Ana Rotim: "Savršen trenutak za prvi korak ne postoji – uvijek će postojati razlog zašto ipak ne"

Ana Rotim dobro zna kako izgleda izaći iz zone komfora. Prije sedam godina upravo je to za nju značilo pokretanje WOLF-a, konferencije koju je od početka zamišljala drugačije od samo niza predavanja i poslovnih panela. Htjela je mjesto na kojem se dolazi zbog sadržaja, ali ostaje zbog ljudi, razgovora i atmosfere.

U međuvremenu su se na WOLF pozornici izmijenile brojne priče i lica, a neka poznanstva iza nje prerasla su u suradnje i prijateljstva. Uoči ovogodišnjeg, šestog izdanja s Anom smo razgovarali o tome što je kod ljudi inspirira, kako bira one čije priče želi dovesti na pozornicu, zašto ne vjeruje u čekanje pravog trenutka i kako ona sama izlazi iz zone komfora.

WOLF konferencija od početka ima poslovnu, ali i opušteniju stranu. Kada ste je pokretali, zašto vam je bilo važno napraviti konferenciju koja neće biti samo niz predavanja i poslovnih panela?

- Kada sam prije desetak godina sebe zamišljala na takvom događanju, shvatila sam da nešto tog tipa zapravo ne postoji. Ili biste došli na event i osjećali se prilično neugodno, kao da tamo ne pripadate. Stvari su se kroz godine promijenile i danas je tržište zapravo prezasićeno različitim događanjima, ali potreba za ovakvim tipom druženja i dalje mi se čini važnom.

WOLF smo od početka gradili kao mjesto na koje ljudi neće doći samo "odslušati program" i otići kući. Htjeli smo stvoriti atmosferu u kojoj će se prirodno zadržati, družiti i upoznavati, bez osjećaja da moraju "networkati". Nekad se iz toga rodi poslovna ideja, nekad suradnja, nekad prijateljstvo, a nekad samo večer nakon koje se osjećate malo bolje nego kada ste došli.  Posao je važan dio našeg života, ali nije jedini. I mislim da se puno lakše povezujemo kada prestanemo glumiti da smo ozbiljni poslovni ljudi 24 sata dnevno. Naravno, sadržaj je i dalje srce WOLF-a. Želimo da ljudi čuju nešto što će ih, najjednostavnije rečeno, resetirati i natjerati na razmišljanje.

WOLF se posebno obraća ženama koje možda razmišljaju o promjeni, novom poslovnom koraku ili jednostavno žele napraviti nešto za sebe. Jeste li se i sami našli u situaciji u kojoj ste znali da želite promjenu, ali je bilo teško napraviti prvi korak?

- Naravno. Mislim da se svi nađemo u toj situaciji, samo što se nekad lakše natjeramo pomaknuti s mrtve točke, a nekad to traje puno dulje.Meni je pokretanje ove konferencije prije sedam godina bilo velik izlazak iz zone komfora. I dan-danas svaki novi event koji radimo za mene je novi korak prema nepoznatom. Ali cijenim svako novo iskustvo jer iz apsolutno svega nešto naučim.

S godinama shvatiš da je problem puno češće u tome što želiš sigurnost nego u tome što ne znaš što želiš. A bez rizika i straha teško da će biti i uspjeha. Savršen trenutak za napraviti prvi korak jednostavno ne postoji. Uvijek će postojati razlog zašto baš sada nije vrijeme. Zato bih rekla: samo kreni. Ali pametno.

Ne mislim da treba donositi velike odluke preko noći. Treba se pripremiti, imati dobre ljude oko sebe, podršku i jasnu viziju. A strah jednostavno treba prebroditi. I mislim da je važno reći nešto što se često izgubi u cijeloj toj priči o "izlasku iz zone komfora". To zaista nije jednostavno ni lako i ne dogodi se preko noći. To je hrpa malih, mišjih koraka. Malo-pomalo stavljaš se u situacije koje ti nisu najugodnije i onda s vremenom počinju dolaziti rezultati.

Tek kada pogledaš nekoliko godina unatrag vidiš koliko si zapravo napredovao i što si sve napravio. Uvijek kažem isto: mali koraci, duga vizija.

Na WOLF dovodite ljude različitih karijera, iskustava i životnih priča. Što vas osobno mora privući nečijoj priči da biste pomislili: "Nju želim na pozornici"?

