TRAGOVI ZA BUDUĆNOST

Đorđe Jandrić: "S obzirom na to da ne znam što je umjetnost, ne znam čemu bih se mogao veseliti"

Što znači ostaviti trag i mora li umjetničko djelo svjedočiti o vremenu u kojem je nastalo? Na ta pitanja, uz dozu ironije i otvorenost prema neizvjesnosti, odgovara Đorđe Jandrić, jedan od sudionika izložbe „Tragovi za budućnost”, kojom Gloria Glam i Galerija Kranjčar obilježavaju dvadeset godina postojanja.

Đorđe Jandrić (Zadar, 1956.) diplomirao je 1985. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a izlaže od 1981. godine. Održao je više od trideset samostalnih i sudjelovao na osamdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. U svojem istraživanju pojma kiparstva izražava se kroz skulpturu, sliku, crtež, performans, video i film. Na izložbi „Tragovi za budućnost” predstavlja se radom „Hrpa Anastazija – Reljef sv. Stošije”.

Đorđe Jandrić

Što za vas osobno znači ostaviti trag?

- ... biti dostupan lovcima (ubojicama?)!!!

Čemu se u budućnosti umjetnosti najviše veselite, a što biste najradije ostavili iza nas?

- ... s obzirom na to da ne znam što je umjetnost, ne znam čemu bih se mogao veseliti, a poglavito što najradije ostaviti iza nas...”

Đorđe Jandrić, „Hrpa Anastazija – Reljef sv. Stošije”, 120 × 180 cm.

Što biste voljeli da vaš rad za 20 godina govori o vremenu u kojem je nastao?

- ... nisam siguran da bih volio da za 20 godina, eventualno (možda / moglo bi biti; ako slučajno / nekim slučajem; pod određenim uvjetima – AI), govori o vremenu u kojem je nastao...

Powered by Labrador CMS