Već se neko vrijeme zna da zdravlje Brucea Willisa nije dobro. Sve je počelo prošle godine s afazijom, točnije s problemima s govorom da bi nedavno obitelj potvrdila da se radi o frontotemporalnoj demenciji (FTD) bolesti koja se za razliku od Alzheimerove javlja u mlađoj dobi i puno je progresivnija.
- Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest i javlja se kod čak do 70 posto pacijenata, a njihova je prosječna starost 80 godina. No, s FTD-om situacija je drukčija jer se simptomi javljaju u mlađih ljudi, odnosno već iza pedesete, kao što je to i u slučaju Brucea Willisa. Takve osobe postaju rapidno nefunkcionalne. Nije u prvom planu propadanje kratkotrajne memorije, odnosno zaboravljanje, već se javljaju promjene u ponašanju i govoru i to drastične - objašnjava prof. dr. Ninoslav Mimica, pročelnik Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.
Dodaje da primjerice, osoba koja je bila pristojna, civilizirana, zbog ove vrste demencije postaje agresivna, gruba... Neprimjereno reagira, psuje, pa se čak može i potući premda prije FTD-a to nikad ne bi učinila.
- Razlog je što su zahvaćeni prednji dijelovi mozga koji su odgovorni za ljudsko ponašanje. Nema lijeka, ali se mogu davati oni za stabilizaciju pamćenja, a nerijetko takvi pacijenti trebaju klasične psihofarmake poput sedativa da budu manje razdražljivi i manje agresivni. S Alzheimerovom bolešću živi se do 10 godina, a s ovom upola kraće jer mozak brzo propada, zaključuje prof.dr. Mimica.
Dr. Bogdanović: Pogoršanja kod takvih pacijenata idu relativno brzo
- Kada su lani počeli problemi Brucea Willisa s govorom, moglo se pretpostaviti da se radi o frontotemporalnoj demenciji. Afazija je tipični simptom, pa primjerice pacijent ne može izgovoriti riječ predmeta u koji gleda i zna što je, ali ne može složiti razumljivu rečenicu, odnosno pojavljuje se agramatizam. Osim toga može doći i do velikih promjena u ponašanju, uključujući i agresiju. Naime, kod FTD-a u početku je manje narušena kognitivna sposobnost, a više motorička, objašnjava prof. dr. Nenad Bogdanović, neurogerijatar sa štokholmskog Karolinskog instituta. Dodaj da se nerijetko radi o genetskoj, odnosno nasljednoj bolesti, što se može potvrditi genskim testiranjem.
- Pogoršanja kod takvih pacijenata idu relativno brzo jer dolazi do drugih motoričkih smetnji sve do problema s disanjem i gutanjem, slično kao kod ALS-a. Takvi bolesnici najduže žive četiri do pet godina nakon pojave simptoma. Liječenje je samo simptomatsko, odnosno liječi se primjerice depresija ili psihoza", naglašava prof.dr. Bogdanović.