Uoči premijere predstave ‘Homesick‘ razgovarali smo s mladim umjetnikom prema čijoj je životnoj priči nastala

Zagrebački fotograf Denis Butorac (28) rodom iz malog mjesta Ilača pokraj Vukovara, tijekom studija na Akademiji dramskih umjetnosti za gotovu svaku svoju izložbu koristio je motive obitelji, ali i rodne Slavonije.

Njegov otac, koji ga je još u osnovnoj školi odgovorio od toga da pohađa Primijenjenu školu pa je morao u Tehničku jer je htio da radi "neki konkretni posao", a potajno se nadao da će u policoju, bio mu je najveća inspiracija za jednu od njegovih najznačajnijih fotografskih izložbi - "Homesick".

Čitajte i: Krivite li se da nikad ne radite dovoljno? Vi ste toksično produktivni! A evo i kako prekinuti taj začarani krug

Riječ je o seriji fotografija koje prikazuju svinjokolj odnosno "tradicijski ritual muškosti", kako ga Denis naziva, a koji mu je oduvijek bio iznimno gadan i bolan. Ta je izložba za njega imala i karakteristike fototerapije u kojoj nije bitno tehničko niti znanje iz psihologije, već samim procesom fotografiranja autor utječe terapijski na neku traumu. Meso, koje je vrlo zorno i pomalo šokantno prikazano na fotografijama, Denis je nabavljao od tatinih prijatelja, susjeda, poznanika i takozvane pušnice gdje se ono suši.

Svoje je fotografije Denis izložio na festivalu fotografije Organ Vida 2018. godine kao dio završnog ispita na fakultetu, a u njoj je htio prikazati osjećaj nepripadanja koji ga je uvijek obuzimao u rodnoj Slavoniji.

Tada, kaže, nije mogao zamisliti koliki uspjeh će fotografije doživjeti, a kamoli da će samo par godina kasnije nastati i predstava prema njezinim motivima koja će danas doživjeti premijeru u zagrebačkoj Galeriji SKD Prosvjeta, a moći će se pogledati i odmah sljedeća dva dana, 21. i 22. prosinca.

- Osnivač nezavisnog kazališta Divan Teatar Christian Jean-Michel nazvao me i rekao da bi za svoju predstavu, koja mu je ujedno i diplomski rad, volio iskoristiti moje fotografije s izložbe Homesick. U tom mi je trenutku to zvučalo poprilično nestvarno, nisam bio siguran što je točno zamislio pa sam mu rekao nešto poput 'naravno, šaljem ti fotografije, radi s njima što želiš' - priča Denis koji je ubrzo i sam postao dio autorskog tima predstave pa je stoga bio uključen u većinu dogovora i gotovo cijeli kreativni proces, a naposljetku radio i plakat predstave.

Posebno mu je u sjećanje urezan nevjerojatan osjećaj gledanja probe predstave inspirirane njegovim životom dok pred sobom ima glumce Kseniju Marinković koja igra ulogu njegove majke, Franu Maškovića u ulozi oca i Roka Juričića kojemu je pripala uloga sina - odnosno Denisa.

- Moje su fotografije poslužile redatelju i glumcima da kroz niz razgovora i priprema oblikuju kazališnu predstavu prema vlastitim doživljajima istih, čije je dijaloge Dorotea Šušak zatim oblikovala u dramski tekst. Već prvi sastanak s glumcima je bio nevjerojatno iskustvo jer je riječ o izvrsnim glumcima koje sam do sada imao prilike gledati na filmu i u kazalištu, a sad sam im morao pričati o sebi i doživljajima iz vlastitog života što je bilo pomalo nestvarno - priča Denis koji je prvi prvom susretu s timom imao tremu, ne bi li mu nekoliko mjeseci kasnije, nakon prve odgledane probe, prišao Frano i rekao da je on zapravo imao tremu zbog njega.

Čitajte i: Teški trenuci danskih vladara nešto su lakši zbog dva nova člana obitelji: Božić će ipak provesti u sreći i veselju

- Jako su se trudili ne uvrijediti me, ne pretjerati s ičim i ne otkrivati moju intimu u potpunosti. Važno je spomenuti da je priča ustvari vrlo univerzalna i da unatoč tome što sadrži i neke biografske elemente, nije izričito o mom životu. Lik u predstavi se ne zove Denis, niti je to važno naposljetku. Propituje hijerarhiju socijalnog nasilja koje se kontinuirano vrši spram pojedinaca, kao i ritualno iskorištavanje obiteljskih odnosa u korist ispunjavanja nametnutih društvenih očekivanja, dok je čin klanja, odnosno kolinja, samo metafora nerazumijevanja s kojom se svatko tko je drugačiji može poistovjetiti - objašnjava Denis ponosan što fotografije nisu čest predložak za kazališni komad pa je upravo to ono što ovu predstavu čini zanimljivom i inovativnom pa vjeruje i da će publici biti zanimljiva. Prostor izvedbi je također neuobičajen jer je zamišljeno da se predstava odvija u (fotografskim) galerijama.

- Moj će dio posla premijernom izvedbom završiti pa jedino što mogu je poželjeti sreću cijelom timu, prvenstveno glumcima, dramaturginji i redatelju, u nadi da ćemo gostovati i izvan Zagreba. To je svakako u planu i za sada traju pregovori za druge gradove u Hrvatskoj - kaže Denis koji radi i na nekim novim fotografijama, a iduće će ih godine izložiti u Galeriji umjetnina u Splitu jer je na prošlogodišnjem Salonu mladih u HDLU dobio njihovu nagradu u vidu samostalne izložbe.

Pogledajte galeriju fotografija s izložbe Homesick