Eklektično, zabavno i jedinstveno: Zavirite u obiteljski stan u centru Zagreba koji je glazbenik sam osmislio i uredio vlastitim rukama

Kada se pomisli na stanove u centru Zagreba s visokim stropovima i pompoznim kvadraturama, vjerojatno svakom na pamet padne luksuzno uređenje s namještajem poznatih brendova. No, stan glazbenika Kreše Randića, njegove supruge Mirele i sina Lea čista je suprotnost stereotipnim dizajnerskim rješenjima koja sve više podsjećaju na salone namještaja te su uglavnom bez duše i ikakvog osobnog pečata.

Ovaj trosobni stan upravo je nepatvoreni otisak njegovih stanara koji su u njemu gotovo sve sami osmislili i napravili. Pomalo eklektičan, kombinacija raznih stilova s dozom humora i velikim dijelom jedna kreativna kulisa koja se može mijenjati.

"Kada mi je umrla mama, odlučili smo se ovdje doseliti iz Rudeša, gdje smo do tada živjeli u jednom malom stanu. Nije to bila laka odluka jer je ovaj stan u kojem sam odrastao jednostavno zapeo u vremenu. Iako je bio dobro održavan, grijanje je bilo na stare kamine, drveni prozori već su dali svoje, trebalo je mijenjati i električne instalacije.

Nije ormar, već kulisa

Imali smo potrebu promijeniti i raspored prostorija kako bismo stan prilagodili našim potrebama: kupaonica je tako postala kuhinja, a nekadašnja blagovaonica pretvorena je u prostranu kupaonicu. U prostoru smočnice smjestili smo malu saunu, a uski dio gdje se nalazila kuhinja pretvoren je u prostor za odlaganje s perilicom i bojlerom", govori Krešo, koji je sve osim plinskog centralnog grijanja i podova napravio sam. Od obijanja zidova kako bi došao do cigle pa sve do nekih kreativnih rješenja koja se u stanu nalaze na svakom koraku. Primjerice, na balkonu je ormar, koji to zapravo nije već je to kulisa za prikrivanje stražnjeg dijela pećnice. U maloj i uskoj kuhinji za nju nije bilo dovoljno mjesta pa je gotovo cijela završila na balkonu.

"Gledao sam neku reklamu kako je jedan čovjek napravio tajnu sobu čiji je ulaz bio skriven bibliotekom i to sam jednostavno morao napraviti. Kad bih danas morao ponoviti tu konstrukciju, ne bih znao. Jednostavno mi je jednu noć sinula ideja, kao da mi ju je šapnuo neki anđeo i ja sam to napravio. Kako, zapravo i ne znam", smije se glazbenik, koji je nekada žario i palio po zagrebačkom klubu Saloon s Telefon Blues Bandom.

Reflektor iz Kulušića

Svira i danas, doduše puno rjeđe, a u stanu se nalaze i neke uspomene iz tih davnih vremena. Kako ni on ni supruga Mirela ne vole centralnu rasvjetu, pa tako ni klasične lustere, osim brojnih manjih rasvjetnih tijela imaju dva stara reflektora - jedan iz Kulušića, a dugi iz ZKM-a. Oba su bila predviđena za otpad, a sada su ukras u njihovu domu. A na stropovima su male lampice koje mijenjaju boju, a napravljene su od ping-pong loptica. Kažu kako su u svom stanu željeli stvoriti ugodan prostor prigušenih boja koji bi podsjećao na fine barove - jer se vole družiti. Atmosferi pridonosi i to što iz svakog kutka dopire ugodna glazba. Jer njihov je dom, očekivano, premrežen zvučnicima.

U sobi srednjoškolca Lea nalazi se galerija koju je Krešo osmislio prije nego što je otišao iz roditeljskog doma.

"Oduvijek su mi te galerije bile fora, a kada sam je napokon napravio, zaljubio sam se u Mirelu i otišao iz roditeljskog doma. Tako da se nisam na njoj uspio naspavati, ali mi je sada drago što u njoj uživa moj sin", govori glazbenik, koji je naučio svašta raditi uz svog oca Lea Randića. Svjetski poznatom astronomu, koji je imao smisla za sve vrste građevinskih poslova, Krešo je još kao dijete pomagao u uređenju obiteljske kuću na Lošinju. No, kako je u svemu tome bitna i mašta, Krešina kreativnost ne staje samo na fizičkim poslovima. Osmislio je i sam napravio i saunu - jer zašto bi gotovu platio nekoliko tisuća eura kada je može sam izraditi s puno manje novca. U tu "uradi sam" saunu ulazi se kroz stara vrata smočnice na kojima je napravio prozore.

Ni rasvjeta za kupaonicu nije kupljena, svjetla uz ogledala napravio je od dijelova jednog starinskog klavira, a izradio je i stol koji služi kao postolje za umivaonik - kako bi dobio dojam patine, malo ga je okrhnuo i obojio u zeleno.

Veliko ogledalo ustvari su vrata koja vode u spremište. No ono najzanimljivije je kako je riješio estetski problem s velikim radijatorima koji su uvijek problem u prostoru.

Prostor s potpisom

"Zapravo smo do mnogih rješenja dolazili iz vlastite muke. Tako smo kupili te velike, lijepe panel-radijatore jer su nam se jako svidjeli, ali su na kraju svojim dimenzijama i bijelom bojom postali, kako bi se reklo, šaka u oko u prostoru koji je zapravo sav u zagasitim bojama. Razmišljali smo kako bismo ih sakrili, a onda smo promijenili taktiku i odlučili ih istaknuti", govori Mirela, koja se divi umijeću svog supruga da za sve probleme nađe rješenje.

Tako se Krešo dosjetio i kako od radijatora napraviti prave male umjetnine: pomoću metalnih profila napravio je reljefe koji pokrivaju ravninu radijatora, a onda je još dodao kreativne detalje. I to zaista izgleda fantastično, ne samo kod njih već i kod nekih njegovih prijatelja koji su ga zamolili da i njihove radijatore pretvori u takva umjetnička dijela.

Tako je Krešo osnovao firmu za ukrašavanje radijatora, kojima daje samo taj završni "touch". Nazvao ju je Signature, baš kako se može okarakterizirati i njihov beskrajno ugodan dom - prostor s potpisom.