Zavirite na snovitu izložbu Saše Šekoranje u palači Sponza, otvorenje nije propustila ni njegova najveća podrška - mama Lili

U čarobnom ambijentu atrija dubrovačke palače Sponza, otvorena je jedna od najiščekivanijih izložbi ovogodišnjih 77. Dubrovačkih ljetnih igara. Akademski slikar i florist Saša Šekoranja, ujedno autor vizualnog identiteta ovogodišnjeg festivalskog izdanja, dubrovačkoj se publici predstavio izložbom "Sanjam Dubrovnik" i to posvetio gradu koji mu je srcu drag, u koji godinama dolazi i iz njega odlazi s brojnim lijepim uspomenama.

Već pri ulasku u Sponzu bilo je jasno da posjetitelje ne očekuje klasična izložba, baš kako je umjetnik i sam najavio. Saša je prostor pretvorio u ambijent u kojem se slikarstvo, cvijeće, zvuk i emocija stapaju u jedinstveno iskustvo. Središnje mjesto zauzela je impresivna instalacija od dvije tisuće ružičastih i crvenih cinija, koje su zapravo svojevrsna posveta velikoj umjetnici Jagodi Buić koja je inspiraciju crpila upravo iz njih.

Izložbeni prostor dodatno je obogaćen glazbom Tereze Kesovije i pjesmom "Sanjam" bez koje Saša nije mogao zamisliti izložbu.

"Ova izložba je na neki način posveta Dubrovniku. Ima nekoliko stvari koje mi odmah padnu na pamet kada pomislim na grad. To su čempresi koji me čekaju u Konavlima, moćne zidine, čudesan volumen i čistoća, pa čiope i njihov cvrkut koji odjekuje po čitavom gradu, Tereza Kesovija i njezina pjesma ‘Sanjam‘ koja kaže: ‘teška podneva bez sjena, šum mora, majčinu postelju bijelu...‘. To je za mene Dubrovnik i upravo su to motivi moje izložbe", rekao nam je Saša.

Otvorenje izložbe okupilo je brojne uzvanike iz kulturnog i javnog života, a Sašinu izložbu nije propustila ni njegova majka Lili Šekoranja koja mu je najveća podrška u svemu što radi.

Na izložbi je prikazan i cijeli proces nastajanja plakata Dubrovačkih ljetnih igara koji krasi fotografija skulpture Ivana Gundulića, kojem je Saša na mjesto očiju i na cipele, poput pompona, postavio ružičasti cvijet dubrovačkog gospara.

"Izložba mora biti jako ambijentalna i mora biti puna atmosfere i želim da svaki čovjek koji je dođe pogledati ponese kući neki njezin osjećaj", zaključuje Saša.