Svjetski putnik iz Splita oduševljen poviješću europske prijestolnice i gastro ugođajem: "Obrok je kolektivni doživljaj u kojem se brišu granice između neznanaca"

TRENDING

• 'MALO MI ZA SRIĆU TRIBA'

  Esther Bešlić o nastupu u 'Supertalentu' i ljubavi s hrvatskim poduzetnikom: "Različiti smo, ali u moj je život unio stabilnost"

• ČESTITAMO!

  Veliko slavlje u obitelji Mirka Fodora: "Od uzbuđenja nisam mogao zaspati cijelu noć"

• PRED OGLEDALOM

  Martina Tomčić Moskaljov o ritualima njege za kožu, lice i tijelo i jednoj mirisnoj bočici: "Naprosto je očaravajući "

• nova gloria

  Ekskluzivno - Antonio Plazibat i Martina Dulčić: Bajkovito vjenčanje na tvrđavi Lovrijenac

• UZ PRIJATELJE I KOLEGE

  Cijela obitelj kao podrška Luki Nižetiću uoči velikog slavlja

Iako sam Francusku posjetio mnogo puta, od Pariza do Azurne obale, Lyon me nekako uvijek zaobilazio. Sve dok nisam primio poziv novozelandske fotografkinje Fione Clark, koju sam upoznao tijekom putovanja u Novi Zeland, da joj se pridružim na 18. Biennalu suvremene umjetnosti. Fiona je ondje predstavljala dva različita fotografska ciklusa, a meni je to bio savršen razlog da napokon upoznam grad koji mnogi Francuzi smatraju kulturnim srcem zemlje. U Lyon smo stigli predvečer. Već na putu od zračne luke imao sam osjećaj da ulazim u drukčiju Francusku.

Mirniju, suptilniju. Manje razvikanu od Pariza, ali jednako privlačnu. Smješten u samom središtu grada, nekoliko koraka od slavne Opere, odmah sam osjetio ritam Lyona. Grad se prostire između Rhône i Saône, na poluotoku Presqu'île, prostoru gdje se susreću povijest i suvremenost. Povod putovanja bio je Biennale suvremene umjetnosti, a imao sam privilegij razgledati izložbe dan prije službenog otvorenja, namijenjenog umjetnicima, kustosima i medijima.

Naglasak je bio na radovima o Oceaniji, ekologiji, kolonijalnom nasljeđu i pitanjima identiteta. Na lokaciji Les Grandes Locos (La Mulatière), golemi bivši industrijski kompleks za održavanje vlakova udomio je onaj siroviji, monumentalniji segment Biennala s masivnim instalacijama u dvorani od čak 10.000 četvornih metara. Atrakcija Biennala zasigurno je i rad Fione Clark, novozelandske fotografkinje koja me i pozvala da joj se pridružim u Lyonu.

Fiona je izložila seriju fotografija pod nazivom "Cosmetic Women". Ta serija portreta prodavačica kozmetike i radnica s odjela s perikama, snimljena u robnim kućama Aucklanda, prikazuje sasvim obična lica žena koja je Fiona ovjekovječila svojom kamerom davne 1975. godine. Kao njezin prvi rad u kolor tehnici, ova je serija upravo ovdje u Lyonu doživjela svoje premijerno prikazivanje u punom sjaju.

Fionin rad je precizan, intiman dokument jednog vremena. Kroz te kadrove ona s dubokim poštovanjem vraća dostojanstvo i povijesni prostor ženama iz radničke klase koje su često ostajale nevidljive. A svečano otvorenje umjetničkog Biennala bilo je i u znaku novozelandskih specijaliteta i vina. No ipak sam bio u Lyonu, i valjalo je u idućim danima istražiti ovaj grad koji savršeno spaja umjetnost, gastronomiju i opuštenost.

ZGRADA OPERE

Smještena je u samom središtu grada, nasuprot stražnje strane jednako slavne Gradske vijećnice (Hôtel de Ville de Lyon), na trgu Place de la Comédie. Lyonska opera krije naoko nevidljive, ali iznimno zanimljive činjenice. Sama zgrada ima čak 18 katova, od kojih je pet smješteno pod zemljom. Zahvaljujući tom arhitektonskom rješenju, ona svojom visinom nimalo ne odskače od okolnih građevina. Zanimljivo je da je izvorno sagrađena 1831., dok je u ranim devedesetima prošlog stoljeća doživjela znakovitu adaptaciju.

Na samom vrhu zgrade postavljen je polucilindrični čelični i stakleni krov – bačvasti svod koji poput sarkofaga liježe na krov, dajući zgradi dodatnu težinu i monumentalnost. On još više naglašava glavnu fasadu Opere na kojoj ponosno stoji osam kipova koji prikazuju grčke muze umjetnosti i znanosti. Iako ih je u grčkoj mitologiji devet, na zgradi Lyonske opere postavljeno ih je osam. Razlog je isključivo praktičan: tijekom gradnje arhitekti su shvatili da na vrhu pročelja jednostavno nema dovoljno mjesta za svih devet. U večernjim satima, zgrada Opere obasjana je prepoznatljivim crvenim svjetlom, služeći kao svojevrsni orijentir u prostoru.

