Što si dalje od civilizacije, to si dalje od gluposti. Jednostavna je to mantra 37-godišnjeg Sebastiana Fleissa, ovisnika o adrenalinu, snowboardera, ronioca na dah i poduzetnika. Kredo po kojemu živi i radi, kaže, ugradio je sada u svoj novi skijaško-turistički biznis na Kosovu. Na ljeto, kaže, na najvećem kosovskom planinskom vrhu, Gjeravici, kreće u veliku investiciju - uložit će milijun eura u skijalište.
Baš? Od svih turističkih potencijala Hrvatske, baš skijanje na Kosovu? Da, kaže. Razlog je sasvim jednostavan - Kosovo je, vidi vraga, poduzetnički eldorado, obećana zemlja.
- Doslovno smo cijeli biznis tamo pokrenuli za jedan dan, dogovorili se, investirali, registrirali tvrtku i krenuli. Kod nas, na Cresu, recimo, već 15 godina pokušavam pokrenuti camping projekt i na kraju sam morao odustati. Eto, to dovoljno govori - uspoređuje Fleiss poslovne prilike u Hrvatskoj i na Kosovu.
Samoborca i starijeg brata bivše skijaške reprezentativke Nike Fleiss, kojega javnost poznaje kao pravog adrenalinskog ovisnika, kojemu nije strano mjesece provesti živeći u šatoru ili skijati na vrhu neke planine, bježeći od lavine ili provesti 45 dana u divljini Kostarike u realityju "Survivor" preživljavajući samo s džepnim nožićem, ulovili smo taman dan prije nego što je opet kretao na Kosovo, točnije planinu Gjeravicu, udaljenu 130 kilometara od najjužnije hrvatske granice, Prevlake. U Zagreb je došao nabrzinu obaviti testiranje na koronu, a onda brzo natrag na najviši planinski vrh na Kosovu, gdje je prije tri godine pokrenuo, može se reći, robinzonsko-skijaški turistički biznis. Opisuje to ovim riječima: "Jednom kada to probaš, ne silaziš" (s planine, naravno). Ukratko, na netaknutoj Gjeravici, dijelu planinskog lanca Prokletije, gdje nema ceste, autom se nemoguće probiti, nema ljudi, najbliže je mjesto Junik sa 6000 stanovnika, udaljeno 30 kilometara, nema infrastrukture, žičare, signala za mobitel, Fleiss je otvorio skijalište. Skriveno, ekskluzivno, pod imenom Lynx Freeride, za probranu klijentelu pravih adrenalinskih fanatika.
- Tamo možeš pasti sa stijene od 30 metara u mekani snijeg i ništa ti neće biti. Naravno, ako te ima tko iskopati. Ne znam s čime bih to usporedio. Recimo, sjećaš se kada si kao klinac sanjao da hodaš po oblacima? E, to je najbliže tome, skijanje na oblacima - oslikava Fleiss.
Skijanje na oblacima, na 2646 metara nadmorske visine Gjeravice, Fleissa je oduševilo prije desetak godina, kada se kao natjecatelj našao na tamošnjem "Snowboard Crossu". Na skije je, kaže, prvi put stao s dvije godine, do puberteta je skijao, a onda se prebacio na snowboard. Sada se paralelno bavi snowboardingom zimi, a podvodnim ribolovom ljeti. Na dah zaroni do 50 metara i drži ga tri minute, a harpunom lovi zubace. Čak je na Ekipnom prvenstvu Hrvatske u podvodnom ribolovu 2017. osvojio postolje, bio je drugi od 15 timova. Ne može izdvojiti što mu je draže. Uglavnom, natrag na snijeg. Na Gjeravici je sudbina htjela da se u sklopu natjecanja sprijatelji s organizatorom, izvjesnim Kosovarom Lulimom Zhubijem, zaljubljenikom u snowboarding, a inače vlasnikom poznatog lanca restorana Tiffany. U njegove restorane u centru Prištine dolaze svi viđeniji Kosovari, političari, poduzetnici, kulturnjaci, a dolazio je, među ostalima, i tadašnji kosovski premijer Ramush Haradinaj (što će se poslije pokazati sudbonosnim). Uglavnom, oduševljeni Fleiss rekao je da ovakav snowboarding nigdje nije iskušao i obećao Zhubiju na Gjeravicu doći dogodine - i povesti ekipu. Zhubi je to dočekao s nepovjerenjem - "Ma tko bi dolazio u ovu divljinu, moraš biti lud". Ali iduće godine evo Fleissa opet. Pa iduće opet i opet... Tako se, malo po malo, stvarala zamisao da bi Gjeravica mogla postati butik-skijalište na koje će dolaziti male grupe ljudi, istinski zaljubljenici u skijanje i snowboarding na dubokom snijegu. Fleiss ima iskustvo, Zhubi poslovne kontakte. Ideja je rođena.
