Dječja psihologinja o interaktivnoj knjizi za najmlađe: "Na ovaj način dijete emocije istražuje na kreativan i njemu blizak način"

U izdanju 'Šarenog kauča' dolazi psihološka, interaktivna knjiga za djecu 'Šareni vrt osjećaja' - namijenjena uzrastu od šest godina plus. O dječjim krhkim i nježnim osjećajima, načinima na koji roditelji mogu doći do glavica i srca najmlađih, govore autorice ovog korisnog i praktičnog izdanja; Ivana Mostarac – magistra psihologije, bihevioralno-kognitivni psihoterapeut i Sanja Bijelić Gudelj – magistra psihologije, dječji i adolescentni integrativni psihoterapeut.

Kako je nastala ideja i potreba za interaktivnom psihološkom dječjom knjigom?

Ivana: Ideja za knjigu nastala je poprilično davno i sasvim spontano. Sanja i ja upoznale smo se na zajedničkom radnom mjestu i vrlo brzo shvatile da nas, osim psihologije i rada s djecom i mladima, povezuju kreativnost i interes za dječju maštu. Često smo razmjenjivale iskustva iz prakse i razgovarale o tome kako djeci neke apstraktne psihološke pojmove približiti na njima razumljiv i zanimljiv način. Jednog dana, na sasvim običnoj kavi, razgovarale smo o alatima koje koristimo u radu i pojavila se ideja - zašto ne bismo napravile nešto svoje i spojile psihologiju s našim kreativnim interesima? U početku nismo znale hoće li to biti igra, kartice, priča ili nešto sasvim drugo. Znale smo samo da želimo stvoriti nešto što će nama biti korisno u radu, ali što neće ostati ograničeno na psihološki kabinet, već će ga moći koristiti i roditelji, odgojitelji, učitelji i drugi stručnjaci.Iz iskustva znamo da djeci često nije dovoljno samo objasniti što je ljutnja, strah ili tuga. Puno im je lakše kada emociju mogu upoznati kroz priču i lik, povezati je s vlastitim iskustvom, o njoj razgovarati i nešto konkretno napraviti. Iz toga se postupno oblikovala ideja da naša knjiga ne bude 'samo knjiga', nego spoj priče, igre i psiholoških alata kojemu se dijete može vraćati u različitim situacijama.

Kojem uzrastu je knjiga namijenjena?

Ivana: djeci od šest godina naviše. Kada smo počele razvijati ideju, primijetile smo da na tržištu već postoji dosta kvalitetnih knjiga i slikovnica o emocijama, ali imale smo dojam da je velik dio njih usmjeren na djecu niže kronološke dobi. Činilo nam se da postoji prostor za sadržaj namijenjen i nešto starijoj djeci, jer potreba za razumijevanjem emocija ne prestaje kada dijete preraste klasične slikovnice. Kako djeca odrastaju, njihov emocionalni i socijalni svijet postaje složeniji. Odnosi s drugima dobivaju sve veću važnost, pojavljuju se uspoređivanje, potreba za pripadanjem i prihvaćanjem, različita očekivanja, ali i složeniji doživljaj samih sebe. Zato smo željele ponuditi alat koji će pratiti upravo taj razvoj i pomoći djeci da bolje razumiju ono što im se događa. Nismo pritom željele postaviti strogu gornju dobnu granicu. Šestogodišnjak i desetogodišnjak istu će priču ili aktivnost doživjeti na različite načine, a knjiga je zamišljena tako da se razgovor i aktivnosti mogu prilagoditi dobi, iskustvu i onome što je djetetu u tom trenutku potrebno. Također, kažemo da gornja granica ne postoji jer smo i od naših odraslih čitatelja čule komentare da se vrijedno podsjetiti poruka koje priče nose i u odrasloj dobi.

Na koje se dječje emocije, situacije i izazove 'Šareni vrt osjećaja' najviše odnosi? S kojim se problemima ili pitanjima djeca kroz nju mogu susresti?

Ivana: Knjiga se bavi sa sedam emocija - ljutnjom, strahom, srećom, tugom, ljubomorom, sramom i ponosom. Nismo ih željele prikazati samo kroz objašnjenja što pojedina emocija jest, nego ih smjestiti u konkretne životne situacije u kojima ih djeca mogu prepoznati. Kroz priče Filipa i Lote otvaraju se teme odnosa s vršnjacima i bliskim osobama, uspoređivanja s drugima, uspjeha i neuspjeha, pogrešaka, nesigurnosti, strahova, gubitka, ljubomore, potrebe za prihvaćanjem, ali i zadovoljstva i ponosa. Dijete tako najprije može promatrati iskustvo lika, a zatim ga povezati s vlastitim iskustvom. Bilo nam je važno obuhvatiti i ugodne i neugodne emocije te prenijeti poruku da su sve one prirodan dio našeg emocionalnog života. Nije cilj neugodne emocije što prije ukloniti, nego ih naučiti prepoznati, razumjeti i pronaći načine kako se s njima nositi.

