Od skakačkog plesa do ispijanja kravlje krvi - učiteljica sambe Anny Alves vodi nas u impresivnu Keniju

Oduvijek sam sanjala vidjeti divlje životinje u njihovom prirodnom staništu i doživjeti afričku kulturu izbliza, a Kenija mi se učinila kao idealna destinacija za to. Dugogodišnju želju napokon sam ostvarila i uvjerila se da je ta država na istoku Afrike savršen spoj prirodnih ljepota, autentične plemenske tradicije i nezaboravnih safari iskustava. Putovala sam iz Zagreba do Pariza, a zatim do glavnog kenijskog grada Nairobija, što je trajalo osam i pol sati. Prije polaska konzultirala sam se sa svojom liječnicom o zdravstvenim pripremama. Budući da sam već ranije primila cjepivo protiv žute groznice, preostalo mi je samo započeti s lijekovima protiv malarije dva dana prije puta i, naravno, spakirati sredstva protiv komaraca.

DINAMIČNA METROPOLA

Nairobi ima oko pet milijuna stanovnika i izrazito je urbaniziran grad - jedan od najmodernijih i najbrže rastućih u cijeloj Africi. Ima razvijenu infrastrukturu, brojne nebodere, poslovne četvrti i predstavništva međunarodnih korporacija, kao i odličan izbor restorana, barova, trgovačkih centara i luksuznih hotela. Tako sam i ja bila smještena u Marriottu. Ljudi iz svih dijelova Kenije, pa i šire, dolaze u potrazi za poslom i obrazovanjem. Pa iako je riječ o dinamičnoj metropoli, ima ondje i prirodnih oaza. Nacionalni park Nairobi jedini je na svijetu smješten tik uz glavni grad - sa žirafama, nosorozima, lavovima i zebrama, dok se u pozadini vide neboderi!

SPAŠAVANJE ŽIVOTINJA

Treba vidjeti i David Sheldrick Wildlife Trust, sirotište za bebe slonove. Njihove majke često stradavaju u krivolovu, posebno radi bjelokosti, pa je sreća u nesreći što postoje ovakva utočišta. Mladunci se u sirotištu hrane bočicama, igraju u blatu i oporavljaju uz pomoć čuvara koji im postaju zamjenska obitelj. Kada narastu i ojačaju, postupno ih vraćaju u divljinu. Moram priznati da sam slonove najviše željela vidjeti - jednostavno sam zaljubljena u njih! No, oduševio me i Giraffe Centre u blizini Nairobija, posvećen očuvanju ugroženih Rothschildovih žirafa. Te ljupke životinje mogu se hraniti iz ruke, čak i poljubiti, no svrha centra je educirati posjetitelje o važnosti očuvanja žirafa i njihovih prirodnih staništa.

PRIRODNI SPEKTAKL

Ništa se ne može mjeriti s ljepotom Masai Mare. Osjećaj boravka u tom rezervatu bio je nevjerojatan - kao da sam dio dokumentarca National Geographica! Beskrajna prostranstva i nevjerojatna koncentracija životinja preplavili su me emocijama, divljenjem i poštovanjem prema prirodi. Tko želi doživjeti veliku migraciju, koja se smatra jednim od sedam prirodnih čuda Afrike, najbolje vrijeme za posjet Masai Mari je između srpnja i listopada. Tada su životinje najaktivnije, a njihovo kretanje jedan je od najvećih prirodnih spektakala na svijetu. Uključuje više od 1,5 milijuna gnuova, kao i zebre, gazele te druge biljojede koji se kreću u potrazi za svježim pašnjacima i vodom nakon kišne sezone. Prijeđu oko 1800 kilometara na opasnom putovanju, suočavajući se s predatorima poput lavova, leoparda i krokodila. Ja sam vidjela lavove - naravno, sa sigurne udaljenosti - koji su mirno ležali. Oni ne migriraju, već prate kretanje plijena unutar svog teritorija. Fantastičan lokalni vodič imao je ogromno znanje o životinjama i njihovom ponašanju, a njegova strast sve nas je dodatno inspirirala.

ČUDESNA KOREOGRAFIJA

Iz Kenije ne smijete otići a da ne posjetite pleme Masai. Bio mi je to najdraži dio putovanja. Pripadnici tog polunomadskog naroda izrazito su ponosni, gostoljubivi i karizmatični, a njihova energija i odanost tradiciji odmah su me osvojili. Kao i povezanost Masaija s prirodom i stokom, koja je za njih simbol bogatstva. I dalje njeguju minimalistički način života, a pritom su snažna i nevjerojatno otporna zajednica. Njihova sela zovu se "manyatta", a sastoje se od kuća koje žene grade od gline, grana i kravljeg izmeta. Članice plemena i kuhaju te skrbe o djeci, dok muškarci brinu o zaštiti sela i stada. Djeca pak čuvaju ovce i koze, pomažu majkama i uče običaje zajednice, koji su modernom čovjeku, u najmanju ruku, neobični. Masaiji, primjerice, piju kravlju krv - čistu ili pomiješanu s mlijekom - što im je velik izvor proteina i željeza. Poznati su i po tradicionalnom plesu zvanom "adumu" - kolokvijalno nazvan "ples skakanja". To nije samo prikaz njihove snage i fizičke izdržljivosti već i izraz hrabrosti, vitalne energije i ponosa što pripadaju svom narodu. Pozvali su me da zaplešem s njima, a ja sam, naravno, pristala!

KAVA I NAKIT

Hrana je vrlo ukusna: bazira se na piletini, janjetini, morskim plodovima i riži. No, zadnjeg dana pronašli smo churrascariju, kako se u mom rodnom Brazilu naziva mjesto s odličnim roštiljem, pa sam doista uživala. Probala sam i njihovu kavu - iako je inače ne pijem - i zaista je bila ukusna. Za uspomenu, ali i kao modni detalj, kupila sam ručno rađeni nakit. Prekrasan je i pun živopisnih boja, a cijene variraju. Ovisi, naime, o vašoj vještini cjenkanja, koje je ondje dio kulture. Prihvatila sam taj običaj i bilo mi je jako zabavno. Ukratko, Keniju bih apsolutno preporučila kao odredište: čarobna je, autentična i nevjerojatno bogata prirodom i kulturom. Svatko je mora vidjeti barem jednom u životu. Za mene je to bilo jedno od najdubljih, najautentičnijih i emocionalno najbogatijih putovanja. Kenija mi je pružila neopisiv osjećaj mira i povezanosti s prirodom te me naučila zahvalnosti i jednostavnosti. A iskustvo duboke tišine koju povremeno prekidaju samo zvukovi divljih životinja ostat će mi zauvijek urezano u pamćenje.