Zagrebačka poduzetnica ugostila nas je u svojoj dizajnerski opremljenoj vili s bazenom u kojoj živi sa suprugom i troje djece

Dok se mnogi užasavaju pomisli da im dom uređuje netko drugi, uspješna poslovna žena Ljubica Alabdulla taj je posao bez straha prepustila svojim znancima - Angeliki Kolarić i Svenu Ernstu, vlasnici dizajnerskog studija iz Splita i njemačkom građevinaru kojem je Zagreb već godinama novi dom. I nije požalila. Uređenjem troetažne zagrebačke vile od 400 kvadrata, s terasama i bazenom, jednako je zadovoljna i Ljubičina obitelj - suprug Bashar Alabdulla, kći Ellie Scarlett (20) te sinovi David (11) i Alessandro (7).

"Angelika i ja blisko smo surađivale na izgradnji i opremanju naše vile na Braču. Dobro me upoznala, znala je što želim, kako razmišljam i sve je to ugradila u naš zagrebački dom. Sven je pak bio zadužen i za nabavu nekih dizajnerskih komada koje sam vidjela kod njega i u koje sam se zaljubila na prvi pogled", govori Ljubica Alabdulla, dodajući da je ponajprije riječ o predmetima za unutarnju i vanjsku rasvjetu koje potpisuje njemački industrijski dizajner svjetiljki i svjetlosnih sustava Ingo Mauer. Svenova je kuća, naime, prepuna unikatnih i nagrađivanih lampi tog dizajnera.

Namještaj iz Italije

Osnovne je smjernice za izgled interijera ipak dala Ljubica. Zahvaljujući velikim staklenim stijenama i prozorima kuća je prepuna svjetla, a Ljubica je željela da s unutarnje strane budu izrađeni od drveta, a s vanjske od aluminija. Drvo, koje daje toplinu interijeru, glavni je materijal u prostoru. Od drveta je gotovo sav namještaj, kupljen u Italiji, potom sva vrata, fronte brojnih ugrađenih plakara i u hodnicima i u sobama, svi su podovi prekriveni hrastovim parketima, od drveta je i dio zidnih obloga, pa kuhinja...

"Zidne obloge reljefnih površina rađene su u Austriji, a kuhinja od masivne hrastovine u stolariji u Hrvatskoj. Hrast je iznimno zahvalan jer sinovi su još mali pa se nigdje ne vide tragovi prstića kao na većini materijala, pogotovo onih sjajnih, što sam često viđala u drugim kuhinjama. I zato mi je to bilo iznimno važno. Kuhinju zapravo koristimo svi - naša domaćica Đulija, pa moja mama koja svaki dolazak u Zagreb iskoristi da Đuliju nauči kuhati naša jela koja djeca obožavaju, pa nas petero. Kuhinja sa šankom je u prostoru u prizemlju, spojena s blagovaonicom i boravkom, a tu je i izlaz u vrt s bazenom, saunom i roštiljem. Ovako su te velike površine uvijek čiste i to je vrlo važno u "open space" prostoru", naglašava Ljubica, kojoj je posao s drvetom - materijalom koji posebno voli - najvažniji i najdugovječniji dio poslovnog carstva.

Naime, tvrtku Euroforest Group, koju je osnovala 2007., nakon povratka u domovinu iz Londona, pozicionirala je kao jednu od vodećih izvoznika i proizvođača rezane drvene građe u srednjoj Europi i regiji Zapadnog Balkana, a proizvode izvoze u 72 zemlje. U sklopu tvrtke je i prodavaonica parketa u jednom zagrebačkom trgovačkom centru.

Ljubičin suprug, bivši dizajner kojeg je upoznala tri godine kasnije u Dubaiju, gdje je danas jedno od inozemnih predstavništava tvrtke, izvrsno se snašao u poslovanju, a oboje se rado sjećaju trenutka kad su se upoznali - kliknuli su i privatno i poslovno.

Stoga se Ljubica mogla posvetiti i svojim brojnim drugim projektima - s prijateljicom je osnovala građevinsku tvrtku koja gradi stanove na Kvarneru, a time se ona i suprug, koji je rodom iz Sirije, bave i u Zagrebu. No, jedan od najdražih projekata joj je Poliklinika Alabdulla, u kojoj je u luksuzno uređenom prostoru na 300 četvornih metara objedinila ginekološku estetiku te neinvazivne estetske metode za njegu lica i tijela. Jer, smatra ova rođena Siščanka, treba uživati u ljepoti, ali imati i kvalitetan privatni život.

