"Život? To ti je ono na grobu, pa kad piše godina rođenja i godina smrti. Ona crtica između: to je život", jedan je od aforizama Đorđa Balaševića koji se ovih dana najčešće prepričavao.
Đorđe Balašević pokopan je u Novom Sadu, u krugu najuže obitelji i prijatelja, bilo ih je dvadesetak, po pjevačćevoj želji, ali i zbog epidemiološke situacije. Prilikom ispraćaja, kako prenose mediji iz Srbije, tamburaši su svirali "Oliveru", pjesmu koju je posvetio svojoj voljenoj supruzi Oliveri Balašević, čiji je glas, kako se pisalo, poželio i zadnji čuti dok je bio na posmrtnoj postelji. Ispratila su ga i njegova djeca. Na sprovodu su, prema pisanju medija u Srbiji, bili i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, te gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, s kojim je tijekom godina postao dobar prijatelji.
Uz pjesmu "Olivera", tamburaši su izveli i pjesme "Aco braco" i "Mala riđa", a gradonačelnik Novog Sada proglasio je ovaj dan, danom žalosti. Vučević je na svojem Instagram profilu napisao da Novi Sad neće nikad više biti isti nakon Balaševićeve smrti, a cijeli se dan u ovom gradu na postaji 021 puštaju pjesme koje je napisao ovaj kantautor.
Njegova smrt ujedinila je čitavo područje Balkana, ne prestaje se oplakivati pjevačev prerani odlazak. Čitava se regija slaže u jednom: Đorđe Balašević prerano je otišao. U Novom Sadu, noć prije sprovoda, na glavnom gradskom trgu, Trgu slobode, okupilo se mnoštvo, lampicama su ispisali srce, unutar inicijale ĐB, koje su svi zajedno potom držali.
Voljeni Đole
Kako je bilo u nedjelju u Novom Sadu, prepričava nam naša sugovornica Marija Šećerov, koja više godina živi u ovom gradu: "Dan je žalosti. Svi su tužni, čitav grad. Pale se svijeće, zastave su spuštene na pola koplja. Okuplja se velik broj ljudi, i danas. Sprovod je bio u krugu najuže obitelji i prijatelja, no ljudi odlaze ispred Balaševićeve kuće i okupljaju se u velikom broju, jučer se i njegova žena mogla vidjeti na prozoru. Sugrađani pale svijeće, ostavljaju plišance - bijele zečeve, mandarine, plaču, teško im se oprostiti. Balaševićeva se kuća nalazi u dijelu grada koji se naziva Salajka, a adresa je Jovana Cvijića. Adresa je to koja je opjevana i u jednoj od njegovih pjesama. Stižu mnoge počasti, od zemalja bivše Jugoslavije do onih iz Amerike."
Marija Šećerov nastavlja: "Pojavila se i inicijativa da se jedna ulica preimenuje u njegovo ime, vidjet ćemo, nadamo se da će tako i biti. Preksinoć su ljudi u 20 sati izašli na balkone i na prozore i prelomio se spontani aplauz."
Naša sugovornica nije Novosađanka rođenjem, no, kako kaže, Balaševića voli i cijeni, "kao i svi u ovome gradu. Znamo sve njegove pjesme. Ma, to je i više od pjesme".
Simbolično, uz lampione koji će se vinuti u nebo, ružmarin, Balaševićeve pjesme i zbor opere Srpskog narodnog pozorišta, te posljednji pozdrav s dunavskih čamaca, Novi Sad će odati počast svom panonskom mornaru u ponedjeljak na Keju žrtava racije od 19 sati.
"Dođite da ga svi zajedno ispratimo, dostojanstveno, kako dolikuje. Da mu još jednom kažemo - hvala ti, maestro, za sve. Pamtit će te tvoj Novi Sad", poručili su organizatori, uz podsjećanje da se svi pridržavaju propisanih epidemioloških mjera.
Diljem zemlje ljudi se opraštaju s voljenim Đoletom, kako su ga od milja zvali. Mnoštvo igračaka bijelog plišanog zeca, raznih oblika i veličina, našlo se preksinoć ispred zagrebačke Arene, gdje se također okupilo mnoštvo pjevačevih obožavatelja. Donijeli su i različite instrumente, jedna od djevojaka je primjerice imala manju gitaru, pa su se mogli i čuti neki od najpoznatijih stihova novosadskog kantautora, od priče o Vasi Ladačkom, pa nadalje. Ispred Arene bila je i Renata Domazet: "Teško mi je što je umro, pa sam zajedno sa svojim prijateljicama otišla ispred zagrebačke Arene, mjesto posljednjeg susreta s njim. Zbog epidemiološke situacija, držale smo se na distanci, ali čovjek se mora oprostiti s onim do koga mu je stalo.
