Vodimo vas u spektakularni dom Tasa Careage koji živi u nekadašnjoj crkvi okruženoj šumom

"Volim samoću", započinje Tas Careaga, Španjolac rođen u Venezueli, toliko nevjerojatnog života da bi se o njemu mogla napisati knjiga. Riječ je o čovjeku koji je u punom smislu riječi self made: do 16. godine ostao je bez oba roditelja i prekinuo školovanje, barem na onaj konvencionalni način. Radio je u pekarnici, na gradilištima - i usput otkrivao vlastite interese te upijao raznorazna znanja surfajući internetom. Obrazovati samog sebe je, kaže, teško, ali može se. Internet je pun korisnih alata, samo ih treba znati filtrirati i upotrijebiti. Tas Careaga zaljubljenik je u skateboarding i na pragu četrdesete nastoji svakodnevno voziti. Uz to, neprestano fotografira i vlasnik je kreativne agencije TasLab sa sjedištem u Bilbau. Svestran, nemirnog duha i u stalnoj potrazi za izazovima, ovih dana završio je svoj životni projekt - uređenje vlastitog doma u renesansnoj crkvi iz 16. stoljeća. Na pitanje kako je uopće pronašao takvu nekretninu, dječjom iskrenošću odgovara: "Na internetu!"

Te 2016. kad je naišao na informaciju u oglasniku da crkva prodaje svoje zemljište s pripadajućim objektom u baskijskom gradiću Sopuerta - s jedva 2500 tisuće stanovnika i tridesetak minuta vožnje udaljenom od Bilbaa - uronio je u pregovore i rješavanje administrativnih zavrzlama kako bi crkva postala njegova. U tome je i uspio, a njegovi su se prijatelji pitali zašto bi se mlada osoba uopće upuštala u nešto tako kompleksno? Smatrali su ga potpuno ludim. Crkva, koja je kroz vrijeme bila dorađivana i u 18. stoljeću dobila baroknu dogradnju, bila je u katastrofalnom stanju. Za početak, krov joj je bio posve urušen, kao i svod, imala je samo zvonik, oltar i zidove natopljene vlagom. Sa znanjem stečenim radom na građevinskim poslovima, Tas je uz svoju braću te nekolicinu prijatelja, među kojima je i suvlasnik španjolskog arhitektonskog studija Garmendia & Cordero, krenuo u pothvat obnove. Htio je, govori, očuvati sve što se može. Sam je crtao, radio vizualizacije, dizajn, zidao, gradio, a prije toga - tri mjeseca raščišćavao teren da bi se nešto uopće moglo početi raditi.

"Zapravo sam tri godine imao dva paralelna posla - u svojoj agenciji i na građevini, dakle dva puna radna vremena dnevno, uključujući vikende", govori Tas Careaga. A onda se 2019., gotovo proročanski, kao da zna što će se dogoditi u svijetu, uselio u svoj novi dom. Ondje je za vrijeme covida, lockdowna i potom strogih mjera u miru radio i živio sa svojom partnericom te kujicom Tolom, bez straha od zaraze jer o okruženju gotovo da nije imao nikoga, samo planine i pokoju divlju životinju. Zadržavši izvorne okvire i poštujući nekadašnji izgled, napravio je doista jedinstveni životni i radni prostor, s prizemljem koje se proteže na 120 četvornih metara. Na galeriji se spava, ondje je i radni kutak, a sve je napravljeno prema open space konceptu - uz odvojene kupaonice i vinski podrum. Blagovaonica i dnevni boravak nalaze se ispod 10 me­­ta­ra visokog svoda, koji je iznova napravljen, a kuhinja je smještena u polukružnoj niši gdje je nekoć bio oltar. Tu je i veliki kamin na drva. Uspio je sačuvati i dio crkvenog inventara pa zidove i police krase sakralne slike i skulpture, ali i njegove oslikane daske za skateboard.

"Neprestano radim na njoj. Interijer sam puno mijenjao, stalno nešto dovlačim od namještaja, restauriram, kupujem online... No, čini mi se da sam sad zadovoljan sa svime, možda je sada konačno gotova", govori Tas Careaga.

Na pitanje što je za njega dom, odgovara pomalo neočekivano za jednog modernog pustinjaka, što po svojem životnom odabiru svakako jest: "Dom je tamo gdje su ljudi koje volim." I doista, njegova je kuća usred šume u međuvremenu postala omiljeno okupljalište njegovih prijatelja, ali i znatiželjnih posjetitelja koji su za njegov projekt doznali putem društvenih mreža, kasnije i medija. Tas ima, naime, više od 65 tisuća pratitelja na Instagramu, gdje redovito izvještava o svojim građevinskim i dizajnerskim pothvatima. Mnoge koji su pokucali na njegova vrata proveo je kroz cijeli objekt i objasnio im kako je tekla obnova, ali sad, kaže, prima goste samo uz prethodnu najavu. Jedno je vrijeme razmišljao i o iznajmljivanju crkve preko vikenda, ali to ne želi raditi na uobičajen način, već želi biti s gostima i pružiti im pravo iskustvo boravka u tom nevjerojatnom povijesnom prostoru, s fantastično uređenom okućnicom, terasom odakle puca nevjerojatan pogled na baskijski krajolik, a ima čak i mali skate park.

Nedavno si je formirao još jednu kreativnu oazu u Bilbau, gdje radi i boravi kad ima sastanke u gradu. Nakon završetka covid restrikcija, kad se život vratio u normalu, previše je vremena gubio na putovanje do grada kako bi se susreo s klijentima. I pronašao je idealan prostor za sebe u centru: stan duž cijelog posljednjeg kata, gdje je nekada bio zubotehnički laboratorij. Uredio ga je i pretvorio u prostor u kojem okuplja svoje suradnike, gdje mu dolaze klijenti, prijatelji... To je i njegova "uradi sam" zona gdje, među ostalim, uređuje, radi i sastavlja namještaj.

Da bi financirao sve građevinske projekte - a nedavno se upustio u još jedan, kupivši ruševnu kuću u planinama Baskije - radni dan Tasa Careage traje do 23 sata. Dopusti si, kaže, kasnije buđenje i s poslom kreće oko pola 10, nakon što po bajkovitoj prirodi koja okružuje njegovu crkvu prošeće svoju Tolu. Tek ga čekaju veliki projekti, kaže skromno, kao da je dom koji je napravio u renesansnoj ruševini posve uobičajena stvar. Nada se da će 2024. biti dobra godina.