Zagrebačka poduzetnica otkriva tajne neistražene Kenije: "Te sretne okice nikad neću zaboraviti!"

Keniju sam posjetila s dugogodišnjom prijateljicom, liječnicom Marijom Vrdoljak. Svake godine putujemo u neku daleku zemlju, a za Keniju smo se odlučile u sklopu godišnje donacije koju radimo u ime tvrtke reformerIN. Naime, cilj je bio podržati jednu od tamošnjih škola, točnije Community School u Ukundi, gdje smo sudjelovale u osiguravanju sredstava za školovanje 170 djece tijekom iduće godine. Kenija je bila pravi mali dragulj - Marija je sve pomno istražila i priredila nam pravu avanturu. Putovanje je trajalo nepunih dvanaest dana: letjele smo u Dubai i tamo presjele za Mombasu, do koje let traje pet-šest sati. Mombasa je drugi najveći grad u Keniji, s najvećom i najvažnijom lukom na Indijskom oceanu. Zapravo je riječ o malom otoku povezanom s kopnom mostovima i trajektom, što gradu daje poseban, primorski karakter. Odsjele smo u manjem hotelu u blizini centra, a potom krenule u večernju šetnju Mombasom, čiji je glavni simbol spomenik u obliku kljova - kao podsjetnik na nekadašnji lov slonova. Kenija je multireligijska zemlja: kršćana ima više od 65 posto, muslimana 20 posto, dok ostatak čine stare afričke religije. Prosječna dnevna temperatura je oko 30, a noćna 20 stupnjeva.

VELIKA PETORKA

Prvog jutra u Keniji čekao nas je džip za safari u Nacionalnom parku Tsavo. Dotamo nam je trebalo oko tri sata vožnje tijekom koje smo imale priliku osjetiti mirise, zvukove i buđenje kenijske divljine. Tsavo se prostire na 22 tisuće četvornih kilometara, najveći je kenijski nacionalni park, a ujedno dom takozvane "velike petorke" (Big Five) - lava, leoparda, slona, nosoroga i bivola. Tijekom dvodnevne ture vidjele smo jedinstvene crvene slonove, žirafe, gazele, zebre, nojeve, bivola, lavice, lava bez grive (što se viđa vrlo rijetko) te niz drugih, manjih životinja. Doživjeti ih u divljini i dijeliti njihov dom neopisiv je osjećaj. Odsjele smo u Voi Wildlife Lodgeu, koji se nalazi unutar parka i ima umjetna jezera na koja životinje dolaze piti vodu. Imale smo kućicu s bazenom, ispred kojeg su krda mirno prolazila na putu prema pojilištima. Naša kućica je umjesto prozora i dijela krova imala mrežice, pa je tako i spavanje, uz sve divlje zvukove, bilo dodatna avantura. Na večeri smo kušale kenijske specijalitete poput sukuma wiki masale (razno povrće sa začinima), chapatija (tanki kruh) i omene (ribe iz porodice tilapija). Kušale smo i Maru, jedno od najboljih kenijskih vina, od sorte Chenin Blanc.

KRAVLJA KRV

Nakon safari avanture krenule smo prema obalnom mjestu Diani Beach, udaljenom oko četiri sata vožnje, a putem smo posjetile i selo Masaija. Članovi toga plemena, koji još uvijek žive u skladu s prirodom i divljim životinjama, spavaju na podu u kolibama od blata. Piju kravlju krv, prakticiraju razne rituale i liječe se biljkama. Njihovi plesovi i ceremonije čine ih snažnim simbolom kenijske kulturne baštine, a prepoznatljivi su po odjeći nalik crvenim ogrtačima (shúkà) i nakitu od perlica. Pozdravili su nas tradicionalnim plesom (adumu), koji uključuje skokove mladih muškaraca prilikom prijelaza u odraslu dob. Pokazali su nam svoje domove, pričali o običajima i naučili nas kako se pali vatra štapom od akacije i suhim kravljim izmetom.

TIRKIZNO MORE

Odsjele smo u Diani Reef Resortu, gdje smo ostale do kraja putovanja. Nalazi se uz kilometarsku plažu s bijelim pijeskom, palmama i tirkiznim morem. No, puno zanimljivije od toga je da su vervet majmuni gotovo sastavni dio resorta. Ima ih svugdje - zabavni su i zanimljivi, ali morate dobro čuvati mobitel, naočale i torbicu jer to posebno vole uzimati. Stotinjak metara u moru nalazi se i greben gdje smo se prvi put susrele s krhkom morskom zvijezdom, odnosno zmijačom. Iako plaže mame na izležavanje, svaki dan smo imale neku drugu aktivnost. Nakon doručka i jutarnjeg kupanja, tuk-tukom (taksi na tri kotača) obilazile bismo zanimljivosti. Bile smo na lokalnoj tržnici, u Konzervatoriju Colobus i Parku BoraBora Wildlife. Plovile smo rijekom Kongo, kupale se na plaži Tiwi, ronile oko otoka Wasini i plivale s dupinima. Kenijci su nas na svakom koraku impresionirali baratanjem loptom.

HUMANOST NA DJELU

Predzadnji dan bio je rezerviran za posjet školi Community u Ukundi. Tamo nas je dočekao ravnatelj Shaban Ali Mwero i upoznao s dosadašnjim radom, planovima i strategijom razvoja škole. Počeli su s pet učenika ispod stabla, a danas, zahvaljujući donacijama, imaju desetak učionica. Predale smo donaciju i time sudjelovale u osiguravanju sredstava za školovanje djece tijekom idućih godinu dana. Te sretne okice nikad neću zaboraviti. Zadnju večer proslavile smo Marijin rođendan u jednom od najljepših restorana - Ali Barbours Cave. Tu je Kenija pokazala svoje drugo lice, jer je hrana nalikovala onoj u najboljim restoranima Italije i Francuske. Inače se ne vraćamo na ista mjesta, ali toliko toga još treba vidjeti da ćemo na sljedeće veće putovanje sigurno opet ići u Keniju, u kombinaciji s Tanzanijom i Ugandom.

DOBRO JE ZNATI

• Za ulazak u Keniju potrebna je viza, a moguće ju je ishoditi elektronski u roku od 24 sata. Cjepivo nije potrebno
• Ponesite sprej za komarce i kremu s visokim zaštitnim faktorom. Previše kozmetike nije potrebno zbog visoke vlage u zraku
• Poželjno je započeti s probioticima dva do tri dana ranije i nastaviti tijekom putovanja.
• Voda u Keniji za nas nije pitka, pa je preporuka da se čak i zubi peru vodom iz boce.