"Nakon mature svatko je otišao svojim putem i nismo mogli ni zamisliti da ćemo se sastati nakon 60 godina", riječi su to Dunje Vejzović (78), hrvatske operne pjevačice koja je sa svojim razredom danas proslavila 60 godina mature. Bio je to samo jedan od razreda takozvane "ratne generacije" Sedme gimnazije u Križanićevoj ulici u Zagrebu. Te ih je godine u razredu bilo 46, a razreda u generaciji devet. Danas su svi u mirovini, a tijekom radnog dijela života bili su liječnici, arhitekti, kemičari, profesori, arheolozi...
Prvi put su se susreli, pokušava se prisjetiti Dunja,10 ili 20 godina poslije mature. Taj susret bio im je najčudniji, neka lica nije mogla ni prepoznati.
- Imamo grupu od nekoliko nas, možda desetak ljudi, i jednom mjesečno se ta naša grupa sastaje. Ima nekih koje nikad od mature nisam vidjela, nisu uvijek svi mogli doći na druženja i proslave - prepričava Dunja i dodaje kako je i dalje prijateljica s kolegicom iz klupe te da se takva prijateljstva nikada ne zaboravljaju.
Posebno se prisjećaju razrednice
Za ova okupljanja najzahvalniji su svojoj razrednici koja ih je tijekom obrazovanja učila koliko je važno zajedništvo i prijateljstvo. Marija Polak – Stipković, koju su od milja zvali Kozara bila im je, kažu, najbolja prijateljica i nije bila nimalo autoritativna.
- Mislim da je cijeli razred od nje dobio socijalni kodeks i poduku iz zajedništva. Svi brinemo jedni o drugima i pomažemo ako nekome nešto treba. Ako je netko bolestan sjetimo ga se, idemo u posjete u starački dom - kaže nam Dunja, hrvatska operna diva.
Tijekom školovanja išli su na mnoga putovanja. Prisjećaju se kako su obišli cijelu bivšu Jugoslaviju. 1960-e bili su na najdužem putovanju od 14 dana. Putovali su autobusom, vlakom i brodom. Na maturalno putovanje trebali su ići u Sovjetski Savez, ali baš je te godine Tito bio zabranio školska putovanja u inozemstvo. Umjesto daleke Rusije, maturalac su obavili na Rabu, roditelji su tom odlukom bili sretniji nego oni.
Gitara s putovanja obilježila je Dunjin život
Na tim je putovanjima s njima uvijek bila i gitara, ona nije bila Dunjina, ali je svejedno uvijek dopala u njene ruke.
- Netko je nosio gitaru i na kraju je došlo do toga da sam ja pjevala i svirala. Svi smo zajedno pjevali i plesali. Nebitno gdje smo, u vlaku, autobusu, na rivi. Mislim da mi je ta gitara obilježila život, tada sam shvatila da sam dobra u tome i da u tome uživam.
Dunja je nakon srednje škole upisala likovnu akademiju. Nakon druge godine shvatila je da to neće raditi u životu, ali ju je svejedno završila. Već je tad počela dobivati nagrade u području glazbe i znala da je to njen put. Nakon likovne upisala je i glazbenu akademiju i započela karijeru.
- Da se razumijemo, radije bih da sad imamo po 18 godina i da smo svi na okupu. Nekima bude puno kad pomisle na pet ili deset godina mature, a nas evo nakon toliko godina, nasmijala se Dunja Vejzović za kraj razgovora.
