Dizajnerica interijera iz Slatine nagrađena je u Japanu, a za sve je zaslužna njezina baka: "Rekla mi je da  upišem novi studij"

Možda i najvrjednija nematerijalna stvar koju posjedujemo jest osjećaj za estetiku. Koliko god uživali u raznim funkcionalnostima određenih prostora, proizvoda, gadgeta, samo nas ljepota može uistinu zapanjiti. Nakon godina hladnog minimalizma, koji je na trenutke obrisao gotovo sve obrise bilo kakvog karaktera iz dizajna, čini se da svjedočimo povijesnom trenutku u kojemu izraz ponovno ima primat. Ovaj put, zajedno u kombinaciji s funkcijom. Upravo je to i nit vodilja kojom se vodila dizajnerica interijera Barbara Boban (34), dok je stvarala rezidencijalni projekt za uređenje obiteljske kuće od 200-tinjak kvadrata, naslova "Beyond Straight Lines". Mladoj dizajnerici, koja iza sebe ima 30-ak uspješno ostvarenih projekata, ovaj će sasvim sigurno ostati u posebnom pamćenju, kao prvi koji joj je donio međunarodno priznanje na natjecanju Japan Design Award u Tokiju.

Na međunarodni natječaj prijavila se s nadom u osvajanje nagrade, ali prije svega sa željom da dozna kako bi njezin rad kotirao pred međunarodnim žirijem. Proučavajući natječaj prije prijave, vidjela je da je samo deset posto prijavljenih radova nagrađeno prijašnje godine, a među uvjetima je pisalo i da radovi moraju biti originalni. Oduševljena cijelom pričom, odlučila je iskušati vlastite mogućnosti te poslati vlastiti projekt. Uslijedilo je razdoblje intenzivnog rada, tijekom kojeg je posebnu pozornost posvetila svakom detalju projekta. Nakon što je prijavu uspješno predala, nastavila je sa svakodnevnim profesionalnim obvezama, ne razmišljajući previše o ishodu natjecanja.

"Uz cijeli projekt i pripremu prijave, imala sam sve ostale tekuće stvari pa sam zaista nakon poslane prijave odlučila to jednostavno predati i prepustiti. I doslovno sam zaboravila na taj cijeli natječaj, sve dok nisam bila jednog dana na poslu u lipnju i dogovarala se s kolegama oko toga gdje ćemo ići na ručak. U taj mi je trenutak stigao e-mail od organizatora i ni na kraj pameti mi nije bilo da bi to mogli biti rezultati, jer su bili najavljeni tek za srpanj. Pročitala sam ga dva, tri puta na engleskom. Onda sam ga čak i prevela još jednom, za svaki slučaj, koristeći umjetnu inteligenciju jer nisam znala više vidim li ono što želim vidjeti ili ono što je zaista istina. Ukratko, obavijestili su me da je moj projekt ušao među finaliste natjecanja, dok je službena potvrda o vrsti osvojene nagrade trebala uslijediti u srpnju. Vijest o ulasku u finale stigla je ranije kako bih imala dovoljno vremena za organizaciju putovanja u Japan i sudjelovanje na svečanoj dodjeli nagrada", prisjeća se Barbara koja je u kolovozu otputovala u Japan u društvu prijateljice kojoj je posjet toj dalekoj zemlji oduvijek bio velika želja.

Balansiranje želja

Nakon dolaska na Daleki istok, Barbara se susrela s nizom renomiranih arhitekata koji su pohvalili njezin rad u kojemu je poseban naglasak stavljen na funkcionalnost prilagođenu životnom ritmu obitelji. Središnju ulogu u kuhinji preuzima prostrani otok koji, osim svoje osnovne namjene, postaje mjesto svakodnevnih susreta i zajedničkih trenutaka. Njegov dizajn objedinjuje estetsku jednostavnost i suvremena tehnološka rješenja, uključujući nevidljivu indukcijsku ploču. Na taj način praktični elementi ne narušavaju vizualni sklad prostora.

Dodatnu posebnost kuhinjskom otoku daje prostor namijenjen uzgoju svježeg začinskog bilja, poput ružmarina i bosiljka. Osim što ima praktičnu vrijednost, ovaj detalj unosi dašak prirode u interijer i naglašava povezanost prostora sa svakodnevnim životnim navikama njegovih korisnika. Upravo takvi promišljeni elementi odražavaju ideju da kvalitetno oblikovan interijer nije samo estetski dojmljiv, već i intuitivan, ugodan i prilagođen ljudima koji u njemu borave.

"Zaista mislim da svaki prostor na kojem sam radila ima dva otiska prsta: moj i onaj od klijenta. U slučaju ovog projekta, mislim da je moj stil možda najviše došao do izražaja jer mi je i klijentica, koja također ima iznimno izražen stil i karakter, dopustila veliku razinu slobode. Kada bih imala isti prostor i tri različita klijenta, uvjerena sam da bi konačni rezultat svaki put bio potpuno drugačiji. Razlog je jednostavan: svaki prostor promatram kroz prizmu osobe za koju ga oblikujem, njezinih potreba, životnih navika i osobnosti. Postoje neki za koje znam da im ne bi pristajale boje u životnom prostoru, a postoje i oni za koje osjetim da bi im to odgovaralo, ali žele igrati na sigurno. Svim svojim klijentima kažem istu stvar - želim da kad netko dođe u vaš stan, da vam odmah kažu 'E, ovo si mi ti'", govori Barbara koja smatra da je uloga dizajnera, uz estetiku, uklopiti i funkcionalnost, ali i iskoristivost prostora.