- Ne znam, možda sam imao sreće - priča sada Fleis, prisjećajući se priče o pokretanju biznisa.
A priča je neviđena. Skijajući na Kosovu 2017., Zhubi iznebuha kontaktira Fleissa govoreći: "Brzo, imamo 45 minuta da se nacrtamo u Prištini, premijer nas zove na razgovor". Smeten i zatečen, Fleiss odmah sjeda u auto jer je Zhubi dogovorio sastanak s tadašnjim kosovskim premijerom Ramushom Haradinajem, inače bivšim vođom Oslobodilačke vojske Kosova, koji je u međuvremenu dao ostavku nakon poziva u Haag kao ratni osumnjičenik, da mu u njegovu uredu Fleiss izloži svoj poslovni plan.
- To je valjda bila najluđa vožnja do Prištine u mojem životu. Mokar, u trenirci, ravno s vrha planine, idem za Prištinu u ured - pazi - premijera Kosova, objasniti mu kako ćemo napraviti ekskluzivno skijalište na Gjeravici - priča Fleiss, još ne vjerujući da se to dogodilo.
Premijer Haradinaj ih je primio, kaže, saslušao, malo vagao, a onda pružio ruku i rekao: "Mi si ne možemo priuštiti da nemamo ovako lude ideje". Odmah je nazvao Agrona Kuqija, gradonačelnika mjesta Junik u podnožju planine Gjeravica, i rekao da se sve pripremi za zagrebačke dečke.
- Tako se kod njih to radi. Oni investicije, ma koliko lude bile, ne odbijaju. Otišli smo kod gradonačelnika Kuqija, dogovorili se, a idući dan smo otvorili i registrirali tvrtku u Kosovu. Mogli smo početi raditi - govori.
S gradonačelnikom su sklopili koncesiju za planinski spust na 20 godina, a nadaju se da će uskoro to produljiti i na 99 godina. Investirali su odmah u startu 80.000 eura, za opremu i mehanizaciju. Dva automobila Nissan Patrol, pogon na sva četiri, lanci na gumama za probijanje snježnih šumskih cesta.Ratrak(ralicu gusjeničara) s kabinom za 12 ljudi za prijevoz skijaša do vrha planine jer nema žičare, skijašku opremu, lavinsku opremu - lopate, probe, lavinske transmitere - i sve je bilo na mjestu - freeride skijaški kamp Lynx je otvoren.
- Sve smo napravili legalno i kako treba. Još su nam se lokalci tu čudili u smislu zašto mi to tako radimo kad možemo na stisak ruke - ističe.
Trebalo je neko vrijeme, priznaje, da se lokalno stanovništvo navikne na njih - nove goste iz Zagreba koji su odlučili baš tu napraviti nešto za što su i sami lokalci mislili da je nemoguće.
- Govorili su nam da je ludost ići gore na planinu zimi, kada je snijeg dubok deset metara, a temperatura pada do -28 Celzijevih stupnjeva, te da nikome od njih to ne bi palo napamet. Ali, mi smo ih pridobili jer nismo došli tamo kao neka šminkerska ekipa iz Zagreba, nego kao potpuni luđaci koji žive to skijanje - govori.
Dodaje da gore u divljini nije neobično vidjeti medvjede i vukove. Treba paziti.
- Imali smo situaciju da pokraj svojih tragova u snijegu vidimo tragove medvjeđih šapa, što znači da je tu negdje, na sto metara oko nas. Nije to nimalo ugodno - govori i dodaje da ipak čine sve kako bi njihovi klijenti bili sigurni. Tako svi nose Motorole za komuniciranje jer nema signala za mobitele, a moraju obvezno nositi i tzv. lavinske transmitere, male uređaje koji se prikopčaju na pojas, a odašilju signale u slučaju da netko završi zatrpan snijegom ili u nevolji.
