Ne pada mi na pamet ponovno stati pred kamere prije mog 60. rođendana - rekao je Daniel Day-Lewis (59) kada je 2013. primio trećeg Oscara - za ulogu američkog predsjednika Abrahama Lincolna u filmu "Lincoln" Stevena Spielberga. Britanski glumac tada je najavio da će se sa suprugom, američkom redateljicom i scenaristicom Rebeccom Miller (54), i njihovim sinovima Ronanom (18) i Cashelom (15) povući na svoje imanje u pokrajini Wicklow u Irskoj, gdje će, uz stolarski zanat, koji zna od djetinjstva, izučiti i klesarstvo te da će živjeti daleko od svjetla reflektora. Obećanje je skoro pa održao: njegov 60. rođendan je 29. travnja, a on od početka ove godine snima novi film. Riječ je o drami Paula Thomasa Andersona, redatelja u čijem je filmu "Bit će krvi" igrao okrutnog naftaša Daniela Plainviewa i za tu ulogu 2007. osvojio drugog Oscara. Ovaj put Daniel Day-Lewis će utjeloviti modnog dizajnera iz pedesetih godina prošlog stoljeća, koji odijeva visoko društvo i kraljevsku obitelj. Film bi se u kinima trebao prikazivati za Božić, a nagađa se da će se zvati "Phantom Thread".
U filmu ‘Posljednji Mohikanac’, 1992.
Nema sumnje da je jedini glumac koji je osvojio tri Oscara za glavnu ulogu i ovoj roli pristupio studiozno kao i prijašnjima - a u njegovu slučaju to znači toliko opsesivno da dok traje snimanje, ne "izlazi" iz lika kojeg igra. Naime, Day-Lewis primjenjuje glumačku tehniku poznatu pod nazivom "metoda", koja podrazumijeva potpuno emocionalno i fizičko poistovjećivanje s likom. Istina, koriste je i mnogi drugi glumci, no on ju je razradio do ekstrema pa ga s pravom nazivaju najvećim kameleonom suvremenog filma.
Primjerice, radeći na ulozi kvadriplegičara u filmu "Moje lijevo stopalo", za koju je 1989. osvojio prvog Oscara, nije se micao iz invalidskih kolica. Tražio je da ga i u stankama snimanja hrane žlicom te naučio staviti ploču na gramofon nožnim prstima. Zbog uloge navodnog bombaša IRA-e koji završi u zatvoru u filmu "U ime oca", proveo je tri noći u ćeliji, a čuvari su ga polijevali hladnom vodom, kako bi se što bolje uživio u muke političkog zatvorenika. Na snimanju "Vještica iz Salema" boravio je u selu bez struje i vode, u kojem je sam sagradio kuću, i to alatom iz 17. stoljeća. Za ulogu u "Boksaču" trenirao je boks tri godine dva puta dnevno, a nije ga spriječilo ni to što je pritom slomio nos i ozlijedio leđa. Zbog "Doba nevinosti" dva je mjeseca šetao New Yorkom sa štapom i cilindrom. Igrajući Billa Mesara u "Bandama New Yorka" zaradio je upalu pluća jer je na velikoj hladnoći nosio samo tanki kaput, uz objašnjenje da deblja tkanina ne bi bila povijesno autentična. Za ulogu američkog predsjednika Abrahama Lincolna pripremao se godinu dana, pročitavši njegovih stotinjak biografija te sve što je ovaj napisao. Na setu su glumci zamoljeni da ni u pauzama ne govore britanskim akcentom, kako mu ne bi poremetili koncentraciju, a svojoj filmskoj supruzi Sally Field već je prije snimanja počeo slati SMS-ove u Lincolnovom stilu potpisujući se samo s A - kao Abraham.
- Da se otkrije cijeli jedan život, može trajati bezgranično dugo: šest mjeseci, godinu ili doživotno. Volim si dati za sve dosta vremena i nekako mislim da mi upravo vrijeme koje provedem daleko od glume omogućava glumu - objasnio je u jednom intervjuu Daniel Day-Lewis.
Mnogim njegovim kolegama tolika se predanost na poslu baš i ne sviđa: Anthony Hopkins je jednom prilikom prezirno komentirao njegovu tehniku kao "obično preseravanje". No Day-Lewis nikada se nije osvrtao na tuđa mišljenja, a pogotovo ne na mišljenje javnosti, od koje je godinama zazirao. Poznato je da ne podnosi novinare i da je najsretniji kad je na selu u Irskoj, a zbog ljubavi prema toj zemlji sad ima dvojno državljanstvo - i britansko i irsko.