Osječka veza
Balašević je bio naš prijatelj, svi ga tako doživljavamo, kao prijatelja, preko njegovih pjesama. Trebao mi je završetak, kao i drugima koji su njegove pjesme voljeli na jednak način na koji sam ih voljela i ja. Palili su se lampaši, na dva ili tri mjesta oko Arene, mi smo bile kod ulaza preko puta, došle smo s preklopnim stolicama, i s pivicom, sjedile smo, dijelile svoja sjećanja na pjevača, na njegove koncerte na kojima smo bile, te smo povremeno zapjevale", kaže. Ispred Arene našle su se, govori, jer su na Facebooku vidjele da će biti oproštaj na toj lokaciji, iako se i opraštalo i ispred zagrebačke Name.
"Sve je bilo spontano, ne organizirano, najviše su se pjevale pjesme i dijelila sjećanja."
U Osijeku su se pozdravili s pjevačem, među ostalim i transparentima na kojima je stajalo "Presretači" i "Voli te tvoj lega grad". Naime, Balašević je prepričavao kako je devedesetih susreo skupinu ljudi koji su krenuli na njegov koncert u Tuzli, "išli su iz druge zemlje da bi nekog gledali u trećoj" rekao je, te nadodao da ih pamti kao "presretače". I kasnije bi dolazili na njegove koncerte, i držali transparente "Presretači".
Na koncertima su se držali i natpisi, koji su se pojavili i sada, kod oproštaja s pjevačem, "Osijek, tvoj Lega grad". "Hej, lega" je, inače, i naslov jedne Balaševićeve pjesme, a i sam je pjevač jednom prilikom u intervjuu rekao: "Osijek je jedan grad u kojem se ljudi obraduju kad ja dođem, u kojem se osjećam kao kod kuće…".
Opraštali su se posvuda po Hrvatskoj. Nekoliko stotina Zadrana okupilo se, pak, ispred dvorane Krešimira Ćosića na Višnjiku, a u Puli su se oprostili okupivši se na željezničkoj postaji u Puli gdje su uz pjesme palili, mahom crvene, lampione. Više stotina Splićana okupilo se, pak, na Peristilu. Zagrljeni su, u pravilu u jedan glas, pjevali stihove poput "Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama/Za sva vremena skrila se duboko u nama" kao i nezaobilaznu, pripovjednu baladu o Vasi Ladačkom. Balašević je uz ovaj grad i vezan Splitskim festivalom, na kojemu je, podsjetimo, dobio nagradu publike još 1979.
Važna karijera
Opraštalo se u čitavoj regiji, ljudi su pjevaču, imenom i prezimenom, uz lampione ostavljali i osobne priče, ispisivali koliko im je značio. Građani u Beogradu okupili su se na Trgu Nikole Pašića, kako bi paljenjem svijeća Đorđu Balaševiću, autoru nekih od ljepših balada na ovim prostorima, dali posljednji pozdrav. Uz fotografiju Balaševića u tamnoj košulji uz mikrofon, u trenutku kada ne pjeva već prepričava jedan od svojih aforizama. Sa strane plišana igračka bijelog zeca, ispred nje su četiri svježe mandarine.
Simbolika se vezuje uz stih u njegovoj popularnoj pjesmi "Neki novi klinci" izdanoj 1987. godine, a u kojoj opisuje djetinjstvo u Novom Sadu, "Kroz maglu treperi/Devet sveća na torti/Tad sam dobio par mandarina/I malog belog zeca".
Često se s koncerata Balašević vraćao s tim zečevima, za koje je rekao: "Taj mali bijeli zec puno mi je značio u trenucima kada mi je sve izgledalo crno i kada sam se sa svojom publikom nalazio na čudnim mjestima, tajno, kao ljubavnici. Taj mali bijeli zec zamjena mi je za sve Oscare, Davis cupove, svjetska prvenstva u nogometu, i sve ono što nisam osvojio. Oni su kronologija svega što mi se događalo u karijeri".
Ispisali su u Beogradu, na bijelom transparentu i "Laku noć, dame i gospodo", podsjetimo pritom na Balaševićeve stihove "Laku noć dame i gospodo/Eto, i ova predstava je završena./Nadam se da ste uživali u njoj./Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine".
Đorđe Balašević preminuo je u 68. godini, od komplikacija izazvanih koronavirusom.
