Zavirite u šarmantan dom riječkog umjetnika: "Pitaju me jesam li se uselio uopće, ali zašto ne živjeti u pomaknutom svijetu?"

Renomiranom scenografu i akademskom kiparu Stefanu Katunaru (40) potkrovlja su očito suđena. Prvi stan koji je unajmio nakon što se doselio u Zagreb iz rodne Rijeke bio je potkrovlje, baš kao i onaj u kojem danas živi, a čiji je vlasnik. Smješten pod kosim gredama šarmantnog starogradskog potkrovlja, to nije tek životni prostor već produžetak njegove umjetničke vizije, onog što živi punim plućima. A to je umjetnost, osmišljavanje scenografija brojnih reklama, filmova i najviše predstava, od kojih ćemo spomenuti samo neke, poput kultnog baleta ‘‘Hamlet‘‘, koreografa i redatelja Lea Mujića, s kojim je surađivao i na njegovom posljednjem projektu, mjuziklu ‘‘Priča sa zapadne strane‘‘ nedavno izvedenom u riječkom HNK-u. Tu je i predstava ‘‘Crvenkapica‘‘ koju je 2013. radio u Trešnji, još je na repertoaru, a donijela mu je mnoge domaće i strane nagrade.

Trenutačno priprema ambijentalnu pozornicu za prvu ovogodišnju premijeru na Dubrovačkim ljetnim igrama - Goldonijeve ‘‘Ribarske svađe‘‘ u režiji Krešimira Dolenčića koje su premijerno na programu 13. srpnja. Uz to priprema i dvije velike produkcije: jedna je "Ponos i predrasude" u kazalištu ‘‘Komedija‘‘, za čiju je baletnu adaptaciju u HNK-u Zagreb dobio i Nagradu hrvatskog glumišta 2022. za najbolju scenografiju, te vrlo zanimljiv komad "Cluedo", koja će po istoimenoj društvenoj igri biti napravljena kao scenska interaktivna igra čija se premijera očekuje na jesen u kazalištu Kerempuh. Posjetili smo ga u njegovom prostranom stanu prije odlaska u Dubrovnik i odmah zaključili da izgleda baš kao scena za neku predstavu. Vrlo je vidljivo, naime, da u tom tavanskom prostoru živi kreativac koji stvarnost doživljava kroz kompoziciju, boju i teksturu. Umjesto polica, Stefano kao prostor za odlaganje koristi velike žute kutije - na njima se nalaze makete scenografija, knjige, bivši i budući scenariji za predstave, stari filmski plakati, slike, antikviteti, dijelovi scenografija koje je udomio...

"Kada mi prijatelji dođu u posjet i vide sve te kutije, pitaju me - jesi se ti uopće uselio do kraja, odakle ti tolike kutije? No, one reprezentiraju komodu. Dobro znam u kojoj što stoji, kao što netko zna što mu stoji u kojoj ladici. A meni je ovako ljepše, prirodnije i draže, jer zašto ne živjeti u "pomaknutom" svijetu", kaže Stefano.

Ono što se prvo uoči u njegovom stanu je velika plava ruka, rekvizit koji je u njegov dom stigao sa snimanja reklame - moćna skulptura koja cijelom prostoru daje vrlo osebujan pečat.

"Svaka stvar ima svoju priču i svaka je bila ili sutra može postati kulisa neke nove priče. Možda moj stan ne izgleda kao iz kataloga, ali za mene sve ima smisla. Ovdje mi je sve - arhiva, radionica, skladište, dnevni boravak, moj kreativni nered, mjesto gdje se osjećam najbolje", govori Stefano, koji životni prostor dijeli s tri psa, malim hrtovima Lanom i Valom, vremešnim mješancem Tajsonom i narančasto bijelom macom Sofijom. Oni u taj šareni i zanimljivi prostor unose život i veselje jer nema gosta kojeg ne dočekaju s lavežom, kojem se ne "uvale" u krilo, a ako su dobre volje, podijele i koju pusu. Stefano kaže kako se sa svojim ljubimcima kod kuće tako dobro osjeća da rijetko iz nje izbiva, osim, naravno, zbog posla. U Dubrovniku je radio zahtjevni projekt ‘‘Ribarskih svađa‘‘, a na riječkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost predaje scenografiju, no rijetko kad prespava u rodnom gradu.

"Kad završim s predavanjima, vraćam se autobusom u Zagreb. Nije mi to nimalo naporno. Dapače. Taj put mi je neka vrsta meditacije ili vrijeme koje koristim za posao", objašnjava svestrani umjetnik koji u stanu ima i pijanino na kojem često zasvira. Glazba mu je važna u životu, pa sa zvučnika u stanu uvijek dopire ugodna muzika koja je, uostalom, dio njegovog teatarskog stvaralaštva.

Većina prostora je open space, dijele ga samo okomite grede, ima i galeriju koja mu trenutačno služi kao skladište, spavaću sobu, malu, ali funkcionalnu kuhinju te moderno uređenu kupaonicu. Velika vrijednost stana je i terasa koja, kaže Stefano, trenutačno nije u punom pogonu. U blagovaonskom dijelu nalazi se starinski stol sa stolicama, na kojem dominira velika stara knjiga čije je stranice upotrijebio za svoje umjetničke instalacije.

"Zapravo je cijeli stan još u fazi uređenja jer sam ga kupio prošle godine i sve je u zatečenom stanju, a koliko radim, mislim da će dugo ostati u toj fazi", smije se Stefano i objašnjava nam kako je došao do monumentalnog starog ogledala koje dominira dijelom dnevnog boravka, baš kao i stara komoda.

"Ogledalo je kupljeno u Italiji, od jednog antikvara, i to nakon dosta pregovora. Potječe iz jedne dobrostojeće obitelji, a riječ je o baroknom tabernakulu čiji donji dio, komoda, ima vrlo rijedak roza mramor na pokrovu. Ogledalo dolazi s tim elementom i to je kompletan komad, no nigdje u stanu nisam imao dovoljno visine da ga postavim kao cjelinu a da ne smeta pa sam ih razdvojio", kaže Stefano. Osim atraktivnog pokućstva, u stanu se nalaze i zanimljive slike. Jedna, na kojoj trče crveni hrtovi, napravljena je po njegovoj narudžbi.

"Nacrtao ih je, po meni, jedan od najzanimljivijih ilustratora - Domagoj Vučković. Njegov vizualni jezik i stil su mi jako bliski, nešto u tome mi je razumljivo, prijemčivo i zanimljivo. Upravo zato sam od njega naručio ilustraciju hrtova koji trče. Mislim da razlog odabira motiva ne trebam objašnjavati", sa smijehom konstatira Stefano, koji ima i još jednu grafiku s motivom psa, čiji je autor naš velikan Ivan Kožarić. Tu je i njemu posebno dragi kazališni plakat dizajnera Vanje Cuculića kojeg iznimno cijeni, pa i mrtva priroda rovinjskog umjetnika Zotta, grafike Borisa Bućana... No, kako kaže Stefano, mnogo toga još čeka svoje stalno mjesto, što nimalo ne umanjuje neobičan šarm njegovog doma razigranih boja i oblika.