Tu ljubav usadio mu je pokojni otac Cecil Day-Lewis, ugledni pjesnik irskog podrijetla, koji je predavao poeziju na sveučilištu u Oxfordu, a 1967. je bio imenovan i službenim pjesnikom na britanskom dvoru. Daniel je rođen u Londonu, a osim oca i majke Jill, glumice, i mnogi drugi članovi obitelji bili su poznati. Njegov djed s majčine strane je sir Michael Balcon, šef velikog filmskog studija Ealing i jedan od pionira britanskog filma. A Danielova sestra Lydia Tamasin (62) poznata je redateljica dokumentarnih filmova. Tankoćutni pjesnik Cecil Day-Lewis nije bio otac iz snova: djecu je odgajao vrlo konzervativno i bez emocionalne bliskosti. Dane su provodili s dadiljama, a roditeljima su se smjeli pridružiti tek nakratko prije spavanja. Daniel u ranom djetinjstvu nije imao prijatelja, slobodno vrijeme provodio je šećući s dadiljom, uvijek besprijekorno odjeven i s bijelim rukavicama. Kad je krenuo u školu, djeca su ga zafrkavala zbog njegovog otmjenog naglaska i govorila mu da je snob. U kući je bila zabranjena rock-glazba, ali se poticalo druženje s intelektualcima koji su bili česti očevi gosti.
Bijeg od nametnute stege mali je Daniel pronašao u glumi. Najviše je, igrajući se sa sestrom, volio glumiti astronauta Jurija Gagarina: stavio bi na glavu bijelu papirnatu vrećicu i pretvarao se da je to kaciga. Kad se, s vremenom, ipak počeo družiti s drugom djecom, njegov su odabir bili školski huligani. Otac je bio zgrožen žargonom punim psovki koji je pokupio od njih, a kad je kao jedanaestogodišnjak uhvaćen u krađi sitnice iz dućana, Cecil je poludio i poslao ga u strogi, 500 godinastar internat Sevenoaks u Kentu. Ondje mu je bilo grozno: teško se nosio s autoritetima, imao je loše ocjene, svađao se s drugom djecom, a dodatne probleme stvarala mu je disleksija.
U roditeljskom domu: sa sestrom Lydijom Tamasin, majkom Jill Balcon i ocem Cecilom Day-Lewisom, 1968.
- Bio sam sjetan, zlovoljan, ali prije svega divlji dječak koji ne priznaje norme i pravila. Mrzio sam to mjesto iz dna duše, smišljao sam razne načine da se izvučem iz tog pakla dosade. Da me nisu zaintrigirali gluma i stolarstvo, ne znam kako bih preživio - kazao je o tom razdoblju života.
Kad mu je bilo 12 godina, sasvim se slučajno našao pred filmskom kamerom. Redatelj John Schlesinger snimao je u blizini njegove kuće film "Krvava nedjelja" pa je pozvao njega i prijatelje koji su se igrali u parku da odglume vandale u jednoj sceni.
- Bilo je to iskustvo iz snova. Platili su nam dvije funte da uništimo skupi automobil parkiran ispred crkve - opisao je taj događaj mnogo godina poslije. Život u strogom internatu s vremenom mu je postao nepodnošljiv pa je pobjegao sestri, koja je pohađala znatno liberalniju školu Bedales, i potom se i on upisao u nju. Ondje je naučio obrađivati drvo, a time se i danas opušta, te je počeo glumiti u školskoj dramskoj grupi.
Početkom sedamdesetih njegovom je ocu dijagnosticiran rak gušterače, a kada je umro mjesec dana nakon sinovog 15. rođendana, Daniel je dobio prvi slom živaca. Iako nikada nisu bili bliski, i otac mu je cijeloga života davao do znanja da nije zadovoljan njegovim postignućima, dječak je prema njemu razvio pomalo patološku ljubav. Očeva smrt toliko ga je pogodila da je počeo patiti od intenzivnih migrena i piti tablete protiv bolova, o kojima je postao ovisan. Na kraju je zbog halucinacija proveo dva tjedna u psihijatrijskoj bolnici.
Nakon što su ga pustili iz bolnice, opet se, kao i mnogo puta poslije, opuštao u maloj stolarskoj radionici i čak nakon mature 1975. dvojio između stolarstva i glume. Poslao je nekoliko molbi za mjesto stolarskog naučnika, ali su ga odbili zbog neiskustva. Zato se iduće godine prijavio u glumačku školu Old Vic u Bristolu, gdje je primljen, i odmah nakon diplome dobio je angažman u tamošnjem kazalištu.
