Kada je 2021. godine Hrvatsko narodno kazalište u Splitu objavilo da zapošljava šestero novih članova ansambla, kuloari su se užarili nagađanjima o imenima jer je splitska Akademija rasadnik talenata. Jedno se ime ipak ponavljalo u svim kombinacijama - Katarina Romac.
Lijepa Sinjanka magistrirala je glumu tri godine prije, puno je igrala, ali ulogom Katarine u Shakespeareovoj komediji "Kroćenje goropadnice" priskrbila si je mnogo sjajnih kritika. Katarina joj je, kaže, osim imenom, slična i borbenim karakterom. Hrabro je Marinkovićevoj Gloriji prva stavila osmijeh na lice dok satima nepomična sjedi na oltaru. Ali Katarina je išla u vrtić kod časnih sestara i iz prve ruke ih je, preko najdraže joj sestre Samuele "koja se neprestano smiješila", dobro upoznala.
Ugovor s nacionalnom kućom Katarina je potpisala na četiri godine, dvije su već prošle, nitko ne sumnja da će sljedeći biti na neodređeno. Ipak, najmilija iskustva su joj, kaže, iz splitskog Kazališta lutaka.
- Za rad s djecom treba biti vrlo samouvjeren i hrabar. Djeca ne znaju fingirati kurtoaziju. Radili smo i do 40 predstava mjesečno, na svakoj bude i po stotinjak djece. Ako im se sviđa, svima nam je dobro, ako nisu zadovoljni, to će i dati do znanja - kaže Katarina. Visoka je i mršava, lijepa. Mirnog karaktera. Definitivno najveći stres na sceni iskusila je u igranju u operama, u Wagnerovu "Ukletom Holandezu" i Verdijevoj "Moći sudbine". Za nju nema stanke, stalno je u poslu.
Svi joj vjeruju
- Baš sam zadovoljna, idem iz projekta u projekt, stječem kondiciju i iskustvo. Želim raditi, ne bih odbila niti TV, na kojem dosad imam malo iskustva, a glumila sam i u reklami za jedan trgovački centar. Sve je to iskustvo - kaže Katarina. Netko je u jednom tekstu o Katarini napisao da njoj "i publika i redatelji vjeruju".
Kada smo se dogovarali za ovaj tekst, opet je bila u priličnoj gužvi. S kolegom s Akademije Stipom Jelaskom i u suradnji s Ivanom Plazibatom priprema prezentaciju jednog dijela iz drame "Mein Kampf", ali ne, kaže Katarina, prema Hitlerovoj knjizi, nego drame kazališnog redatelja Georgea Taborija.
- Imamo još malo vremena, sve je podložno promjenama pa se neću zalijetati i govoriti o tome - kaže. Početkom listopada počinju probe predstave "Crvena voda" u režiji Ivice Buljana.
- Kad radiš s novim ljudima u našem poslu, to te oplemeni. Isto kao i koprodukcije. U HNK sam inače zadovoljna jer imam priliku raditi s boljima od sebe. Bilo je sjajno raditi s Paolom Magellijem na predstavi ‘LizistRATa‘ - kaže 31-godišnja glumica.
Glumu je Katarina 2011. godine upisala iz prvog pokušaja, iako nikad nije mislila da će studirati na Akademiji. Vjerovala je da će biti studentica književnosti.
- Cijelo sam školovanje do fakulteta provela u Sinju i nikad nisam bila član dramske grupe ili bilo gdje glumila. Znam da akademije primaju vrlo mali broj ljudi, mnogi pokušavaju godinama upisati, ali imala sam dovoljno hrabrosti i želje probati i sad sam tu gdje jesam. Da me odmah nisu primili, ne bih imala snage pokušavati opet i opet. Sve cure iz moje generacije upisale su iz prvog pokušaja. Zatim su mi se otvarale prilike, a mislim da je prste tu uplela i fortuna. Dok sam studirala, profesor glume Goran Golovko postao je intendant HNK, pozivao nas je na audicije i pružao nam prilike. Također, u Gradskom kazalištu mladih za ravnatelja je imenovan naš profesor govora Belmondo Miliša, pa smo i ondje dobili priliku. Važno je prvo samo biti na pozornici da te ljudi vide, i tako krene... - sjeća se Katarina Romac zadnjih godina studija.
Diplomski je radila s Monikom Vuco, koja je isti dan kad i Katarina primljena u stalni ansambl HNK. Prije toga je Katarina pet godina honorarno radila u nacionalnom teatru da bi, kaže, u najneočekivanijem trenutku, usred pandemije, dobila stalan posao. Za svoju je kuću odigrala 13 predstava, sedam je rola glumila u gostima. Za gledatelje YouTubea odavno je zvijezda kao Nada u seriji "Carstvo ladovine", jednom od najgledanijih domaćih uradaka na platformi.
