Božićna bajka u centru Zagreba: Divna čarolija malog stana u neposrednoj blizini Botaničkog vrta

Stotine lampica u toplim nijansama bijele i žute, starinski svijećnjaci, grančice bora iz vrta ispred kuće ukrašene bobicama i crvenim kuglicama te mnogo božićnih ukrasa koji vise na plavom drvenom okviru na ulazu u rustikalnu kuhinju - tako već od početka prosinca izgleda stan Ive Novačić (44), više sudske savjetnice na Vrhovnom sudu u Zagrebu. Ništa u tom stanu nije planski kupljeno, ali sve izgleda baš kao da je tamo gdje bi moralo biti - od romantičnih ogledala, retro fenjera i tanjura pa sve do starih vaza, čajnika i šarmantnih stolića. Iako će bor tradicionalno okititi na Badnjak, u domu Ive Novačić tjednima prije vlada pravi božićni ugođaj.

- Božić je za mene oduvijek najljepši dio godine, još kao mala sam voljela gledati mamu kako uređuje kuću, radi vjenčiće i nakit za bor i šije posebnu odjeću za te dane. Pekla bi kolače i ukrašavala ih cijelu noć da nas iznenadi, a njeni linzeri i išleri topili su se u ustima - prisjeća se Iva.

- Ostavljala bi mi mnogo ceduljica s lijepim porukama u mojoj školskoj torbi, a jedne je godine čak napravila i veliku lutku s kosom od vune koja je nosila veliku vreću darova, a u koju bih se uvukla i izvlačila jedan po jedan - dodaje.

Otkad nema mame, Iva je kao uspomenu na nju nastavila tradiciju božićnog kićenja. Neke je ukrase naslijedila od nje, neke izrađuje sama, a neke kupila na sajmovima. - Počinjem dosta rano, tako da je za prvu adventsku nedjelju stan već okićen, a koji tjedan kasnije krećem s pečenjem kolača. Iako nikad nisam uspjela dostići ni broj, a kamoli okus maminih, oni su za mene poput madeleine kolačića koji me vraćaju u Božiće iz djetinjstva - kaže Iva.

Ljubav na prvi pogled

Stan od 37 četvornih metara u dvorišnoj zgradi iz 1901., nedaleko od zagrebačkog Botaničkog vrta, Iva je kupila prije četrnaest godina.

Bila je to, kaže, ljubav na prvi pogled, pogotovo zbog velikih prozora s polukružnom “kapom” koji mu daju neki posebni štih. Oduševljenju je pridonijelo i dvorište nalik onome iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”, gdje i danas vlada slična atmosfera. - Susjedi se druže, sade voćke i cvijeće, nosimo jedni drugima kolače... Toga u Zagrebu gotovo više nema i zato volim svoju “ježevu kućicu” - ističe Iva. U njenom malom stanu gotovo sve je rađeno po mjeri i dobro osmišljeno.

Osim toga, ograničeni prostor sprječava i natrpavanje nepotrebnih odjevnih predmeta čemu su, kaže Iva, žene često sklone. No, zato se ona nije ograničavala u skupljanju starih uspomena koje cijelom stanu daju romantičan ugođaj.

- Većina stvari kupljena je na sajmovima i u trgovinama s antikvitetima. Imam i naslijeđenih komada: starinski porculanski servis Rosenthal koji je vrlo decentan i profinjen, baš kao i fino brušene čaše za vino, ali i ormar i tepih iz roditeljskog doma. Tu je i fotelja koju sam dobila na dar od prijateljeve mame. Na njoj sjedim i čitam - govori Iva.

Svaki komad namještaja ima priču

Jedino je kauč kupljen u trgovini s novim stvarima. A i on ima svoju priču: vozio se nekoliko stotina kilometara na krovu auta i preživio kišu i snijeg. S njim je stigla i stajaća crvena, retro lampa.

- Ono što me posebno osvojilo u stanu, osim prozora, bila je visina stropova, zbog koje sam odmah odlučila napraviti galeriju. Tamo je spavaći dio na kojem se osjećam kao da sam na oblaku. To je moje utočište, okruženo lampicama i knjigama u kojem čitam, pišem i sanjam - otkriva Iva. Cijela je kuhinja ručno izrađena od punog drveta i premazana lakom za brodove.

- Prošle godine sam je sama opet obojila i to mi je bio neopisivi užitak. Tako sam uredila i stolce koji su nađeni na cesti ili kupljeni na Hreliću. Volim raditi s rukama, opušta me i potpuna je suprotnost zahtjevnom poslu koji inače obavljam na sudu. - Vikendima obilazim sajmove sa starim stvarima na Hreliću i Britancu i svaki put se vratim kući s nekom sitnicom. To su okviri za slike, posude za brašno, sol, kutije za pisma, lampe... Kad ugledam nešto iskreno i posebno što mi se svidi, obavezno kupim, zato mi je životni prostor pun raznih sitnica koje imaju svoju povijest i priču - nastavlja Iva.

Premda voli organizirati večere s društvom u svojoj kuhinji i svake godine tradicionalno na Božić poziva prijatelje, ove godine, nažalost, takvih druženja neće biti. Badnjak i Božić provest će u najužem krugu - s tatom i partnerom. - Skuhat ću svoja najdraža blagdanska jela: na Badnjak riblju juhu, bakalar i paštetu od ribe, a na Božić puricu s mlincima. Naravno, uz mamine legendarne linzere i išlere - zaključuje Iva.