PIŠE A. DRAGAŠ

Zaobišao me uspjeh Matije Cveka, nisam ga ranije slušao. Mogao bi biti poput inačice Bublea, no ne nudi dovoljnu uzbudljivost...

Matija Cvek, koncert Trag u beskraju u čast Oliveru Dragojeviću 

 Tom Dubravec/Cropix
Na drugom albumu ‘Vile se ovdje igraju‘ s pratećim sastavom The Funkensteins uglavnom kroči istim stazama kao i na debiju

Kako ne pratim TV emisije poput "A strane", "Volim Hrvatsku", "The Voicea" i slične, tako me zaobišao i uspjeh Matije Cveka. Vjerojatno sam negdje na radiju čuo neku od njegovih pjesama, solističke poput "Visina" i Ptica" ili u suradnji s TBF-om ("Probudi se"), Eni Jurišić ("Trebaš li me"), Matijom Dedićem ("Nasloni se") i Jelenom Rozgom ("Zar je ljubav spala na to"), no uglavnom me nisu zacimale i vjerojatno nisam ni znao tko ih pjeva. Matija definitivno zna pjevati, izgleda simpatično koliko sam vidio u nekim drugim TV prigodama, a ni njegov hibrid popa i funkyja nije nešto što vrijeđa uho. Na drugom albumu "Vile se ovdje igraju" s pratećim sastavom The Funkensteins uglavnom kroči istim stazama kao i na...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. svibanj 2024 20:35