”Otac” Mongolije
Džingis-kan slovi kao “otac” Mongolije. Na vlast je došao tako da je ujedinio brojna plemena sjeveroistočne Azije, osnovao carstvo te krenuo u invaziju. Suvremena Mongolija ga slavi - u okolici glavnoga grada te zemlje, Ulan Batora, podignuta je gorostasna statuta Džingis-kana na konju. Visoka je čak 40 metara te time najviša statua konjanika na svijetu. Izrađena je od 250 tona nehrđajućeg čelika.
Jurte i kobilje mlijeko
Mongolija je specifična zemlja s brojnim posebitostima. Nema izlaz na more i druga je takva zemlja po veličini na svijetu iza Kazahstana. Često je - zbog najmanje 250 sunčanih dana godišnje - nazivaju i “zemljom vječno plavog neba”. Ima oko tri milijuna stanovnika, a njih najmanje 25 posto žive nomadskim životom. Njezino stanovništvo je, isto tako, i vrlo mlado - čak 59 posto ljudi mlađe je od 30 godina. Što se tiče životinja, u životu Mongolije jedna zauzima vrlo posebno mjesto - konj. Uzrečica navodno kaže da je “Mongol bez konja kao ptica bez krila”. U Mongoliji navodno čak ima više konja nego ljudi, a prema tamošnjem vjerovanju, dug preminulog konja može utjecati na živuće krdo, a sam duh konja počiva u njegovoj grivi. Duga, snažna griva znači snažnu jedinku. Uz konja je vezano i njihovo omiljeno piće - airag, odnosno fermentirano kobilje mlijeko koje se nudi svakome tko uđe u neku od tamošnji jurti, odnosno nomadskih kuća. Upravo je jurta postala simbol poznatog mongolskog gostoprimstva i njezina su vrata uvijek otvorena drugim nomadima. Za kraj, još dvije zanimljive informacije - Mongolija je zemlja u kojoj se jede najviše ovčetine (uobičajeno kuhane) i janjetine, a njihov novac dolazi samo u papirnatom obliku - kovanice ne postoje.
Pustinja Gobi
Pustinja Gobi peta je najveća pustinja na svijetu, no samo je pet posto njezine površine prekriveno pješčanim dinama. Ostatak je većinom stijena. Nemilosrdno je to područje - vrelo preko ljeta kada temperature dosežu vrtoglavih 50 Celzijevih stupnjeva i ekstremno hladno zimi. Tada temperatura pada i do minus 40 stupnjeva. Inače je riječ o najsjevernijoj pustinji na svijetu, a prostire se na nadmorskoj visini od 910 do 1500-njak metara. Inače je poznata kao najveći “rezervoar” fosila. Upravo su tamo pronađena i jaja dinosaura. Isto tako, ona je i dom tzv. gobi medvjeda ili mazaalaija, jedine vrste medvjeda koja obitava u pustinji. Nažalost, pretpostavlja se da ih je danas u divljini ostalo svega nekoliko desetaka.
Ulan Batar
Uz ovaj glavni grad veže se mnogo “naj”. Primjerice, Ulan Batar slovi kao jedan od najhladnijih gradova na svijetu. Zimi se tijekom dana temperature obično zaustavljaju na “ugodnih” minus 10 Celzijevih stupnjeva, a noću padaju na minus 25. Isto tako je, među ostalim i zbog peći na ugljen koje osiguravaju stanovništvu toplinu na tim temperaturama, jedan od najzagađenijih na svijetu. U svakom slučaju, u njemu živi gotovo pa polovina od oko tri milijuna stanovnika Mongolije, a grad je mješavina urbanog i nomadskog stila života, sovjetskih građevina i modernih varijanti te starih samostana. U prijevodu, ime Ulan Bator znači “crveni junak”.
Tsagaan Suvarga
Stjenovita raznobojna formacija predstavlja samo jedan primjer onoga čime Mongolija osvaja - nevjerojatnim krajolikom. U biti, riječ je o kompleksu stjenovitih formacija koje su tisućama godina oblikovali vjetar i kiša. Iz daljine izgledaju kao ruševni grad, dosežu visinu od 60 metara, a dugačke su 400 metara.
Festivali
Spomenut ćemo samo dva. Jedan od njih, vjerojatno najslavniji, jest Naadam. Tepaju mu “druge najstarije olimpijske igre na svijetu”, a tri su discipline ključne: streljaštvo, jahanje i hrvanje. Samo ime u prijevodu znači “tri igre muškaraca”. Sam je festival i bio muška stvar - sve dok nedavno sudjelovanje konačno nije dozvoljeno i ženama (još se ne mogu natjecati u hrvanju). Taj se festival održava u srpnju.
Drugi vrlo značajni festival vezan je uz orlove. Riječ je o tradicionalnom festivalu koji se održava u najzapadnijoj mongolskoj provinciji Bayan-Ölgii, čiji su žitelji većinom kazahstanskog porijekla, i zapravo slavi tradiciju berkutcha, odnosno kazahstanskih lovaca s orlovima. Natjecatelji na festivalu natječu se u lovu na lisice i divlje zečeve, a nagrađuju se brzina, točnost i pokretljivost. Bira se i najbolja tradicionalna kazahstanska odjeća. Taj festival održava se u listopadu, a prije nekoliko godina na festivalu je prvi put pobijedila žena - 13-godišnja Aishoplan.
