Brutalizam se vraća na dizajnersku scenu: Apokaliptična estetika savršen je dodatak nježnim, zaobljenim komadima

Brutalizam nije riječ koja izaziva osjećaje topline i ugodnosti, no to u ovom slučaju i nije namjera. Pojavio se nakon Drugog svjetskog rata kao arhitektonski pokret koji je davao prednost sirovim, nedovršenim materijalima da bi se stvorile impozantne građevine nalik tvrđavama, ispunivši potrebu za jeftinom obnovom i izdržljivim materijalima koji bi mogli pružiti zaštitu.

Izraz potječe od Le Corbusierove planske stambene četvrti Cité radieuse u Marseilleu, projektirane krajem 1940-ih, u kojoj prevladava béton brut, što u prijevodu znači "sirovi beton". Ostao je popularan do sredine 1980-ih, a sada se ponovno vraća na dizajnersku scenu.

Uz rastuću popularnost minimalizma, perforiranih metala i drugih trendova grube obrade materijala, brutalizam evocira ćudljivu, postapokaliptičnu atmosferu koja privlači pažnju i komplementira suvremene prostore. Kada se koristi u današnjim modernim domovima, trend je manje dramatičan i sjetan, on postaje zanimljiv i privlači pozornost.

Savršen je dodatak mekšim, zaobljenijim komadima, poput zakrivljenih sofa ili kreveta. Beton je najpopularniji brutalistički materijal, i danas omiljen u suvremenoj arhitekturi.

Beton se koristi gotovo za sve, od podnih svjetiljki i stolova do zidova i čitavih kupaonica.

Meksički kipar Pedro Reyes sagradio je atelje nalik bunkeru od montažnog betona i kamena uz svoju kuću u Ciudad de Mexicu. Projektiran je nakon potresa 2017., a Reyes je odlučio koristiti montažne betonske ploče da bi ubrzao gradnju i zgradi dao dojam upravo te estetike.

Vareni luster, popularni element tog dekora iz 1950-ih, nedavno se vratio u modu, poput primjeraka što nalikuju kreacijama Toma Greenea, koji se smatra jednim od pionira stila.

Unatoč velikom broju protivnika, brutalistički dizajn interijera postao je poznat kao jedan od najzahtjevnijih pristupa modernog dizajna, dajući mu bezvremensku kvalitetu.