Dobro je biti na Dobratschu - austrijski planinski masiv je savršeno utočište u ljetnim vrućinama

Zbog briga ponekad zaboravimo koliko imamo sreće što živimo u kutku svijeta gdje su nam na nekoliko sati udaljeni alpski vrhovi, jadranski otoci, baranjski vinogradi i razne druge ljepote. Jedan dan nam je dovoljan da pobjegnemo od svakodnevice i obnovimo energiju uživajući u prirodi i kretanju. A kada se kolone turista počnu slijevati na Jadran, možda je vrijeme da krenemo u suprotnom smjeru. Barem da izbjegnemo gužvu.

Iznad austrijskog Villacha nalazi se planinski masiv Dobratsch, dio Ziljskih Alpa koje su dobile ime po rijeci Zilj koja se ispod Villacha ulijeva u rijeku Dravu. Njegov vrhunac Kuhriegel s 2166 metara odličan je izbor za izlet jer se nalazi u najstarijem prirodnom rezervatu u Koruškoj, s bogatom i očuvanom florom i faunom. Masiv Dobratsch, koji se često naziva i Villacher Alpe (Vilaški Alpi), uzdiže se poput goleme prirodne piramide iznad dolina rijeka Drave i Gail, tvoreći savršeno prirodno gledalište s kojeg se pruža panoramski pogled na susjedne alpske skupine i lance.

Do masiva Dobratsch najlakše se dolazi automobilom od Villacha, alpskom cestom s naplatom koja vodi do doma Rosstratten na 1733 metra nadmorske visine. Netko tko nema ambicije popeti se do vrha, mala djeca ili oni smanjene pokretljivosti, mogu prošetati do vidikovca u blizini i uživati u pogledu na planinske livade, stada konja i krava koje slobodno pasu i prekrasnim vidicima na susjedne planinske lance. I u ugostiteljskim uslugama na otvorenoj terasi planinarskog doma.

Do vrha Kuhriegela vodi makadamska planinska cesta duga malo više od četiri kilometra. Uspon nije prevelik i svatko navikao na hodanje može polako doći do vrha. Na vrhu su dvije hodočasničke crkve: prva njemačka, Maria am Stain, i druga, slovenska kapela Maria Himmerlfather. Na vrhu se nalazi i televizijski toranj po kojem se iz daljine prepoznaje vrh Dobratscha. Sa svojim strmim obroncima i dolinama rijeka koje ga okružuju doista pruža puni osjećaj svojih dvije tisuće i više metara visine.

Za povratak preporučujemo planinarsku stazu koja vodi južnim obroncima planine. Staza ide uz litice masiva, u početku kroz prekrasnu nisku šumu kleka, a zatim ulazi u visoku crnogoričnu šumu. Povremeno je teška, na nekoliko mjesta potrebno je s pažnjom prijeći mjesta odrona, a litice mogu i uplašiti one koji se boje visine. No, doživljaj je neponovljiv, a vodi vas nazad do pitomih pašnjaka uz Rosstrattenstubler i vašeg automobila.