Uglavnom, ubrzo nakon što su službeno startali s primanjem skijaša, na polovici do vrha Gjeravice, na 1750 metara nadmorske visine, sagradio se i mali hotel obitelji Krasniqi - Grand Gjeravica. Više je to kao planinarski dom, opisuje Fleiss, sa 20-ak kreveta, a s Krasniqijima su odmah dogovorili da njihovi skijaši tamo odsjedaju. Imaju tamo i internet, da gosti baš nisu posve odrezani od svijeta. Ali, priznaje Fleiss, ne radi baš najbolje jer snijeg često zatrpa antenu.
Inače, ukupna cijena skijanja na Gjeravici u Lynxu je 1600 eura po osobi za tjedan dana. A u to je uključeno - sve. Odsjedanje u hotelu, tri obroka dnevno, ture, vodiči, prijevoz i oprema. Najviše 12 ljudi može biti u jednoj sedmodnevnoj turi; toliko ih, naime, stane u kabinu ratraka koji vozi do vrha, a time ujedno čuvaju lokaciju, odnosno jamče pravo skijaško iskustvo u netaknutoj prirodi bez onog masovnog turizma razvikanih skijališta, utabanog snijega i izvezenih staza.
- Ta svota možda zvuči puno za balkansko područje, ali za našu klijentelu koja dolazi iz Japana, Australije, SAD-a, Južne Amerike - imali smo čak ekipu iz Britanske Kolumbije koja je za skijanje top - to je prihvatljivo za takav tip iskustva - uvjerava.
O klijentima koji dolaze na planinu ne želi puno govoriti. Uglavnom su to oni koji traže izolaciju jer je u svakodnevici nemaju previše. Spominje Fleiss diskretno da je nedavno na sedmodnevnoj turi s ekipom bio Amerikanac, sin vlasnika jednog od najvećih svjetskih trgovačkih lanaca. Koji točno, nije htio otkriti.
Uglavnom, dosad je Fleissovim skijalištem prodefiliralo između 300 i 400 skijaških fanatika. To je i dobra brojka, kaže, imajući na umu sve nevolje koje su lani zaredale. Taman su 2018. godine stali na noge, proširili riječ, ugostili neke svjetske snowboarding face kao Marka Grilca da se stave na radar, počeli primati rezervacije, a onda je došla 2020.
- Imali smo za tu sezonu 2020. bukirano šest mjeseci unaprijed, od prosinca 2019. do svibnja 2020. Zamisli, da nije došla korona, prema našim podacima imali bismo udjel od 7 posto od svih turističkih noćenja u Kosovu za tu godinu. Da imam 7 posto od noćenja u Hrvatskoj, bio bih milijarder - dodaje.
Vrijeme ih također nije poslužilo lani. Palo je vrlo malo snijega. Odradili su dvije ture s dvije ekipe, a onda je počela i epidemija korone. Uslijedilo je otkazivanje za otkazivanjem. Slično je bilo i ove sezone. Ljeti su krenule optimistične rezervacije, a onda na jesen, kada je došao novi lockdown, otkazivanje. Financijski su se, dodaje, jedva izvukli. Srećom, povukli su 48.000 eura iz fondova EU, a izdaci za održavanje divljine ionako su minimalni. Fleiss ne gubi optimizam.
- Mi imamo ovdje potencijala za sezonu od 12 mjeseci, zapravo. Zimi skijaški turizam, a ljeti planinarski, šetnje, biciklizam. Svi koji k nama dođu na skijanje, ispituju nas mogu li doći i na ljeto. To je sada novi ljetni trend umjesto napučenih plaža. Mislim da će ljudi, zbog korone i svega, biti skeptičniji prema masovnom turizmu i tražiti izolirana područja - rezonira.
Međutim, kako bi se ostvario godišnji turizam na Gjeravici, potrebne su značajnije investicije, ponajprije u infrastrukturu. Fleiss tu već ima velike planove. Hoteli, kolibe, radionice, još jedan ratrak, električni bicikli, dodatno zapošljavanje. Trenutno ih gore u Lynxu rade četvorica - on kao organizator, dva vodiča i jedan vozač ratraka.
- Želim da gore sve izgleda kao u kanadskim resortima s pet zvjezdica. Prema našim procjenama, to je, za sve što nam treba, milijun eura investicija - računa.
Na pitanje kako doći do novca, Fleiss odgovara da imaju razrađenih nekoliko opcija - kredit od banke, fondovi EU ili jednostavno privući investitora u tvrtku.
- U svakom slučaju, počeli bismo već sada na ljeto. Moramo napraviti garažu u kojoj bismo popravljali sve strojeve. To je prioritet, a za lože i kolibe moramo još smisliti cijeli koncept pa krenuti - zaključuje.