Nikola Pjevačević:  "Trag nije cilj, nego posljedica procesa i odluka"

Nikola Pjevačević (Beli Manastir, 1993.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a dobitnik je nagrada 6. bijenala slikarstva, Erste fragmenata 17 i 38. salona mladih. Od 2023. godine radi kao vanjski asistent na Akademiji za kulturu i umjetnost u Osijeku. Na izložbi „Tragovi za budućnost” predstavlja se radom „Simbol vjere, stanje vjere, sudbina vjere” iz 2026. godine.

Što za vas osobno znači ostaviti trag?

- Ne treba razmišljati o samom tragu, već o onome što se radi u trenutku u kojem se nalazimo. Trag nije cilj, nego posljedica procesa i odluka čiji se smisao često otkriva tek naknadno. Puno je važnije da rad otvara nova polja za ono što tek dolazi nego da se bavi vlastitim nasljeđem. Sentiment sam po sebi nije dovoljan razlog ni dobra namjera za stvaranje.

Čemu se u budućnosti umjetnosti najviše veselite, a što biste najradije ostavili iza nas?

- Bolje je pustiti vremenu da učini svoje. Bit će zanimljivo vidjeti kakva će se svijest oblikovati nakon razdoblja u kojem se trenutačno nalazimo i kako će se ona odraziti na umjetnost. Pad je već sada velik. Povijesna kriza ne znači kraj stvaralaštva, već može otvoriti prostor za novu duhovnu svijest. Taj preporod nije zajamčen, jer je duh prije svega sloboda, a ne predvidljiv povijesni napredak. Ono što će ostati iza nas, ostat će jer je moralo ostati, kao odraz duha vremena u kojem je nastalo.

Što biste voljeli da vaš rad za 20 godina govori o vremenu u kojem je nastao?

- Ne očekujem da moj rad za dvadeset godina objašnjava vrijeme u kojem je nastao. Ono je već upisano u njega, ne kao tema, nego kroz odluke, materiju i sediment procesa. Ako u njemu postoji istina, ona će se pokazati bez moje upute.