Na koji način dijete sudjeluje u čitanju i aktivnostima koje knjiga donosi?

Ivana: Dijete u 'Šarenom vrtu osjećaja' nije samo čitatelj, nego aktivni sudionik. Sedam priča prati ukupno 35 aktivnosti kroz koje dijete crta, piše, razgovara, promišlja, povezuje sadržaj s vlastitim iskustvom i isprobava različite načine nošenja s emocijama. Željele smo da aktivnosti budu dovoljno raznolike da dijete nema osjećaj da ispunjava još jednu radnu bilježnicu, nego da emocije istražuje na kreativan i njemu blizak način.

Posebnost knjige su interaktivni cvjetići koji se mogu izvaditi iz nje. Na njima se nalaze kratki podsjetnici i konkretne strategije povezane s pojedinim emocijama, pa ih dijete može uzeti u ruke i ponovno im se vratiti kada mu zatrebaju. Knjigu pritom nije potrebno čitati od prve do posljednje stranice. Zamišljena je tako da joj se dijete i odrasla osoba mogu vraćati ovisno o tome što dijete u tom trenutku proživljava - otvoriti određenu priču, napraviti aktivnost ili posegnuti za pripadajućim cvjetićem i primjerice se prisjetiti neke strategije emocionalne regulacije. Istodobno, kroz iskustva Filipa i Lote promatraju kako se drugi mogu osjećati u različitim situacijama i što im tada može biti potrebno. Time ih potičemo na sagledavanje situacije iz tuđe perspektive i razvoj empatije. Naravno, jedna knjiga neće dijete 'naučiti emocijama' – te se vještine razvijaju kroz iskustvo, odnose i razgovor, a knjiga može biti jedan od alata koji taj proces olakšava.

Na koji način pomaže roditeljima da s djecom lakše razgovaraju o emocijama i različitim izazovima?

Ivana: Knjiga roditeljima prije svega daje prirodno polazište za razgovor. Ponekad je teško izravno pitati dijete što ga muči ili kako se osjeća, a još je teže očekivati da će ono odmah znati riječima objasniti što mu se događa. Kroz priče Filipa i Lote razgovor može započeti od iskustva nekog drugog, a zatim se postupno povezati s djetetovim. Aktivnosti roditeljima nude konkretna pitanja, ideje i smjernice, a kroz djetetove odgovore, crteže i razmišljanja mogu dobiti i bolji uvid u način na koji dijete doživljava određene situacije. Zato knjigu vidimo i kao zajednički prostor djeteta i roditelja u kojem se o emocijama može razgovarati opuštenije i bez pritiska - i ne nužno tek kada se pojavi neki problem.

Što napraviti kada dijete kaže: „Ne znam kako se osjećam“ ili „Nije mi ništa“? Može li knjiga biti dobar alat za takve situacije?

Ivana: Svakako. Kada dijete kaže 'ne znam' ili 'nije mi ništa', to ne znači nužno da ne želi razgovarati. Ponekad još nema riječi kojima bi opisalo što mu se događa ili mu jednostavno treba više vremena. Zato je važno ne inzistirati na odgovoru i ne stvarati dodatni pritisak. Knjiga tada može biti dobar posrednik jer fokus prebacuje s izravnog ispitivanja na priču, lik ili aktivnost. Djetetu ponekad može biti lakše najprije govoriti o Filipu ili Loti, nešto nacrtati ili napraviti aktivnost, a kroz taj proces postupno doći i do vlastitog iskustva. Cilj nije dobiti odgovor pod svaku cijenu, nego stvoriti prostor u kojem ga dijete može dati kada bude spremno.

Kada biste ovu knjigu trebali preporučiti jednom roditelju u samo jednoj rečenici – što biste mu rekli i zašto bi je vrijedilo pročitati s djetetom?

Kada bismo je trebale preporučiti u samo jednoj rečenici, rekle bismo: „Ne možemo birati koje će osjećaje naše dijete susresti odrastajući, ali mu možemo pomoći da ih nauči prepoznati, razumjeti i nositi se s njima - a upravo smo zato stvorile Šareni vrt osjećaja.“