Ana Vučak Veljača: "Voljela bih kad bismo predstavom uspjeli prenijeti djeci jednu jako važnu poruku" 

Postoje priče koje ne poznaju generacijske granice, a „Čudesna šuma” Sunčane Škrinjarić jedna je od njih. U godini u kojoj se obilježava 40. obljetnica istoimenog animiranog filma, omiljeni likovi dobivaju kazališno ruho na sceni zagrebačkog kazališta Trešnja, u adaptaciji i režiji Ivane Čoh. Među stanovnicima čarobne šume je i jež Crvenko, kojega utjelovljuje glumica Ana Vučak Veljača, članica Trešnjina ansambla. U razgovoru nam je otkrila što je ovu priču učinilo posebnom i tijekom rada na predstavi, kako je njezin lik oživio na sceni te kako je „Čudesna šuma” pronašla put i do obiteljskog doma i postala dio svijeta njezine djece, kćeri Juli i sina Jana.

Predstava „Čudesna šuma” jedna je od onih priča uz koje su odrastale generacije. Čega ste se prisjetili kada ste doznali da ćete zaigrati u adaptaciji priče Sunčane Škrinjarić?

„Pripadam generaciji koja je odrasla uz taj crtić nastao prema originalnoj priči Sunčane Škrinjarić. Kada smo saznali da se postavlja ‘Čudesna šuma’, u kazalištu je nastalo kolektivno zadovoljstvo. U svima se probudila jedna doza nostalgije za tim vremenima, našem djetinjstvu u kojem, vjerujem, nije bilo djeteta koje se nije susrelo s crtićem ‘Čudesna šuma’. Moram priznati da me iznenadilo koliko klinci i danas znaju i za priču i za crtić". 

Što nam možete otkriti uoči premijere?

„Naša predstava, u adaptaciji priče redateljice Ivane Čoh, punokrvno prenosi duh i poruku te priče i otkriva sve slojeve na jedan jednostavan i suptilan način. Pokazuje pobjedu ljubavi, zajedništva i prijateljstva. U vremenu u kojem živimo, u kojem prevladava individualizam i okrenutost sebi, mislim da nam nedostaje kolektivnog duha i svijesti o tome koliko smo socijalna bića i koliko smo potrebni jedni drugima. Ova predstava kroz čaroban svijet šume i životinja pokazuje upravo to, i mislim da je to pun pogodak te da će dirnuti srca i malih i velikih.”

Kako biste opisali svojega Ježa Crvenka, što vam je u tom liku najdraže?

"Zanesenjak je koji voli život, prijatelje i vjeruje u čuda. Zajedno s druga dva ježa, koje igraju moje kolegice Karla Brbić i Aleksandra Naumov, predstavlja dobri duh šume. Postavili smo ih kao jedne djetinjaste, iskričave, tople i zaigrane životinjice: u našem svijetu predstavljali bi zaigranu i neiskvarenu djecu. Osim ježeva prisutnih u cijeloj predstavi, moram istaknuti da u istom sastavu igramo i gljive zajedno s carem gljiva Lukom Bulovićem: dio smo svijeta gljiva u koji zaluta slikar. To mi je najdraža scena, osjećate da se zaista dogodila prava kazališna čarolija i mislim da će u njoj publika posebno uživati".

Jesu li predstavu tijekom proba gledali vaši klinci, petogodišnja Juli i dvogodišnji Jan?

"Nisu fizički prisustvovali probama, ali moram priznati da su u ovom procesu bili najuključeniji u to što mama trenutno radi. Naime, kako ćete imati priliku i vidjeti, predstava ima puno glazbe i songova, tako da je kod nas u kući posljednjih mjesec dana glazba iz ‘Čudesne šume’ postala soundtrack našeg života. Oboje znaju sve songove, pjevaju ih i plešu, stvaraju svoje kućne predstave. Jan nam je neki dan navršio dvije godine, tako da je još premalen da ide na premijeru, ali Juli dolazi večeras s tatom i s nestrpljenjem očekuje pogledati predstavu".

Kad biste iz „Čudesne šume” svojoj djeci mogli prenijeti samo jednu poruku, kako bi glasila?

„Voljela bih kad bismo uspjeli prenijeti i mojoj Juli i svakom djetetu koje dođe u Trešnju na ‘Čudesnu šumu’, to da je moć zajedništva i prijateljstva ogromna, da se prijateljstvo mora njegovati i cijeniti. Voljela bih da shvate koliko je bitno i važno nekome pružiti ruku i pomoći, kako se uz ljubav koju nekome poklonimo može otopiti i najhladnije srce. Nekad je nekome samo to i potrebno, da ga netko vidi, prepozna i pruži mu malo topline. To je nešto što slikar, čovjek koji dođe u šumu među životinje, čime počinje priča, na tako lijep način (u divnoj interpretaciji mojeg kolege Silvija Mumelaša) prenese i nama na sceni i publici".