Stručni žiri Rock&Off nagrade odlučio je da je Album godine "Let Me Panic" Bad Daughter, a Dunja Ercegović slavila je i u kategoriji za Pop&Off izvođača godine. O svemu razgovaramo s glazbenicom.
* Kada je, kako i s kojim motivom rođena Bad Daughter?
Službeno je Bad Daughter rođena 2016., kad sam izbacila prvu pjesmu "May irrational rational noise ail", koju sam snimila mobitelom na bandcamp, ali neke pjesme koje su ljudi imali priliku čuti na albumu starije su, i nastale nekada kad sam započela svoj LQ projekt. Bila je to više spontana odluka, imala sam višak pjesama koje nisam mogla zamisliti u toj akustičnoj, bendovskoj izvedbi. Nekako mi je i trebao taj svježi, novi početak bez ikakvih očekivanja, prostor za izražavanje u nekom drugom žanru. Kuhalo se to nekako dugo, premda ja nisam imala svijest o tome.
* Koji su ti bili lajtmotivi za album? Što te pokrenulo prema tom muzičkom smjeru koji se razlikuje od dosadašnjih?
Nemam pojma, ne kalkuliram previše i ne vodim se za ičim specifično. Uvijek sam mrzila filozofirati oko tih kreativnih procesa, ili govoriti o nekoj inspiraciji. Samo sam napravila te neke pjesme na laptopu, kažiprstom tipkajući po nekoj klavijaturici, i izbacivala tekst u trenutku. Dalje se materijalom bavio Leonard Klaić, uz moj povremeni nadzor i upute. Igrom slučaja, to je mene vuklo na pop, moglo me isto tako odvući prema nekom drugom žanru. A problemi o kojima pjevam manje-više su uvijek isti, igre moći, poigravanje s nekim, iluzija kontrole itd.
* "Let Me Panic" je u izborima za najbolji album na svim glazbenim nagradama kojima su dosad objavljene nominacije, a našao se i na velikoj većini top lista najboljih albuma u prošloj godini. Koji je tvoj stav prema nagradama i koliko ti znače takva priznanja?
Pa nikad mi neće značiti više od komentara neke osobe koja izdvoji svoje vrijeme da mi poruči kako im je super to što radim, ili da im je možda neka pjesma pomogla. Priznanja i nagrade lijepa su stvar, i bila bi licemjer kada bih rekla da to ne godi egu, ali isto tako, voljela bih da postoji veća korist od svega toga, osim hajpa kratkog vijeka. Uostalom, efekt nekog albuma najbolje se vidi po broju prodanih ulaznica...
* Album si izdala nakon sedam godina pauze. Kako to?
Eto tako, moglo mi se, hah. Bila sam lijena i presamokritična da izbacim nešto čime nisam bila zadovoljna. I nekako mi nije bilo vrijeme. Ne mogu to opisati, samo sam se nekako opirala tome da moram požuriti. Ne znam je li to bilo opravdano, vjerojatno nije. Obećala sam sebi da si neću dopustiti više takve pauze, ali to je isto kao što si obećam da ću ići triput tjedno u teretanu. Želja je svakako tu.
* Kako je album prošao na streaming servisima? S obzirom na to da je na engleskom, sluša li se izvan granica Hrvatske?
Prema nekoj statistici i brojkama, sluša se vani. Nekih tridesetak inozemnih radiostanica puštale su neke singlove, a Spotify bilježi neki dobar broj streamanja (za izvođača mog tipa). Ali ja nekako sve manje vjerujem tim brojkama, više ću se uvjeriti u uspješnost albuma kad budem vidjela ljude ispred sebe.
* Kako će izgledati live izvedbe Bad Daughter?
E, to tek moramo vidjeti. Bit će nas troje na pozornici: Leo, bubnjar i moja malenkost. Ali, uz ostatak tima koji se bavi produkcijom, zvukom i svjetlom, pokušat ćemo napraviti dojmljiv koncert. Potrudit ćemo se da ne izgleda amaterski te da nitko ne kaže kako je samo dobro na albumu.
* Imaš li u najavi neke koncerte, turneje?
Premijerni koncert trebao bi se održati u svibnju, točan datum ćemo uskoro objaviti. Za turneju ne vjerujem, ali neke ćemo koncerte sigurno još u ljeto zaredati. Vidjet ćemo i kakve će se mjere donositi. Teško je planirati u ovim već dobro poznatim okolnostima.
* Kakav je sada status Lovely Quincesa? Svirate li i stvarate dalje?
LQ je bio kratko pauziran zbog mojeg angažmana s BD i snimanja albuma, ali svakako nam je u planu ove godine snimiti i izbaciti album te odsvirati pokoji koncert.