Nevjerojatno, ali istinito: "Uvod u dokumentarni film" autora Billa Nicholsa prva je knjiga u cijelosti posvećena dokumentarnom filmu objavljena na hrvatskom jeziku.
Doduše, do sada su na hrvatskom postojali ukoričeni eseji pojedinih autora o dokumentarnom filmu. Poneki autori iz Hrvatske (poput Ranka Munitića) objavljivali su knjige o dokumentarcu u slavnoj ediciji beogradskog Instituta za filma. No, dosad ni na jednom od jezika štokavskog prostora nije postojala sintetska knjiga o dokumentarcu.
A ako je neka trebala biti prva, onda doista ima smisla da to bude Nicholsova. Jer, "Introduction to Documentary" profesora filmologije iz San Francisca još je od prvog izdanja 2001. jedan od najpopularnijih uvoda u dokumentarac. Nicholsova knjiga nije povijest dokumentarnog filma, premda se u njoj može naći ponešto o razvoju dokumentarca. Njegova knjiga mogla bi se ponajprije opisati kao velika, produžena definicija pojma. Nicholsa zanima što jedan film čini dokumentarcem, kako znamo da je dokumentarac i kakav suodnos tvorca i gledatelja stoji iza toga.
Nichols polazi od zdravorazumskih predodžbi o dokumentarcu ("oni govore o onom što se stvarno dogodilo", "o stvarnim ljudima") pokazujući koliko su varljive. Stoga kao ključnu sastavnicu dokumentarnog filma on izdvaja etiku dokumentarizma. Dokumentarist - piše - ima etičku odgovornost prema gledatelju, prema ljudima koje snima ili prikazuje, prema događajima na koje možda utječe. Ta etika definira odnose u trokutu triju instanci: tko je onaj koji govori? O kome/čemu govori? I- kome? Nichols niječe uvriježenu tvrdnju da su najstariji filmovi (recimo, braće Lumière) bili prvi dokumentarci. Za njega, pionirski filmovi nisu dokumentarci kao što dokumentarac nije ni snimak CT-a ili nadzorne kamere. Da bi se osamostalio žanr dokumentarnog filma, trebalo je "snimanje stvarnosti" nadograditi autorskim glasom, narativnim izlaganjem i retoričkim uvjeravanjem. Te četiri sastavnice Nichols u povijesti filma nalazi od ranih 20-ih.
Autor izvodi i dokumentarne moduse - što je vjerojatno najpopularniji dio njegove teorije. Prepoznaje ih šest: izlagački (ekspozitorni), poetski, promatrački, sudionički (patricipacijski), refleksivni i performativni.
Prvo izdanje knjige objavljeno je pred dva desetljeća. No, Nichols ju je nadopunjavao za svako novo izdanje, pa je hrvatsko izdanje temeljeno na onom iz 2017. U tih dvadeset godina, dokumentarac je doživio svoje pravo zlatno doba. Ta renesansa posljedica je više čimbenika, od promjena u medijskom krajobrazu do krize istraživačkog novinarstva. Nichols je savršeno svjestan tog konteksta. Stoga je knjigu nadopunjao analizom brojnih primjera nastalih posljednjih godina.