Naša dizajnerica nakita živjela je u Tanzaniji i Egiptu i plesala paso doble s Omarom Sharifom

Od Osijeka, Zagreba, SAD-a, Beograda, Tanzanije, Kaira, pa opet Zagreba, tako nekako išao je životni put slikarice i dizajnerice nakita Maje Sorić (73). I na tom izvanrednom putovanju, na kojem je upoznavala različite kulture, ostvarivala svoj umjetnički potpis i lijepo živjela, zahvaljuje i preminulom suprugu, doktoru prava i političkih nauka i ambasadoru Ivanu Ivekoviću.

Posljednje godine zajedničkog života supružnici su proveli u stanu bogatom slikama, umjetninama i uspomenama u središtu Zagreba, a u kojem se nalazi i Majina radionica za izradu nakita. U njoj stvara svoja mala skulpturalna čuda, izrađena od srebra, pozlaćenog srebra, pleksiglasa, poludragog kamenja i drugih materijala.

Ispričala nam je da ju je prijateljica Jagoda Buić svojedobno ohrabrila da se ozbiljno tome posveti jer je prepoznala njezin talent. A on se, priča slikarica i dizajnerica nakita, počeo razvijati kad se sa suprugom 1990. preselila u Kairo, nakon što je on dobio diplomatsku službu u bivšoj državi. Taman je u to vrijeme završila s jednom izložbom slika, koje je, kaže, ironično dobro prodavala, ali našla se u fazi preispitivanja nekih novih kreativnih ostvarenja. Došavši u Egipat, primijetila je da se ondje žene dosta kite i da se u arapskom svijetu bez nakita osjećate kao da niste dovoljno odjeveni.

„Kako ondje nisam pronašla ništa (ne računajući obiteljski nakit) što mi se posebno svidjelo, zvijezde su se poklopile kad mi je Sonja, supruga slovenskog ambasadora, predložila da upišemo tečaj za izradu nakita. Trajao je oko godinu dana, a za to vrijeme znala sam Sonju 'poslati k vragu', u što me uvalila”, kroz smijeh priča umjetnica. No trud se isplatio. Njezin dizajnerski potpis započeo je kad je pronašla kristale u pustinji i od njih izradila prvu ogrlicu, da bi uslijedio poziv jedne poznanice Libanonke koja joj je predložila da napravi kolekciju nakita za modnu reviju.

Zadovoljni suradnjom, Maji su predložili još jedan posao za sljedeću sezonu. Kako svo to vrijeme nije odustajala od slikanja, nakon početnih uspjeha s nakitom u Zagrebu je napravila zajedničku izložbu svojih dvaju umjetničkih medija. Nakon toga uslijedila je nova izložba nakita u Galeriji Sebastian, koju je postavila Jagoda Buić.

Svjetski poznata splitska umjetnica također je rado nosila njezin nakit, potom i britanska glumica Gillian Anderson, Goranka Murtić, supruge saudijskih prinčeva, egipatske glumice i druge znane i neznane dame diljem Europe. Jer Maja je izložbe nakita održala i u Belgiji, Bahreinu, Kairu, Saudijskoj Arabiji, Parizu, Rimu i Londonu nekoliko puta, a posljednja je bila 2019.

A kako je započela životna priča cijenjene umjetnice? Rodila se u Novoj Gradiški i odrasla u Osijeku. Četvrti razred srednje škole, pohađajući gimnaziju, provela je na razmjeni učenika u SAD-u 1970. Kako je odmalena voljela crtati, u SAD -u je završila prvi tečaj slikarstva. Imala je i svoju američku izložbu koju je cijelu rasprodala.

Ono što je njezin slikarski potpis činilo i na početku i danas jesu kolorističnost i prvenstveno utjecaj njezinog mentora, slovenskog slikara Jože Ciuhe i španjolskog majstora Miróa. „U SAD-u sam završila četvrti razred gimnazije, počela nešto studirati, na kraju procijenila da nije Amerika ono što me zanima i vratila sam se...

Živjela sam na sjeveru, u saveznoj državi Wisconsin. To je Srednji zapad, jedan prilično nezanimljiv kraj. Ništa me tamo nije fasciniralo. Nemaju povijesti. Kad bi mi lokalci komentirali da dolazim iza 'željezne zavjese', iz trećeg svijeta, odgovorila bih im: 'Što vam pada na pamet, vi niste treći, nego peti svijet, što se mene tiče.'