- Nemam formulu. Neke mi priče jednostavno kliknu. Oduševim se čim ih čujem ili slučajno naletim na njih i onda odmah kreće borba da tu osobu dovedemo na pozornicu. Ljudi stvaraju nevjerojatne stvari, a ja sam oduvijek obožavala slušati i čitati o tim ludim, ambicioznim pričama. Meni je to nepresušan izvor inspiracije i motivacije za sve što radim u životu. Nema mi ljepšeg nego gledati kako netko nešto stvara i kako to na kraju rezultira uspjehom.

Kada sada razmišljam o svima koji su prošli našom pozornicom, stvarno je bilo svega. Potpuno različiti profili ljudi, ponekad iz zaista neočekivanih branši. Ali ako moram pronaći nešto zajedničko svima njima, onda je to činjenica da jednostavno ne odustaju. Upornost, ambicija i hrabrost tri su riječi kojima bih stvarno mogla opisati gotovo sve naše govornike.

Važno nam je i da se publika može poistovjetiti s osobom koja je na pozornici. Upravo zato često imamo situacije u kojima publika u 15 minuta ode od suza do smijeha. Ljudske priče su fascinantne. Ponekad upravo nečiji brodolom i borba budu onaj vjetar u leđa koji ti je u tom trenutku trebao.

Nakon toliko godina WOLF-a sigurno postoji i cijeli jedan svijet iza pozornice koji publika ne vidi. Je li vam neko poznanstvo ili odnos koji je ondje nastao posebno ostao u sjećanju?

- Godinama mi Tomica govori da bih o tome trebala napisati cijelu knjigu. Prošle smo godine već počeli ozbiljno razgovarati o tome da počnem zapisivati behind the scenes svakog WOLF-a i sve te odnose, partnerstva i prijateljstva koja su nastala kroz godine.

Kada pogledam posljednjih šest godina, preko WOLF-a sam upoznala zaista velik broj ljudi. Neke sam prvo dovela na pozornicu, a onda su me svojom energijom i pričom potpuno očarali. Sretna sam što neke od njih danas mogu zvati pravim prijateljima. S druge strane, neki su prvi put došli samo kao sudionici poslušati program, a poslije su postali naši dugogodišnji sponzori.

WOLF je od početka projekt kojem su podršku davali ljudi koji se međusobno možda uopće nisu dobro poznavali. A s godinama je sve otišlo toliko daleko da sam čovjeku s kojim sam nekada dijelila coworking prostor na kraju postala i krsna kuma.

Ovo je priča koja povezuje ljude na stvarno puno načina. Ono što je teško ne primijetiti jest energija koja prati svaki naš event i cijelu platformu koju gradimo. Ljudi nam se vraćaju jer uz posao grade i neke druge, neraskidive veze. I to je baš gušt gledati.

Ove godine idete i korak dalje s opuštenijom stranom WOLF-a pa organizirate 90's Trash Sing-Along. Koliko je vama osobno važan taj dio priče?

- Jako mi je važan. Nisam još organizirala event ili kongres na kojem ljudi nisu željeli biti dio i zabavnog dijela. Jednostavno vole red programa, red zabave. Mi ozbiljno shvaćamo i jedno i drugo. Ove godine prvi put radimo pravi party koji će trajati do sitnih noćnih sati, a već uobičajeno subotom počinjemo tek iza 11 jer, budimo realni, nitko ne želi užurbano subotnje jutro.

A budući da milenijalci još uvijek vode kolo u ovoj priči, zaključili smo da je povratak u 90-e i rane 2000-e pravi način da se ove godine zabavimo.

Za kraj, što biste rekli ženi koja nikada nije bila na WOLF-u, vidi najavu i pomisli: "Je li ovo uopće za mene?"

- Rekla bih joj da ne mora biti poduzetnica ni direktorica, ne mora imati savršeno posloženu karijeru niti upravo sada planirati neku veliku životnu promjenu. Dovoljno je da joj treba malo nove energije, drugačijih ljudi, dobrih razgovora ili jednostavno dva dana u kojima će napraviti nešto za sebe. U kojima će uzeti pauzu i prebaciti fokus na sebe. 

Čekaju je priče ljudi iz potpuno različitih svjetova, ozbiljne teme, neke vrlo osobne, puno smijeha, novih ljudi, hrane, pića, glazbe i druženja. Voljela bih da ljudi s WOLF-a ne odlaze s deset stranica bilješki koje više nikada neće otvoriti, nego s jednom mišlju, jednim kontaktom ili jednom odlukom koja će im stvarno nešto promijeniti.