Slikarica Alba Miočev otkriva zašto se uvijek vraća istom mjestu

Što se događa kada se vraćamo na isto mjesto, a shvatimo da ga više ne gledamo istim očima? Upravo se tom idejom bavi slikarica Alba Miočev u novom ciklusu Isto mjesto, predstavljenom na samostalnoj izložbi u zagrebačkoj galeriji Kolekcionart. U središtu njezinih velikih platna nalazi se motiv skupine stabala koju umjetnica iznova prikazuje u različito doba dana i noći, godišnja doba i promjenjiva osvjetljenja.

No mjesto koje slika nije konkretan pejzaž niti precizno određena lokacija. Ono je prostor oblikovan sjećanjem, osobnim iskustvom i promjenama u percepciji. Stabla tako ostaju ista, dok se mijenja osoba koja im se vraća. „Što se od zadnjeg puta promijenilo u nečemu što zapravo uvijek ostaje isto? – Možda samo ja“, piše kustos izložbe Bartol Fabijanić u predgovoru.

Upravo taj odnos poznatog i promjenjivog Miočev prevodi u različite slikarske postupke. Na nekim platnima stabla se jasno iščitavaju kao elementi krajolika, dok se na drugima gotovo rastvaraju u boji, strukturi i gesti, približavajući se apstrakciji. Gustoća i prozračnost prizora dodatno se mijenjaju ovisno o „vremenu“ koje prikazuje, a umjetnica pritom kombinira akril i uljanu boju te različite načine nanošenja boje.

Alba Miočev rođena je u Zadru 1994., a slikarstvo je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Usavršavala se u Belfastu i Berlinu, a dosad je izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je Nagrade publike Erste Fragmenti 18 te Grand Prix nagrade Erste Fragmenti 20. Bavi se i muralima, a jedan od njezinih radova nalazi se u pariškom Hotelu Molitor.

Ciklus Isto mjesto može se promatrati i kao poziv da zastanemo i ponovno pogledamo ono što nam je poznato. „Obično“ drveće tako postaje polazište za razmišljanje o vremenu, sjećanju i promjenama koje se događaju u nama, čak i kada se svijet oko nas naizgled ne mijenja.