Dirigentica iz Zadra tek je u srednjoj školi otkrila ljubav prema glazbi, u slobodno vrijeme piše poeziju, a voli slušati Massive Attack

Iako je kao djevojčica mislila da će kad odraste biti odvjetnica, novinarka ili glumica, Barbara Kajin (36), danas je jedna od rijetkih hrvatskih dirigentica, a svoju ljubav prema glazbi otkrila je tek u srednjoj školi. Iako je prvo pomislila da želi skladati filmsku glazbu, ubrzo je shvatila da joj bolje ide interpretacija već napisanoga negoli stvaranje novoga. S godinama je postala majstorica zanata pa je nedavno dirigirala i u mjuziklu u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, u predstavi "West Side Story" u kojoj su glavne uloge imali Franku Batelić i Damir Kedžo.

Temperamentna Zadranka svoj je debi imala prije devet godina sa Zagrebačkom filharmonijom, a kroz godine je imala priliku raditi na brojnim zanimljivim projektima, no posebno mjesto u njezinu srcu ima diplomski koncert sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, u sklopu kojega je mogla dirigirati i jednu od svojih omiljenih skladbi, Debussyjev "Preludij za poslijepodne jednog fauna". U budućnosti bi voljela okušati se i u Puccinijevim operama, a voljela bi kad bi to bila "Turandot", koju obožava.

Ljubav prema predavanju

No, prije dirigentske karijere, mislila je da je njezin životni poziv u obrazovanju, prenošenju znanja i ljubavi prema glazbi novim generacijama, zbog čega je završila i studij glazbene pedagogije. S godinama je ipak shvatila da je aktivno bavljenje glazbom više ispunjava i usrećuje, no jedna od najljepših uspomena joj je upravo iz vremena kad je radila u školi.

"Primila sam pismo jedne učenice koja je zbog mog načina predavanja otkrila ljubav prema glazbi i odlučila upisati glazbenu školu. Mislim da je to najvažnije i najljepše – inspirirati druge. Zato se i bavim umjetnošću", otkriva dirigentica koja se u svojoj glazbenoj karijeri susrela i s predrasudama. Govori tako da i dalje vlada određeno nepovjerenje prema ženama i njihovim sposobnostima da same mogu iznijeti zahtjevnu produkciju, ali čini joj se, kaže, da se taj trend mijenja.

Predrasude u svijetu glazbe

"Jedan od mojih profesora na Akademiji rekao je da nije bitno kojeg je spola dirigent, samo ‘imaš li to ili ne‘, i u potpunosti se slažem s tom tvrdnjom", ističe Barbara koja se nedavno preselila iz Zagreba u Osijek zbog stalnog angažmana u osječkom HNK-u. Priznaje da joj je ta selidba puno teže pala od odlaska iz rodnog Zadra, upravo zato što ju je fizički udaljila od najbližih prijatelja i obitelji, kako onih u Zagrebu, tako i onih u Opatiji i Rijeci.

Svoje slobodno vrijeme provodi u pisanju poezije, odlascima u teretanu i čitanju, a posebno voli ići na predstave i koncerte. Koliko god joj je teško "odvojiti" se od struke u tim trenucima, priznaje da joj je to pošlo za rukom u Lisinskom na gostovanju Berlinske filharmonije još u doba pandemije, ali i ove godine na Jarunu gdje je slušala bend "Massive Attack".

Mutna granica između privatnog i poslovnog

Svakako je iscrpljujuće balansirati privatne i poslovne obveze, no na to se naviknula već tijekom studija kad je paralelno radila u školama u Zagrebu i Novskoj te dirigirala zboru Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta koji je pomogla i osnovati. "Kod bavljenja glazbom često se zamuti granica između privatnog i poslovnog, tako da dobar dio poslovnih obveza zauzme privatno vrijeme i to drugačije ne može funkcionirati. No ja nemam problem s time jer obožavam ono čime se bavim", priznaje Barbara koja je posljednjih godinu dana solo, zbog čega se posebno oslanja na svoju obitelj i prijatelje koji su joj najveća podrška.

Oni su i ti koji su zaduženi za osvježavanje njezina glazbenog ukusa, pa je tako u posljednje vrijeme počela slušati Sabrinu Claudio, Boba Mosesa i z++, a inače obožava slušati Mangroove, Kristijana Beluhana, Sade, Georgea Michaela, ruske klasike i Puccinijeve opere. Klasike se pridržava i u svojim modnim odabirima, tako da za nastupe uvijek bira između crne haljine i crnog odijela, dok je izvan pozornice puno ležernija te preferira jednostavnu eleganciju vođena izrekom "manje je više".

Iako je iza nje već zavidna karijera, iznimno je ambiciozna pa se tako u budućnosti vidi kao šef-dirigent nekog eminentnog orkestra kojem bi, kroz pažljivo odabran program, razvijala prepoznatljiv zvuk kao što su to radili veliki dirigentski majstori u dvadesetom stoljeću.