HRT-ov voditelj o nezaboravnoj avanturi u zemlji sira i vina: "Ovo je itekako popularna destinacija"

Tbilisi osvoji na prvu. Arhitektura centra zanimljiv je spoj gradova koje donekle poznajemo: malo Pariza i Beča te malo Sarajeva, a fortifikacije davno minulih vremena zanimljiv su spoj istoka i zapada. Uz sve to, nekoliko žičara i uspinjača povezuju sve dijelove grada, a mostovi preko rijeke Kure turistima nude mogućnost da sve obiđu pješice. Uz sve to, u posljednjih tridesetak godina sagrađene su brojne moderne zgrade koje su se svojim građevinskim rješenjima savršeno uklopile u cijelu gradsku vizuru. Tu je i mnoštvo predivnih boutique hotela i hostela, svaki od njih je dizajnerski predivno osmišljen, kao i kafići i restorani puni gostiju iz cijelog svijeta. Tako tu možete sresti Izraelce i Engleze, ali i brojne Indijce i Kineze, Ruse - unatoč činjenici da je gotovo dvadeset posto Gruzije Putin okupirao prije dvadesetak godina. Ulice su prepune ljudi. U bilo kojem danu u tjednu i u svako doba dana. Osim ujutro jer, kako su nam rekli, oni su nacija koja voli spavati pa se na posao ne odlazi prije deset sati.

Kada jednom otvore vrata, restorani Gruzije nude najukusnija vina koja sam u životu kušao. Gotovo je nevjerojatna raznovrsna ponuda bijelih, ali i crnih vina, čija povijest proizvodnje je stara koliko i sama Gruzija. Cijene u restoranima su slične našima i to je jedini skuplji segment te zemlje. Hoteli su oko pedeset eura, i to sa četiri i pet zvjezdica, a najam je također cjenovno veoma prihvatljiv. Na menijima restorana nude se jela bogata sirom, a najprepoznatljivija ponuda gruzijske nacionalne kuhinje jesu khinklai i khachapuri. Prvo je nacionalni simbol toliko važan Gruzijcima koji se može naći kao motiv u brojnim reklamama i na printevima majica za turiste... Iako to prilikom posjeta nisam znao, khinkali, smotuljci od tijesta punjeni miješanim mesom i juhom, jedu se tako da se prvo srkne juha, a onda navali na glavni dio.

Našim desetodnevnim boravkom odlučili smo posjetiti što više područja te predivne zemlje. Ideja je bila planinariti i barem dva dana provesti u brdima gdje su turističke fotografije obećavale spektakularne prizore zelenih brda s visokim Kavkazom u pozadini prekrivenim snijegom. No, to su slike iz srpnja i kolovoza, a u travnju skijaška sezona i dalje traje. Promjenom plana tako smo umjesto planinarenja odlučili skijati u regiji Gudauri koja je na manje od 200 kilometara od glavnoga grada. Ski karta za jedan dan je 20 eura, a malo više od toga je i najam opreme. Moderne žičare i prostrane i blage skijaške staze pravi su mamac za skijaše početnike. Iako to još izgleda prilično skromno u odnosu na austrijska ili talijanska odredišta, moram priznati da sam baš guštao.

Iduća destinacija bilo je Crno more. No, prije toga svratili smo do Gorija. Malo je to mjesto između Tbilisija i Batumija, najpoznatije kao rodni grad sovjetskog diktatora Staljina. Tu je smješten i muzej, sagrađen nakon njegove smrti, a Gruzijci danas opisuju njegov život isto onako kako se opisivao za vrijeme Sovjetskog saveza. Uz dodatak i mali prostor u podrumu koji prije nije postojao, a u kojem je prikaz svih zala koje je počinio Sovjetima i vlastitom narodu.

Uz suvenirčić iz Gorija više, put nas je odveo modernom autocestom, koja je na nekim dijelovima u izgradnji, do Batumija. Taj grad na Crnom moru pravi je primjer koliko se u nekoj zemlji u kratkom razdoblju može sagraditi. U tridesetak godina nebrojni neboderi u potpunosti su izmijenili vizuru grada. Poput, primjerice, Dubaija, sve to promijenilo je izgled obale, ali se po meni savršeno uklopio u postojeću gradsku arhitekturu. Batumi nudi kilometarske šetnice uz more, ali i nepregledno dugačke parkove, koji su i besplatni botanički vrtovi, uz brojne paviljone i spomenike. Kao sportaša rekreativca oduševile su me kilometarske biciklističke i trkačke staze, ali i brojni prostori za mali nogomet i odbojku na pijesku. Isto tako, kao pasionirani nogometni navijači posjetili smo i moderne stadione kakve mi u Hrvatskoj možemo samo sanjati.

Deset dana, koliko je trajalo ovo naše putovanje u Gruziju, nije dovoljno. No, za zagrebati površinu ove predivne zemlje i prvi posjet za steći prve dojmove je OK. Vraćam se sigurno jer još ima jazz klubova koje nismo obišli, a čeka nas i planinarenje po čarobnim brdima Kavkaza.

Bez gotovine

Baš svugdje gdje smo bili primaju kreditne kartice.

Smještaj

Mi smo unaprijed rezervirali smještaj za četiri mjesta koja smo posjetili. Velika je ponuda, ali i potražnja pa je dobro osigurati si mjesto za spavanje na vrijeme.

Vino u torbi

Ostavite dosta mjesta u torbi za vina koja ćete željeti ponijeti doma sa sobom.