O stvaranju, prepoznavanju i promjenama koje donosi vrijeme govori Dubravka Rakoci, jedna od sudionica izložbe „Tragovi za budućnost”, kojom Gloria Glam i Galerija Kranjčar obilježavaju dvadeset godina postojanja.
Dubravka Rakoci (Zagreb, 1955.) diplomirala je slikarstvo 1979. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Raoula Goldonija. Uz kontinuiranu umjetničku praksu djelovala je u području dizajna, obrazovanja, izdavaštva i leksikografije. Za izložbu „Kruženje/Circulation” u Galeriji Galženica dobila je godišnju Nagradu Vladimir Nazor. Na izložbi „Tragovi za budućnost” predstavlja se radom „CRVENA [ROUGE • RED]”.
Oglas
Oglas
Dubravka RakociVedran Peteh / CROPIX
Što za vas osobno znači ostaviti trag?
Oglas
Ovo su pitanja za umjetnika s visokim mišljenjem o svom radu, umjetničkom djelovanju. Pitanje znatiželjnika iz partera. Mogu stati pred publiku, nakloniti se i: „Ovo je moj oblak. Možda ga netko vidi i dodirne. Gurne ruku kroz maglicu – nasmiješi se!” Prepoznavanje, to je trag.
Oglas
Čemu se u budućnosti umjetnosti najviše veselite, a što biste najradije ostavili iza nas?
Oglas
Oglas
Veselim se umjetnosti! Ostavila bih iza nas falsifikate svih vrsta i provenijencija.
Što biste voljeli da vaš rad za 20 godina govori o vremenu u kojem je nastao?
Dubravka Rakoci, „CRVENA [ROUGE • RED]”, akril na platnu, promjer 435 cm.
Rad sada, 2026., drugačiji je rad u odnosu na rad iz, npr., 1982. A tek 2046… ne mogu zamisliti! Uvijek isto kružno platno, ali – tko gleda?
Oglas
Oglas
Bojim se da je maštarija biti optimist i vjerovati u prepoznavanje temelja. Prepoznavanje optimizma, osjećaja nepobjedivosti, širine pogleda, avanture… Tempi passati!