Ispunjeni dani

"Bilo bi lijepo da sam više s djecom i suprugom, ali to nadoknadim vikendima. Inače, moj dan počinje u šest ujutro, kad u boravku pijem prvu kavu i pogledam jutarnje programe na televiziji. Ako je lijepo i toplo, sjednem na terasu uz bazen, a za hladnijih dana uživam na golemoj, ručno rađenoj garnituri za sjedenje u boravku. Tada upalim i vatru u kaminu jer volim miris drveta i njegovo pucketanje dok gori. To je vrijeme koje imam samo za sebe, moj zen, kad razmišljam o novim projektima. U međuvremenu se diže i ostatak obitelji, vozač odveze klince u školu, a suprug i ja krećemo u još jedan radni dan", kaže Ljubica Alabdulla. Radni tjedan ispunjen je od ranog jutra do večeri, no na sve stigne - jer sve je samo stvar dobre organizacije.

Ljubica je odrasla u obiteljskoj kući, tijekom radnog vijeka u Ukrajini, Ženevi i Londonu živjela je i u stanovima i u vilama, kaže da je najsretnija u sadašnjoj kući. Svako dijete ima svoju sobu s kupaonicom, ona i suprug imaju svoj prostor na prvoj etaži, a puno joj znači što je na ulazu i garažni prostor pa nemaju problema s traženjem parkinga.

"Kad odrastete u kući, naviknete se na određenu komociju pa je život u stanovima za mene bio samo nužno zlo. U kući ne smetate susjedima niti oni vama, u bilo koje doba možete slušati glazbu. Etaže su povezane i stepenicama i liftom pa nitko nikome ne smeta. Doduše, stepenice najviše koristimo ja i Alessandro. On se, naime, nedugo nakon useljenja zaglavio u liftu pa ga je malo strah, a ja pak svaki trenutak koristim za kretanje. Liftom idem samo kad se vraćam s puta s koferima. Dva puta u tjednu redovito idem na reformer jer me to vježbanje maksimalno opusti i baš mi koristi. Muž bi želio da u kući imamo i teretanu, no čini mi se da onda ne bih redovito vježbala pa to nekako pokušavam odgoditi. Dečki su ionako stalno u bazenu, čak i kad je hladno. Ja pak nisam od plivanja, ni na bazenu, niti na moru. Samo uđem da se rashladim, a čuvam se i sunca", govori Ljubica, koja priznaje da, premda su dva zida povelike spavaće sobe zauzeli ormari od poda do stropa - što si je oduvijek željela - nikako ne uspijeva organizirati da u njih stanu sve stvari.

"Vječni problem svake žene! Odmalena sam bila iznimno organizirana, u svemu, no ovo mi nekako baš i ne ide. Uvijek mislim da bi mi dobro došao bar još jedan ormar", kaže Ljubica, u čijoj su kući suveniri na samo jednom mjestu, na policama u boravku. No, i to je samo zbog kompromisa prema djeci koji su ih donijeli s putovanja. Ona suvenire niti voli niti kupuje. No, kad je mlađi sin od njezine mame, brata i sestrične na dar dobio akvarij s ribicama, i njega je morala smjestiti u boravak. I klinci su, naime, zaluđeni ribama i podvodnim ribolovom pa u tom sportu uživaju s tatom koji je strastveni lovac i ribolovac. Stoga se na njihovom roštilju vikendima najčešće peče riba koje su prepuni hladnjaci.

Obiteljska okupljanja

"Dođu nam prijatelji, a često su to i obiteljska okupljanja. Roštilj radi suprug, a kad imam vremena, ja ispečem kolače ili spremim neki arapski specijalitet. Vikendi su samo za obitelj, a tjedan je posvećen poslovima. Saživjeli smo se sa svakim kutkom u našoj kući pa dio poslova, koje mogu, rado obavim i od doma, u našoj velikoj radnoj sobi. I danas se sjetim kako su mnogi oko mene bili sumnjičavi kad sam rekla da uređenje našeg doma prepuštam dizajnerima. Važno je znati što želite, a još važnije to znati prenijeti osobama s kojima surađujete. I tada problema nema, ni u poslu ni privatno", zaključuje Ljubica Alabdulla.