U to je vrijeme već bio u prvoj ozbiljnoj vezi, sa Sarah Campbell, kolegicom iz srednje škole. Njihova ljubav preživjela je studij u Bristolu i njegov trogodišnji kazališni angažman, no pukotine su se pojavile kada su se preselili u London. Karijera nije išla onako kako je zamišljao pa se zapustio, pao u depresiju i počeo se drogirati. No, kad je jednog dana ugledao svoje ispijeno lice i dugačku zamršenu kosu u ogledalu, trgnuo se shvativši da tone u propast. Počeo je manijakalno vježbati, trčati i voziti bicikl. Očajnički se borio za svaku, pa i najmanju rolu, a prekretnica se dogodila 1985., kad je dobio ulogu mladog kriminalca homoseksualca u filmu Stephena Frearsa "Moja mala praonica". Uslijedila je "Soba s pogledom", u kojoj glumi edvardijanskog džentlmena, nakon koje su kritičari počeli hvaliti njegovu sposobnost glumačke transformacije.
Prvu glavnu ulogu dobio je 1988. u "Nepodnošljivoj lakoći postojanja" i na snimanju se zaljubio u francusku glumicu Juliette Binoche, s kojom je snimao golišave scene, te nedugo nakon toga prekinuo vezu sa Sarah Campbell. Teško je to prebrodio pa je nekoliko mjeseci lutao po Europi i poput skitnice katkad spavao pod vedrim nebom.
Kad se napokon vratio kući, redatelj Jim Sheridan ponudio mu je ulogu koja će mu promijeniti život - pisca Christieja Browna, oboljelog od cerebralne paralize, čiju je autobiografiju namjeravao ekranizirati u filmu "Moje lijevo stopalo". Daniel je prihvatio, a ostalo je povijest: 1989. je dobio Oscara i otad može birati uloge koje želi.
No on je, poseban kakav jest, poželio odmak od filma i u londonskom Nacionalnom kazalištu glumio Hamleta. Nastupi su bili iznimno naporni jer se sedam mjeseci zaredom igralo pet puta na tjedan. Bilo je i gostovanja, a domaća publika pamti da je tog ljeta glumio danskog kraljevića i na dubrovačkom Lovrjencu. Za tankoćutnog glumca sve je to očito bilo prenaporno pa je za jedne izvedbe u Londonu doživio živčani slom na pozornici. U prvom činu, kad Hamlet susreće duha svog oca, zastao je i počeo nekontrolirano jecati te je bez riječi napustio scenu. Publika je ostala zaprepaštena, ali su se glumci snašli: na njegovo je mjesto uskočio Jeremy Northam i dovršio predstavu. Izbio je skandal, a Daniel Day-Lewis je poslije rekao kako mu se učinilo da je na pozornici zaista ugledao duha svojeg pokojnog oca. Nakon te večeri nestao je na nekoliko mjeseci i nikada više nije glumio u kazalištu.
Od sloma živaca oporavljao se u naručju dvije godine starije francuske glumice Isabelle Adjani, s kojom se upoznao u Londonu, a počeli su hodati krajem 1989. Ispočetka je to bila velika ljubav i Daniel ju je vrlo brzo zaprosio, no njoj se nije žurilo.
- Žena mora o tome malo razmisliti ako vjeruje u sakrament braka, kao što ja vjerujem - objasnila je svoj stav glumica, i ne sluteći kako će njezino odbijanje djelovati na Daniela. On je to, pak, shvatio kao dozvolu da izlazi s drugima: na snimanju filma "Doba nevinosti" imao je strastvenu aferu s kolegicom Winonom Ryder, a navodno mu nisu odoljele ni glumica Greta Scacchi i irska pjevačica Sinead O’Connor. Veza s Isabelle pukla je 1993., no nakon osam mjeseci ponovno joj se vratio. Govorio joj je da voli samo nju, da je kupio kuću u Irskoj u kojoj će živjeti te da više od svega - želi dijete.
Isabelle mu je povjerovala i vratila mu se, a kada je 1994. zatrudnjela i telefonski mu priopćila tu vijest, njegova reakcija ju je šokirala. Daniel joj je rekao da ne želi imati ništa s tim i da je njihova veza gotova te spustio slušalicu. Užasnuta glumica na to mu je poslala faks u kojem je napisala da je trudna i da će postati otac, a on je odgovorio da ga dijete ne zanima. Korespondencija dvoje bivših ljubavnika dospjela je u medije, koji su ga zbog te nevjerojatno okrutne reakcije razapeli. Daniel se opravdao problemima zbog kojih se nekoliko mjeseci liječio u privatnoj psihijatrijskoj bolnici kraj Pariza.