PLACE DES TERREAUX

Ovaj trg monumentalnih razmjera uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine i u svom okrilju skriva mnoge znamenitosti. Istočnom stranom dominira barokna palača Gradske vijećnice (Hôtel de Ville), raskošno zdanje iz 17. stoljeća. Osim Gradske vijećnice, tu je i Musée des Beaux-Arts (Muzej likovnih umjetnosti), smješten u zgradi bivšeg benediktinskog samostana. Mnogi ga s pravom nazivaju "malim Louvreom". To je impozantan prostor u kojem se dvorane nadovezuju jedna na drugu, a u njima uživo možete vidjeti djela majstora kao što su Rembrandt, Peter Paul Rubens, Paul Gauguin, Claude Monet, Edgar Degas i Pablo Picasso.

Šetajući galerijama, susrest ćete i Rodinove kipove koji nepogrešivo podsjećaju na one našeg velikana umjetnosti, Ivana Meštrovića. Unutar same palače nalazi se jedno od najljepših mjesta u cijelom Lyonu – unutarnje dvorište, odnosno klaustar, pretvoren u javni vrt koji ujedno služi kao muzej na otvorenome.

Stoljetna stabla lipe skrivaju brončane i kamene skulpture Rodina i Bourdellea, dok u središtu nijemo stoji Apolonova fontana. Koristan savjet je da je ulaz u ovaj vrt besplatan za sve posjetitelje.

BARTHOLDIJEVA FONTANA

Ova veličanstvena skulptura od kovanog olova teška je 21 tonu. Rad je to Frédérica Augustea Bartholdija, autora možda najpoznatijeg spomenika na svijetu, kipa slobode u New Yorku.

Fontana prikazuje trijumfalnu kočiju predvođenu s četiri divlja konja koji simboliziraju francuske rijeke u silovitom jurišu prema oceanu.

PLACE DES TERREAUX

Golema je pješačka zona koja preko dana služi kao mjesto sastanka i uobičajeni prečac s jedne na drugu povijesnu stranu grada. Navečer se pak pretvara u glavno mjesto za noćni izlazak. Kada se postave jednostavni, dugački stolovi, cijeli trg postaje jedna velika otvorena pozornica spremna za druženje i susrete s prijateljima – upravo ono čemu je trg kroz povijest vjerojatno i bio namijenjen. Okružen najznačajnijim spomenicima, baroknim fasadama i muzejima, ovaj trg jednostavno nastavlja živjeti u nekom svom, drugačijem ritmu, slaveći život do kasno u noć.

MARCHE SAINT - ANTOINE

Smješten je na samim dokovima rijeke Saône, točno preko puta povijesne četvrti Vieux Lyon. Uz obalu se pruža predivan, panoramski pogled na renesansne fasade staroga grada i veličanstvenu baziliku Notre-Dame de Fourvière. Dok su se ispred mene nizali sirevi, mesne delicije, svježe voće i povrće, promatrao sam ljude koji su dolazili ne samo kupovati nego i razgovarati, smijati se, susretati prijatelje.

Tržnica nije bila tek prodajno mjesto. Kupio sam bocu lokalnog vina, nekoliko komadića sira i sjeo na kameni zidić uz rijeku. Želja za otkrivanjem grada odvela me i na Les Puces du Canal, jedan od najpoznatijih francuskih sajmova antikviteta. Između starih ogledala, namještaja i predmeta koji kao da pripadaju nekim drugim životima, izgubio sam nekoliko sati.

Uz zvukove lokalnog benda koji je na francuskom izvodio hitove Donne Summer, pronašao sam nekoliko vinilnih ploča i narančastu lampu iz sedamdesetih godina. Predmete s karakterom.

BRASSERIE GEORGES

Otvorena je još 1836. Njezina monumentalna dvorana bez potpornih stupova, oslikani stropovi i art déco lusteri stvaraju osjećaj kao da ste zakoračili u neko drugo vrijeme. Arhitektura dvorane diktira i poseban ritam druženja; ovdje se isprepliću intimni odvojeni stolovi i dugački, spojeni nizovi u kojima se gubi klasična intimnost, pretvarajući obrok u kolektivni doživljaj i proslavu života u kojoj se brišu granice između neznanaca.

U Brasserie Georges niste samo klasičan gost; automatski postajete poput člana obitelji. Za stolovima koji ponosno nose pločice s imenima slavnih gostiju poput Ernesta Hemingwaya, Julesa Vernea i Éditha Piaf, naručio sam klasike lyonske kuhinje: slavnu salamu s pistacijama, puževe i tradicionalnu kobasicu u vinskom umaku. Za kraj je stigla i prepoznatljiva ružičasta pita od pralina, jedan od najomiljenijih deserata regije.