Jednom je bila nagrađena kao najbolja glumica (na 19. međunarodnom Naj, naj, naj festivalu za ulogu Luce u predstavi "Moj razred 2. b" u izvođenju GKL Split, 2019.), drugi put kao najbolja glumica mlađa od 28 godina (43. Dani satire - nagrada "Sabrija Biser" mladoj glumici do 28 godina za ulogu Katarine u predstavi "Kroćenje goropadnice" u izvedbi HNK Split, 2019.) i treći put nagradom Marul na Marulićevim danima za najbolje umjetničko ostvarenje. A otkad je došla na studij, u Split se i preselila. Iako je Sinj na samo pola sata, nije željela izgubiti priliku družiti se poslije predstava i razgovarati do duboko u noć, što smatra dijelom kazališnog rituala. Sinj ima još četvero mladih glumaca, gluma nije bila zanimanje kojim su se stariji Sinjani bavili.
Najzahtjevnija uloga
Katarina je odrastala uz četiri sestre. Sve sestre Romac bave se "dušom". Dvije starije su teologinje, jedna od njih je i trenerica rukometa, treća učiteljica, a najmlađa je glazbenica, svira flautu. Majka je u mirovinu otišla s mjesta nastavnice hrvatskog jezika. - Puno se volimo, jasno da se ponekad i posvadimo, velika smo podrška jedna drugoj - voli svoju "žensku ekipu". Kad god ima vremena, ode na "materinu spizu".
Svemu što radi Katarina Romac se predaje do kraja. Jedna od dražih predstava joj je "Moj razred 2.b" GKL-a, u kojemu je igrala "na laštik" i vratila se na sceni u ulicu svojeg djetinjstva.
- Vrate ti se neke krasne uspomene. Emotivno se sjetiti kako je bilo dobro. Kad smo radili predstavu ‘Iz života kukaca‘, svi smo mi leptiri trebali biti na rolama, romobilima, biciklima... Ja sam vozila role zbog kojih sam kao mala završila na šivanju i nisu mi više bile drage. I sad dođe moment da ih opet moram staviti na noge. Imala sam taj strah, ali vjerovala sam toj maloj Katarini koja je oko svoje zgrade ludovala na tim rolama. To mi je dalo samopouzdanje da pokušam biti vješta kao nekad. Nijednom nisam pala - smije se.
Biti Katarina u "Kroćenju goropadnice" sasvim ju je iscrpljivalo.
- Bila mi je to najzahtjevnija uloga, užasno fizički zahtjevna, poslije svake sam se predstave osjećala kao da mi treba infuzija. To je jedina predstava koju sam sanjala, da mi nema kostima, da sam zaboravila tekst... Moja je uloga bila motor predstave i tada mi je to, s 25 godina, bilo ogromno breme - govori.
Život u Splitu nije jeftin pa je Katarina, kao i sve djevojke njezine generacije na Akademiji, sretna kada radi što više.
Bez predrasuda
- Radila sam, recimo, ‘Roka i Cicibelu‘ s kolegom koji ima svoju umjetničku organizaciju. Nekoliko nas je Cicibela jer se predstava odlično gleda u cijeloj zemlji pa su gostovanja česta. Devetog rujna proslavili smo 100. izvedbu.
Željela bi se okušati u svim žanrovima, nema problem sa sapunicama. Bila je na jednoj audiciji za film, nije prošla, te na audiciji za novu sapunicu, još ne zna rezultat. Kada ne radi, vrijeme najradije provodi družeći se s dvogodišnjim nećakom Edijem. Voli "Seinfelda" i "The Office", zbog britkog humora, ali i zanatske zanimljivosti jer "gledajući tako vrsne komičare, možeš puno naučiti".
- Kažu da nikad ne smiješ reći koji bi komad želio igrati, ali ja znam da je mene fascinirala jedna od predstava koju sam gledala na Marulićevim danima, Krležina ‘Leda‘. Nataša Dorčić je igrala Melitu. To kakve su role napravili i kakvu sinergiju postigli, bilo mi je baš... vau. Tada sam pomislila kako je uloga Melite sjajno napisana i možda mi se nekad otvori prilika da je odigram na sceni. Čini mi se izazovnom i zabavnom - kaže Katarina.
Voli raditi u HNK Split.
- Dobar smo kolektiv i mislim da nam je to snaga - drago joj je da radi s ljudima s kojima se slaže. Glumu promišlja vrlo ozbiljno, reći će da voli taj posao jer "obuhvaća niz komponenti - duhovnu, sociološku, edukativnu, pa i sportsku, a sve to u timskom radu".
- Eto, da nisam glumica, radila bih vjerojatno u prosvjeti po uzoru na majku i sestru.
Katarina Romac s kolegom Stipom Jelaskom gostuje u Petom kupeu u Zagrebu 25. rujna u 20 sati, u sklopu jedinstvenog medijsko-scenskog projekta Jutarnjeg lista pod nazivom "Oni dolaze", gdje ćemo svakog ponedjeljka sve do studenoga predstavljati 14 najvećih talenata hrvatskoga glumišta i mlade glumice i glumce koji su budućnost teatra.