Istina je da je u to doba od raka umro njegov agent Julian Belfrage, kojeg je s vremenom počeo doživljavati kao očinsku figuru. Očito je to pobudilo osjećaje vezane uz smrt Cecila Day-Lewisa, što je dovelo do još jednog živčanog sloma. U travnju 1995. Isabelle je u New Yorku rodila sina Gabriela-Kanea, no otac ga je vidio nekoliko dana kasnije, kada ga je u njegov stan odnijela dadilja. Isabelle nije poslao ni cvijeće ni čestitku, a poslije je doznala da je u New York zapravo došao zbog svoje tadašnje djevojke, glumice Julije Roberts. Njihovu odnosu sigurno nije pridonijelo ni to što prvih godina za sina nije plaćao alimentaciju niti se redovito viđao s njim. Zbližili su se tek kad je Gabriel- Kane, koji je postao glazbenik i model, malo odrastao, a s Isabelle ne komunicira ni danas.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite." style="width:100%"/>
- Daniel želi da ga smatraju čvrstim muškarcem. Nažalost, on je daleko od toga. Često sam svjedočila njegovim krizama, kojih se sramio i uporno ih želio sakriti. Nije mu bilo stalo do mene, bio je bijedni ženskar koji nije u stanju voljeti ženu - rekla je u jednom intervjuu ogorčena glumica.
Nije se promijenio ni kad je 1995. upoznao Rebeccu Miller na snimanju "Vještica iz Salema", prema drami njenog slavnog oca Arthura Millera. Ljubav među njima planula je takvom žestinom da su se vjenčali prije premijere filma, a Daniel Day-Lewis je Isabelle poslao samo kratku poruku da se ženi. No propustio je o tome obavijestiti svoju dotadašnju djevojku, instruktoricu fitnesa Deyu Pichardo. Ona je "sretnu vijest" doznala od Isabelle, koja ju je nazvala da čestita misleći da je ona mladenka.
Iako brak nije počeo u idiličnim okolnostima, čini se da je Daniel u Rebecci napokon našao ono što je cijeloga života tražio. Zbližio se i s puncem pa je par sve do Millerove smrti 2005. živio u njegovoj kući u Connecticutu. Nakon toga su se preselili u Irsku, gdje je glumac još 1995. kupio idilično seosko imanje okruženo šumom. Dane provodi u svojoj radionici baveći se stolarijom i klesarstvom, vozi se biciklom po okolnim brežuljcima, a često navrati i na Guinness u lokalni pub. Svi ga znaju, a nitko ga ne gnjavi, što mu je oduvijek bio ideal.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite." style="width:100%"/>
- To je jedna od mnogih stvari koje volim u Irskoj. Ljudi su većinom pristojni, ljubazni i skromni - kazao je jednom. Od kuće odlazi samo kad mora, primjerice 2014., kad ga je kraljica Elizabeta II. pozvala u London na dodjelu viteške titule. Stanke između snimanja filmova su mu uvijek veoma duge, a posljednja je trajala četiri godine. No kad stane pred kamere, kao što je to nedavno učinio zbog uloge u filmu Paula Thomasa Andersona, svi znaju da će to biti novo remek-djelo.
- Kad se prihvatim nekog lika, u meni se rađa znatiželja koja je manje-više neutaživa. A kad je posao gotov, ne mogu ga naprosto odložiti sa strane. Potrebno je neko vrijeme. Život vas na kraju uvijek preusmjeri na neki divan način - objasnio je svoju pristup glumi i životu.
Mračna tajna
Da bi si barem malo olakšao savjest zbog toga što je zanemarivao sina Gabriela-Kanea u ranom djetinjstvu, Daniel Day-Lewis je pomogao puncu Arthuru Milleru. Slavni je pisac, naime, imao sina s Downovim sindromom, kojeg je odmah poslije rođenja smjestio u sanatorij i nije više želio ni čuti za njega te je i njegovo postojanje tajio u javnosti. Kad je Day-Lewis doznao za to, počeo ga je posjećivati, razgovarati s njim i nagovarati i njega i oca da počnu komunicirati. U tome je i uspio, a kad su se otac i sin napokon susreli, Arthur Miller je doživio emocionalnu katarzu.
Zaboravljeni polubrat
Prije nego što s oženio Jill Balcon, otac Daniela Day-Lewisa bio je u braku s Mary King, s kojom je dobio dva sina. Nicholas (81) se nakon srednje škole odselio u Australiju, gdje je radio kao inženjer, i nikada više nije posjetio Britaniju. Sean (86) je umirovljeni novinar i živi u Engleskoj, u Devonshireu, a sa svojim slavnim polubratom ne razgovara pune 23 godine. Prekinuli su komunikaciju nakon što je ovaj jednom novinaru pomogao oko pisanja glumčeve biografije. Kad je Daniel Day-Lewis saznao za to, nazvao ga je i prostački vrijeđao, a na sve Seanove pokušaje da izglade odnos ostao je potpuno ravnodušan.