Upravo ju je kombinacija ove tri komponente potaknula da se sa svojih 26 godina odluči školovati za dizajnericu interijera. Rodom iz Slatine, Barbara je nakon završetka srednje škole željela pokazivala interes za arhitekturu, no njezin obrazovni put odveo ju je u smjeru ekonomije. Kad je jednom stekla diplomu, zaposlila se u osiguranju te dane provodila analizirajući Excel tablice, sve dok nakon pet godina takvoga života nije sjedila pred televizorom sa svojom bakom Ružom i naglas rekla ono što je dugo mislila - "Ja uopće nisam sretna".

Iznenadna promjena

Gledale su emisiju o dizajnu interijera te komentirale uređenje jednog prostora u Londonu. Barbara je baki objasnila nekoliko svojih ideja za preinake, a ona joj je na to jednostavno sugerirala da bi se time trebala baviti te da stigne upisati još jedan studij. Nakon što se neko vrijeme bakćala s tom idejom, Barbara je uskoro počela istraživati razne opcije te na kraju doznala za Talijansku školu mode i dizajna Callegari. Iako do samog razgovora nije bila uopće sigurna u ideju promjene struke, nakon prvog susreta s arhitekticom Nevenkom Kršulović, koja joj je kasnije postala i mentorica, shvatila je da se upravo time želi baviti.

Uz punu podršku bake, trebalo joj je nešto više uvjeravanja kad je u pitanju njezina obitelj. Mama kreativka odmah je bila za promjenu, dok je tata bio nešto zabrinutiji te navijao da ipak ostane unutar neke sigurnije opcije. No, s vremenom je i tata prepoznao da je ovo njezin put, pogotovo kad je vidio da uspješno kombinira svoj stalni posao te odlaske na predavanja. 

"Brat je sugerirao odmah odvažniji put, ali još uvijek koristim sigurnosno uže zavezano oko struka kao Bruce u filmu 'Vitez tame: Povratak'. Možda brate skočim bez užeta uskoro", govori kroz smijeh Barbara.

Podrška bližnjih

Puni razumijevanja i podrške bili su i njezini prijatelji koji su najbolje znali koliko truda, rada i predanosti stoji iza njezinih rezultata. Između posla i novog studija, upravo je privatno vrijeme ono čega se morala odreći. U međuvremenu je promijenila i stalni posao, pa danas radi u IT-u kao poslovna analitičarka. Uz to, vodi i vlastiti studio dizajna interijera, pa joj je najveći izazov upravo pronaći ravnotežu u svakodnevici.

"Sama sam odabrala paralelno raditi dva posla, ali znala sam što me čeka. Kad radiš nešto svoje, onda je tanka linija između privatnog i poslovnog. Možda je glupo reći, ali meni je sada sve i privatno vezano za dizajn - zbilja to volim i mislim da bi ovaj posao bilo tko jako teško radio da ga ne voli. Primjerice, kad sam bila u Japanu, uživala sam gledati pločice i proučavati teksture, njihove tehnike postavljanja… Ali neću romantizirati - na početku je bilo posebno teško, jer nisam samo studirala i radila, već sam odmah otvorila i vlastiti studio", prisjeća se Barbara koja, iako zadovoljna dosadašnjim profesionalnim putem, s velikim entuzijazmom gleda prema novim izazovima i prilikama u svijetu dizajna interijera.

Izlaz iz zone komfora

I privatno je veliki esteta, pa je oduvijek osoba koja voli modu, kozmetiku i šminku, a smatra da je njezin stil i u poslovnom segmentu i privatnom isti - takav da uvijek traži kombinacije. Kad pak ulovi vremena za sebe, onda će uvijek otići na neko putovanje - posjetila je do sada Italiju, Tursku, Grčku, Španjolsku i Englesku, a velika joj je želja otići u Egipat i Maroko.

"U idućih pet godina voljela bih puno više putovati. Čak bih voljela neko vrijeme i živjeti u drugoj državi. Dugo vremena sam van zone komfora i stalno su neki izazovi oko mene, pa sam razmišljala o nekim malo stabilnijim varijantama. Iako, upravo kad smo van zone komfora onda, i rastemo. Moj najbolji prijatelj živi u Švedskoj pa sam dugo razmišljala o toj opciji - jedno vrijeme baš intenzivno, ali vidjet ćemo kud će me put na kraju odvesti", govori kroz smijeh Barbara koja bi voljela ubrzo imati i više slobodnog vremena kako bi se mogla posvetiti crtanju koje ju opušta. A kako nam je otkrila, uskoro će biti objavljene i neke od slika koje je napravila.