Srednja struja hrvatske književnosti oduvijek je obilovala referencama, eksplicitnim jednako učestalo kao i prikrivenim, na iskonski lokalitet autora ili autorice. U kanonu hrvatske književnosti, koja obuhvaća i gotovo čitavu osnovnoškolsku i srednjoškolsku lektiru, u "Teni" i "Mrtvom kapitalu" Josipa Kozarca možemo čitati o bijedi, patrijarhalnosti, posvemašnjem izostanku ekonomskog, statusnog ili kulturnog kapitala te besperspektivnosti slavonskog sela. O zagorskoj malograđanskoj pretencioznosti, institucijskoj korupciji i manjku zbiljskog intelekta, nadalje, mnogo učimo u opusima Ante Kovačića ili Miroslava Krleže. Novije, hrvatska je književnost hvalevrijedno apsorbirala i djela o međimurskom nacionalizmu,...