Dobitnica Nobela: njezina djela smatraju se najinovativnijima u modernoj svjetskoj poeziji, a prijevodi zasebnim književnim djelima

Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se od 1901. godine, a u prošlosti su je, između ostalih, dobili Annie Ernaux, Bob Dylan, Orhan Pamuk, Ernest Hemingway i Ivo Andrić. Danas se tom prestižnom popisu pridružila i kanadska spisateljica, prevoditeljica i klasična filologinja, Anne Carson.

Rođena u lipnju 1950. u Torontu, kao srednjoškolka je počela učiti starogrčki jezik, što je dovelo do njezina velikog interesa za klasičnu i helenističku književnost. Kasnije je to i studirala na Sveučilištu u Torontu, stekavši i doktorat iz ovog područja. Kroz godine se isprofilirala i kao vrsna prevoditeljica, pa je donijela vlastite interpretacije fragmenata pjesnikinje Sapfe, Euripidovih "Bakhi" i tragedija te "Antigone". Za razliku od ostalih prevoditelja, svakom je tekstu dala i vlastiti pečat, zbog čega mnogi njezine prijevode smatraju zasebnim književnim djelima.

No, istaknula se i kroz u potpunosti autorska djela. Njezina najpoznatija djela su "Nox", "Red Doc>", "The Beauty of the Husband", "Autobiography of Red" te "Eros the Bittersweet". Pisala je knjige, poeziju, eseje i pjesničke romane,a na hrvatski je jezik njezine radove preveo Miroslav Kirin - "Vježba zvana Albertina" i "Razstvaranje".

"Vježba zvana Albertina" sadrži 59 poetskih odlomaka s prilozima koji sažimaju Annina istraživanja o Albertini, glavnom ljubavnom interesu Marcela u Proustovu romanu "U traganju za izgubljenim vremenom". 

"Razstvaranje" je zbirka poezije u kojoj Anne eksperimentira s formom, pa se u istome djelu mogu naći lirske pjesme, eseji, libreti za operu, scenariji za dokumentarni film i oratorij. Naime, sama je knjiga koncipirana kao jedna cjelina, a kritičari ističu da je u pitanju jedno od najinovativnijih djela u suvremenoj svjetskoj poeziji.