Jer tamo se iz njihovih lokalnih novina o svijetu nije moglo saznati ništa, kao ni na lokalnoj televiziji. Trebali ste eventualno otići u New York, Washington ili San Francisco da čujete što se dešava negdje izvan tih malih sredina”, opisuje svoje američko iskustvo Maja, koja se ondje družila s međunarodnom ekipom na fakultetu, a najviše s Latinoamerikancima.

Na povratku u tadašnju Jugoslaviju upisala je politologiju u Beogradu, a ne u Zagrebu, kako ne bi, iskrena je, bila pod kontrolom svojih teta. I ondje je srela svog supruga preko zajedničkog prijatelja, a onda je uslijedio njihov susret ispred lifta.

„Bila sam mlada cura koja se tek vratila iz Amerike. Tada su se nosile minice, pa sam i ja imala jednu takvu, na koju sam obula bijele čizmice iznad koljena”, prisjetila se Maja susreta sa suprugom Ivanom, koji je od nje bio 15 godina stariji, imao brak iza sebe i sina. "No ljubav se dogodila.

Često naši izbori nisu naši. Život je slojevit, preusmjerava te”, govori Maja, koju je suprug osvojio pameću, obrazovanjem i istim interesima. Oboje su voljeli putovanja, a osim toga Iveković je bio talentiran za slikarstvo i kiparstvo. Vjenčali su se nakon šest godina veze potkraj sedamdesetih u Draškovićevoj ulici u Zagrebu.

„Sama sam si sašila haljinu za vjenčanje. Nazvala sam svoje i rekla da se udajem, Ivan i ja došli smo s dva svjedoka, nakon čega smo otišli u neku birtiju na piće, kavu ili što već. Nakon toga smo otišli na otvorenje izložbe Zlatka Price u Samobor, a društvu sam rekla da se vidimo kod mene na večeri za tri tjedna”, ispričala nam je umjetnica, koja je sa suprugom dobila dva sina: Srđana, po struci ekonomista koji se bavi investicijskim bankarstvom, i mlađeg Ratka.

On je, pak, diplomirao glumu i režiju. Ova ponosna baka četvero unučadi sa svojim je suprugom živjela četiri godine u Tanzaniji, a 25 godina u Egiptu, gdje je njezin Ivan Iveković, kao vrhunski poznavatelj političkih i povijesnih prilika u arapskom svijetu i Africi, dobio službovanja u spomenutim državama.

Nakon raspada Jugoslavije 1991., Maja i Ivan nastavili su živjeti u Kairu, gdje je bivši ambasador ostao predavati na Američkom sveučilištu. Afriku općenito Maja opisuje kao očaravajuću, a kako je dugo živjela u Egiptu, ta je zemlja na nju ostavila snažan dojam. Kaže da su Egipćani topli, druželjubivi, a pamti njihove zvjezdane noći, svadbe ispred piramida, svečane večere s oko 2000 uzvanika, žene na tamošnjim tržnicama, obične razgovore i živopisnost tog naroda. Sretna je, naglašava, jer je osim Jagode Buić imala veliku sreću biti prijateljica i drugim izuzetnim ženama umjetnicama poput Goranke Murtić i Radmile Ciuhe. Prijateljevala je s slavnim Omarom Sharifom. Otkrila nam je kako je Omar tvrdio da je ona bila jedina žena s kojom je plesao paso doble, i dodala da je bio izuzetno inteligentan.

Pamtit će i avanture po pustinji sa suprugom prijateljima, kako bi posjetili neke od najudaljenijih oaza u toj zemlji. „Ivan i ja smo se dobro slagali. Zahvalna sam na tom nevjerojatno bogatom životu koji sam prošla”, priča Maja, koja je bez supruga ostala prije pet godina. Iako je, što bi rekla, odvalila dio puta, poznatu umjetnicu i dalje vesele osmišljavanje novih kolekcija nakita, nova jutra u Zagrebu, gradu za koji kaže da je, unatoč nekim problemima, dobar za život.

Tako svaki dan popije kavu u 'Programu' ili na Trgu burze, obožava kazališta i izložbe, voli kupovati na Dolcu, spremati fusion hranu za najbliže, otići na buvljak Britanac i sjetiti se dogodovština sa svojom prijateljicom Jagodom i svojim prijateljima iz Egipta.