Slovenski glazbenik, vođa sastava "Lačni Franc" te dugogodišnji prijatelj iznenada preminulog Akija Rahimovskog, Zoran Predin, prisjetio se njihovog prvog susreta i anegdota koje su ih vezale.
"Aki je bio jedan od onih mojih kolega s kojima sam postao prijatelj već u 1980-im godinama. Upoznao nas je Darko Glavan, bio sam na snimanju jedne pjesme "Parnog valjka". Nakon toga smo se susretali mnogo puta, kao kolege i prijatelji. Najčešće smo se sreli onako baš rokerski - na kolodvorima, benzinskim pumpama, na aerodromima, snimanjima nekih programa, ljetnim priredbama...
Aki je jednu moju pjesmu, "Vilenjak" snimio za moj album "Za šaku ljubavi" 2007. godine. Nju je uvrstio i na svoj solo album. To je pjesma koju sam napisao mojem ocu kada je otišao, a danas bih je ja mogao Akiju otpjevati.
Aki je bio jedan od onih legendarnih pjevača, najvećih - svakako među pet najboljih s područja bivše države i svakako prvi glas hrvatske glazbe, vrlo originalan. Te će pjesme bez njegova glasa čudno zvučati.
Privatno je čvrsto odvajao od posla. Privatno je bio vrlo topla osoba, društven, srdačan, empatičan i volio je dobar humor i zbog svega toga imao je puno prijatelja. Sjećam se jednog događaja iz Tvornice, mi smo imali promociju albuma i on nam je bio gost. Bilo je to razdoblje između dviju turneja kada bi Aki obavezno pustio bradu. Tada je bila gusta, crna brada... Jedva smo ga prepoznali kada je došao, tek kad je progovorio shvatili smo da je to on. Kada gledate njegove fotografije i vidite tu bradu, znate da su to bila razdoblja kada je bio najdruštveniji, najopušteniji. Jako će nam nedostajati.", zaključio je Predin.
Dino Jelusić je rekao:
- Akija sam prvi put susreo prije 20 godina. Pjevao sam s njim na jednom koncertu za djecu s posebnim potrebama u Dubravi. Pjevao sam "Jesen u meni" i "Ljubavnu". Bio sam fasciniran njime, imao sam 12 godina i silnu tremu. Susreli smo se i 2010. godine kada je on bio u žiriju koji je birao predgrupu za Bon Jovija. Nisam dobio taj koncert, ali su mi Aki i Željko Bebek rekli da smatraju da me čeka velika rockerska karijera,što mi je, naravno, značilo beskrajno puno.
Naš posljednji susret bio je 2019. godine kada je Brk, Marijan Brkić iz "Valjka" slavio 40 godina karijere. Na koncertu koji je napravio smo pjevali Ervin Baučić, Tina Kresnik i ja. A onda je došao Aki pa smo s njim otpjevali "Lutku za bal". Moram priznati da sam tada imao veću tremu nego onda kada sam kao 12. godišnjak pjevao s njim. Aki je i tada odnio stage svojom pojavom. Išli smo nakon toga na ručak i sjedili smo jedan do drugoga. Par mjeseci prije s Tarom Thaller sam pobijedio u showu "Zvijezde pjevaju" i bilo mi je drago kada su Aki i Hus rekli da im se jako svidjela naša izvedba pjesme "Dođi". Bio sam ponosan jer mi je Aki na rastanku rekao da sam ja jedan od onih koji će preuzeti "baklju rocka".
Evo, danas sam išao gledati neke stare snimke, nikako ne mogu doći k sebi zbog vijesti o Akijevom odlasku. Bio mi je oduvijek jako važan, ne samo meni nego i mojim roditeljima, svim ljudima iz mog okruženja, zbog svojeg glasa, emocije, izvedbe. Ako se neko činio besmrtnim, onda je to bio Aki.
Ono što je Oliver bio u pop-glazbi, to je Aki Rahimovski bio u našem rocku i, baš kao s Oliverom, jako će puno vremena proći prije no što se pomirimo s pomišlju da više nisu s nama.