Kratki roman čita se u dahu, danima ostaje djelovati. "Otac" Glorije Lujanović pokušaj je mlade autorice da se obračuna s autoritarnim ocem, sa željeznim lancima ljubavi i straha kojima nas najbliži u najboljoj namjeri osakate. Dok priča o ocu, u drugom planu iscrtava sliku jednog kraja i njegovih ljudi, specifičnog jezika i mikro kulture. To je priča o Hrvatima Srednje Bosne, od Travnika do Viteza, od Turbeta do Nove Bile.
Knjiga mi se čini baš važna jer u našu književnost unosi, iznenađujuće direktno i neposredovano, konfliktnu i istraumatiziranu postratnu Bosnu, koju guramo od sebe kao nečistu savjest, s kojom mi u Hrvatskoj ne želimo imati veze. Pišući o ocu, bivšem vojniku HVO-a, Gloria piše o svijetu koji smo naučili prepoznavati kroz...