Glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu Helena Minić Matanić našla se u finalu nagrade Zlatni Studio u kategoriji najbolje glumice zahvaljujući ulozi u predstavi "Slučaj vlastite pogibelji" u režiji Ivana Plazibata.
"Igram ambicioznu ravnateljicu koja pokušava biti simpatična i nadasve otvorena prema mladim ljudima i njihovim idejama, a zapravo gotovo nije nimalo simpatična i iza te ambicije se krije njezina osobna frustracija, usudila bih se reći čak i konzervativnost", govori glumica o toj svojoj ulozi, za koju je dobila prestižnu nominaciju.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Predstava u kojoj glumi nastala je prema istoimenom romanu Kristiana Novaka. U njemu jedan od naših najznačajnijih pisaca donosi slojevitu i napetu priču o suvremenom Međimurju, koja, prema njegovim vlastitim riječima, kreće od tragičnog događaja, pojedinačnog pucnja koji se kao jeka širi na svoju okolinu i korjenito mijenja pojedince i sustave. I to odmah tri sustava, sva tri neophodna i sva tri djelomično disfunkcionalna. Policija, školstvo, obitelj. Pratimo protagoniste koji po svaku cijenu žele učiniti pravu stvar, izboriti se za istinu i pravdu, pa makar stavili na kocku i svoje vizije sretnih života.
A kako je napisao kazališni kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež predstavljajući izbor nominiranih za nagradu Zlatni Studio, Helena Minić Matanić zaigrala je nimalo laku ulogu u, zapravo, tmurnoj predstavi o našoj tzv. svakodnevici.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
"Apsolutno se slažem jer radi se itekako o višeslojnom liku u kojem je utkano da svim metodama dođe do svog cilja, a sve to čini da bi prvenstveno sačuvala svoju fotelju, pa značilo to i da sa smiješkom ide preko ‘leševa‘, naravno uvijek prikazujući sebe kao žrtvu. Hm... je li nam to poznato odnekud?"
Svaka joj je uloga, priča Helena Minić Matanić, zahtjevna na svoj način, ali uloga ravnateljice joj je, kako tumači, od prve sekunde bila zanimljiva baš zbog te višeslojnosti koju je odmah na prvom čitanju prepoznala i to ju je dodatno zaintrigiralo kako da to pretoči na scenu.
Ova je uloga, kaže, specifična u odnosu na neke njezine druge uloge i po tome što je lik ravnateljice dijametralno suprotan od Helene Minić privatno. "Naravno da se razlikuje i od drugih mojih uloga. Ali to me dodatno ‘napalilo‘ da još dublje uđem u taj lik. Kada lik na početku procesa ‘hejtam‘, a na kraju do toga da se zaljubim u njega i to mogu braniti pred cijelim svijetom, znači da smo kliknuli i da se dogodila ljubav", kaže glumica.
Kristiana Novaka smatra fenomenalnim piscem i, kako navodi, s takvom lakoćom kreirala lik ravnateljice upravo zato što ga je on tako punokrvno napisao. "Svakom glumcu je najveći blagoslov da može uprizoriti i oživjeti tako velikog pisca. S druge strane, zbog toga je to i velika odgovornost. Novak je lik ravnateljice napisao tako da to, zapravo, nije samo jedan lik, nego kroz njega prepoznajemo ‘lik‘ sustava i ine sustave", objašnjava.
Na ovoj ulozi zahvalna je svojoj intendantici Senki Bulić iz varaždinskog HNK, koja je na repertoar uvrstila Kristiana Novaka "i time svima nama, od glumaca i autorskog tima pa do publike, omogućila da sudjelujemo u vrhunskoj umjetnosti".
Ovo joj je, kaže Helena Minić Matanić, ujedno i prva suradnja s redateljem Ivanom Plazibatom. "Nije imao nimalo lak zadatak. Ali zahvaljujući njemu i cijelom fenomenalnom mnogobrojnom ansamblu predstave uspjeli smo napraviti predstavu za koju se traži karta više i koja je i po dva mjeseca unaprijed rasprodana. Sjajan ansambl HNK Varaždin i uvijek aktualan, ispred svojeg vremena i katarzičan Kristian Novak garantiraju vam vrhunsku umjetnost", ističe glumica.
