Nina Ivančić: "Budućnost je praznina koju moramo ispuniti"

Nina Ivančić (Zagreb, 1953.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kao Fulbrightova stipendistica usavršavala se na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Od 1999. do 2023. predavala je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Za svoj je umjetnički rad višestruko nagrađivana, među ostalim godišnjom Nagradom Vladimir Nazor 2023. godine. Na izložbi „Tragovi za budućnost” predstavlja se radom „MIG-31 'Foxhound', Russia (Brazil)” iz 2004. godine.

Što za vas osobno znači ostaviti trag?

- Umjetnik se ne bavi vlastitim tragovima, gleda ispred sebe. Kad me danas to pitate, vraćate me iz moje komforne zone i, nadala sam se, zasluženog odmora od odgovaranja na pitanja o svijetu koji sam zaboravila. Živiš u vremenu koje ti se ne sviđa i gradiš neki svoj mogući svijet. Vlastito te nezadovoljstvo uvodi u avanture koje iscrpljuju tvoje kreativne potencijale, a ti i dalje tražiš bolji svijet od ovog u kojem jesi i koji te stalno prati. Njegova narav također se mijenja, ali suglasnosti nigdje i onda evo vašeg pitanja na koje nemam odgovor.

Čemu se u budućnosti umjetnosti najviše veselite, a što biste najradije ostavili iza nas?

- Ma koja budućnost umjetnosti? To je kao da me pitate kamo ću na godišnji odmor ili što bih voljela naći ispod božićnog drvca. U budućnosti vas ništa ne čeka, budućnost je praznina koju moramo ispuniti. Znam, pretrpavat će je, zagađivat će je visokotehnološkim blatom i vulgarnom slikom ljudskih želja, a umjetnici će svojim fantazijama biti tek zakašnjeli čistači. Nisam sigurna što bih najradije ostavila iza, kako vi kažete, nas, a ja bih rekla sebe. Ne znam čega bih se radije odrekla – naivnosti i nade ili razuma.

Što biste voljeli da vaš rad za 20 godina govori o vremenu u kojem je nastao?

- Voljela bih da tada bude ljudi koji će uopće imati potrebu ili čak hrabrost pogledati nešto što im nije već servirano kao gotovo i jedino moguće rješenje, zapravo obveza. Za 20 godina, uz ovakvo raspamećeno srljanje, kome će išta govoriti rad nekog tamo umjetnika? Možda će glupost na kraju dati prirodi šansu i ako se možda neka vučica svojom dobrotom smiluje dvojici dojenčadi. To mi je u gorkoj šali rekao jedan moj prijatelj koji zna što je umjetnost, a bome i što je čovjek.