Idemo, pa što bude - govorila je bivša misica Lejla Filipović (40) kad je potkraj listopada 2014. u Zagrebu otvorila modni butik LD Store s asortimanom ženske konfekcije proizvedene u Istanbulu. Deset je godina sanjala o vlastitom butiku, a nakon dvije i pol godine plovidbe divljim hrvatskim poslovnim vodama nasukala se - kao i većina malih poduzetnika. Supruga glumca Tarika Filipovića početkom ožujka stavila je ključ u bravu svog dućana u Mesničkoj ulici.
- Ne smatram ovo svojim neuspjehom jer sam učinila sve što je u mojoj moći - kaže Lejla Filipović. - Jednostavno su preveliki izdaci i spada da radite za najam, režije i državu, što nije ništa novo za Hrvatsku ako hoćete raditi pošteno. Da mi je bilo lako donijeti odluku, nije, ali ne izlazim iz ovih voda. U planu je jedan manji poslovni prostor, a dobila sam i zanimljivu ponudu... Posla će biti.
Lejlin optimizam ne dijeli Petra Jelenić (40), proslavljena slastičarka koja je donedavno u središtu Zagreba vodila elitnu slastičarnicu Mak na konac.
- Sama se u Hrvatskoj nikad ne bih usudila krenuti u biznis - priznaje Petra Jelenić. - Mislim da za kolače koje bih ja htjela raditi kod nas ne postoji tržište. Izvorne namirnice su izuzetno skupe, kompleksnost izrade diže cijenu, a kolač sa 7-8 komponenti bi onda trebao stajati 30 kuna; mislim da to ne bi išlo. To bi onda bilo ne poduzetništvo, nego čisto preživljavanje. Slastičarnica Mak na konac, otvorena 2013. u Ulici popa Dukljanina, zatvorena je početkom godine, no izgledno je da će nastaviti raditi na nekoj drugoj lokaciji pod istim imenom.
- Iako Mak na konac vlasnički nije bio moj, vodila sam ga kao da je moj, radila sam kao da radim za sebe - nastavlja Petra. - Trenutačno tražimo novi, pogodniji prostor, a ja sam doma i radim na novom asortimanu kolača te proširenju ponude. Vidjet ćemo što će biti, nadam se da to još nije gotova priča.
U međuvremenu je zagrebačka gastro scena ostala bez još jednog popularnog punkta: poduzetnik Davor Bienenfeld (40) je potkraj veljače zatvorio svoje Binimoto Sushi lokale na Radničkoj i Bukovačkoj cesti te u Teslinoj ulici.
- Ne želeći spustiti standarde i ne prihvaćajući prosječnost, ova odluka je jedina ispravna i čistog obraza možemo reći da smo dali maksimum i da odlazimo na vrhuncu - piše u obavijesti prilijepljenoj na vrata zatvorenih lokala. Još prošle jeseni Davor Bienenfeld je najavljivao velike planove s Binimotom, namjeravao je otvoriti podružnice u još nekim gradovima, no iznenadna promjena poreznih stopa primorala ga je da promijeni poslovnu strategiju. Što zna i može kao ugostitelj, to sada pokazuje u svojem restoranu Time u središtu Zagreba.
- Velik dio naših zaposlenika iz Binimota ostaje raditi za nas, u restoranu Time. Kao i u ostalim tvrtkama, postoje tekuće stvari i računi koji se moraju podmiriti, što će svakako biti slučaj i s Binimotom. No sve će se riješiti u razumnom roku - tvrdi gospodin Bienenfeld.
"Ugostiteljstvo je krvav posao"
Davor Bienenfeld, sin pokojnog zagrebačkog poduzetnika Jakova Bienenfelda, s Binimotom je početkom 2014. prvi put ušao u ugostiteljski biznis, a potom je u Petrinjskoj ulici otvorio azijski fuzijski restoran Time. U razgovoru za Gloriju pojašnjava zašto su ljubitelji Binimoto sushija ostali na suhom.
- Jedan od glavnih razloga je svakako odluka o povećanju PDV-a za ugostitelje, čime je ovoj branši nanesena ozbiljna šteta. Drugi razlog je taj što smo se željeli kvalitetnije posvetiti svom restoranu Time, koji u posljednje vrijeme bilježi izvrsne rezultate, a ne možemo se dovoljno kvalitetno posvetiti i jednom i drugom projektu.
Kad ste shvatili da s Binimotom više ne ide?
- Vrlo je teško naći kvalitetne ljude koji razumiju naše namirnice i znaju ili imaju iskustva u azijskoj kuhinji. Od te potrage sam se malo umorio, a pad kvalitete nije nešto na što bih pristao. Osim toga, kao i svi ugostitelji, susretali smo se s odlascima "na sezonu", s konkurencijom koja nudi veće plaće, ali prijavu na minimalac... O porezima da ne govorimo.
Doživljavate li zatvaranje Binimota kao osobni neuspjeh?
- Uopće se ne bih složio s vama da nam nije uspjelo. Naprotiv, odgovorno tvrdim da smo po kvaliteti bili najbolji, no priča je puno kompleksnija. Ulagali smo puno vremena i truda u obrazovanje osoblja u Binimotu. Govorimo o specifičnoj vrsti hrane i namirnica koju naši kuhari nisu baš naviknuli pripremati. Kada smo otvorili Time, koji je u vrlo kratkom roku postao jedan od najtraženijih i najboljih restorana u Zagrebu, trebalo je onamo povući najbolje kuhare, što bi značilo, vrlo vjerojatno, da će kvaliteta pripreme u Binimotu pasti. To nisam želio. Ni sebi, a niti našim gostima. Ovo je posao koji zahtijeva vašu prisutnost gotovo od 0 do 24, a kako sam već rekao, u našem fokusu je sada Time. Mogu čak i iskreno priznati da sam se malo zasitio te forma sushija "za van".
Kamo sada idete na sushi?
- U Time. Tamo je najkvalitetniji sushi u Zagrebu.
Pomaže li vam u poslu činjenica da ste medijski eksponirana osoba?
- Ne bih rekao. Mislim da su me upravo zbog oca drugačije doživljavali, nerijetko etiketirali kao pripadnika "zlatne mladeži", od čega ne bježim jer znam što su mi otac i majka u životu omogućili, no utoliko je bilo teže dokazati se kao ozbiljan biznismen.
Jeste li izgubili vjeru u poduzetništvo u Hrvatskoj?
- Apsolutno ne, no ako Vlada i Ministarstvo financija nastave s ovakvim odlukama, kao što je povećanje PDV-a s 13 na 25 posto, možda i izgubim vjeru u ugostiteljstvo, koje je i bez toga krvav posao.
Planirate li neki novi ugostiteljski pothvat?
- Planiramo proširiti Time i njegovu filozofiju na vije lokacije u centru grada. Jedna od njih je i Teslina, u kojoj ćemo u skoroj budućnosti prezentirati i ponuditi rad našeg slastičara Roberta Hromalića, dok u neposrednoj blizini postojećeg restorana Time otvaramo Time Ramen bar. Sada sam vam dao i određenu ekskluzivu.
