Nathalie Rayes piše o uspješnim ženama u poduzetništvu i glavnim preprekama s kojima se suočavaju u Hrvatskoj

Hrvatske žene odavno su dokazale ambiciju i sposobnost, čineći većinu diplomiranih studenata i ističući se u područjima poput poslovanja, znanosti i tehnologije. U 2023. žene su činile 65 posto sveučilišnih specijalista i 56,3 posto doktoranada, što svjedoči o njihovoj posvećenosti obrazovanju i profesionalnom razvoju. No, iako su postignuća tu, njihov udio u vodstvu i vlasništvu poduzeća te donošenju visokih odluka ostaje nerazmjerno nizak. Još je zabrinjavajuće što se razlika u plaćama između muškaraca i žena u Hrvatskoj povećava umjesto da se smanjuje: narasla je s 5,7 posto u 2010. na 11,1 posto u 2021.

Ovaj rastući nerazmjer upućuje na sustavni problem - žene postižu visoke razine obrazovanja, ali ne ostvaruju profesionalne ni financijske benefite koji bi trebali pratiti takve uspjehe. Dok Hrvatska sve više uvozi kvalificiranu i nekvalificiranu radnu snagu, u zemlji postoji ogroman neiskorišten potencijal: obrazovane i ambiciozne žene spremne su pridonijeti, ali se suočavaju s trajnim preprekama za punu profesionalnu participaciju.

Jedan od najvećih izazova je nedostatak strukturne podrške za žene na tržištu rada, posebno u usklađivanju profesionalnih ambicija s obiteljskim obavezama. Dvosmjenski školski sustav, u kojem djeca pohađaju ili jutarnju ili poslijepodnevnu smjenu, stvara velike izazove za zaposlene roditelje. Bez pouzdanog cjelodnevnog školskog programa ili izvanškolskih aktivnosti mnoge žene prisiljene su skratiti radno vrijeme ili potpuno napustiti tržište rada. Uvođenje cjelodnevne sedmosatne nastave, zajedno s dostupnim poslijepodnevnim programima, ključno je za omogućavanje ženama da u potpunosti sudjeluju u profesionalnom životu.

Još jedan ključni problem je nedostatak ulaganja u poduzetnice. Iako u Hrvatskoj postoji mnogo talentiranih žena s inovativnim idejama, pristup financiranju i dalje predstavlja značajnu prepreku. Investitori su često neskloni ulagati u poslovne projekte koje vode žene, čime se stvara začarani krug u kojem poduzetnice teško osiguravaju resurse potrebne za rast i razvoj. Programi poput Akademije za žene poduzetnice (AWE), uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, nude vrijednu obuku, mentorstvo i umrežavanje, no širi investicijski ekosustav i dalje favorizira poduzeća koja vode muškarci. Ciljane inicijative za financiranje i fondovi rizičnog kapitala usmjereni na poduzeća u vlasništvu žena mogli bi pomoći u smanjenju ovog jaza.

Osim financiranja, ključni izazov predstavlja i nedostatak mentorstva. Poduzetnice često izražavaju potrebu za više mentora - iskusnih stručnjaka koji ih mogu voditi kroz složene procese pokretanja i širenja poslovanja. U mnogim industrijama muške poslovne mreže dominiraju, otežavajući ženama pristup mentorima i uzorima koji razumiju specifične izazove s kojima se suočavaju. Proširenje mentorskih programa, stvaranje inkubatora usmjerenih na žene i osiguravanje da uspješne poduzetnice podržavaju sljedeću generaciju poslovnih liderica značajno bi pridonijelo ravnopravnosti.

No, postizanje rodne ravnopravnosti nije samo odgovornost žena. Muškarci također moraju biti dio rješenja. Ideja da vodstvo, poduzetništvo i donošenje ključnih odluka trebaju ostati isključivo u muškim rukama pripada prošlosti. Vrijeme je da muškarci prepoznaju kako gospodarstvo najbolje funkcionira kad svi imaju mjesto za stolom. Pravi napredak bit će postignut tek kada muškarci aktivno podrže uključivanje žena - bilo kroz mentorstvo kolegica, zalaganje za pravedne poslovne politike ili ulaganje u poduzeća koja vode žene. Rodna ravnopravnost nije oduzimanje prilika muškarcima, već stvaranje novih mogućnosti za sve. Društvo koje osnažuje žene na kraju koristi svima: obiteljima, poduzećima i cjelokupnom gospodarstvu.

Vladina podrška također je ključna. Iako postoje razne inicijative za poticanje poduzetništva, malo ih je posebno prilagođeno rješavanju strukturnih prepreka s kojima se žene suočavaju u pokretanju i širenju poslovanja. Porezne olakšice za tvrtke koje ulažu u poduzetnice, proširenje pristupa bespovratnim sredstvima i mikrofinanciranju te provedba politika koje potiču punu radnu participaciju žena značajno bi pridonijeli ravnopravnosti u poslovnom sektoru.

Unatoč ovim izazovima, hrvatske žene nastavljaju rušiti barijere i postavljati nove standarde u vodstvu i inovacijama. Ivana Gažić, predsjednica Zagrebačke burze, ključna je u modernizaciji hrvatskog financijskog sektora. Urška Sršen, suosnivačica Bellabeata, postigla je međunarodno priznanje svojim inovacijama u području ženske zdravstvene tehnologije. Martina Dalić, bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, snažno se zalagala za ekonomske reforme i uključivanje žena u donošenje odluka. Ove žene dokazuju što je sve moguće kad se talentu pruži prilika.

Međutim, nije dovoljno slaviti samo nekoliko uspješnih priča. Cilj mora biti stvaranje okruženja u kojem će mnoge žene moći napredovati, bilo kao direktorice, poduzetnice ili političarke. Hrvatska ima priliku ojačati svoje gospodarstvo osnaživanjem žena, umjesto da se oslanja isključivo na uvoz radne snage. Uravnotežena strategija tržišta rada - ona koja uvažava međunarodne talente, ali istodobno u potpunosti koristi znanja i vještine hrvatskih žena - ključna je za održivi gospodarski rast.

Rodna nejednakost na tržištu rada nije samo problem Hrvatske; to je globalni izazov. U 2022. su žene u SAD-u zarađivale samo 82 centa za svaki dolar koji su zaradili muškarci, što odražava rodni jaz u plaćama od 18 posto - još veći nego u Hrvatskoj. Borba za jednaku plaću, vodeće pozicije i strukturnu podršku univerzalna je i njezino rješavanje mora biti zajednički prioritet svih država. Jednako važno, muškarci se moraju odmaknuti od zastarjelih shvaćanja vodstva i prepoznati da je napredak moguć samo ako i oni postanu aktivni sudionici pokreta za rodnu ravnopravnost. Što se prije ove promjene provedu, to će prije Hrvatska iskoristiti puni potencijal radne snage i osigurati prosperitetniju budućnost za sve.