Psihologinja govori o sve češćem problemu kod djece u Hrvatskoj: "Roditelji imaju ključnu ulogu u formiranju zdravih navika"

Ivana Mostarac, magistra psihologije i stručna suradnica Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje ‘Sirius‘ govori o rastućoj problematici u Hrvatskoj - dječjoj pretilosti, kao i načinima kako pomoći najmlađima da steknu zdravije navike.

Koji su najčešći psihološki uzroci dječje pretilosti?

- Prije svega važno je naglasiti da se rijetko može govoriti o isključivo psihološkim uzrocima dječje pretilosti. Na njenu pojavnost najčešće utječe kombinacija različitih čimbenika - od genetske predispozicije, prehrambenih navika unutar obitelji i razine tjelesne aktivnosti, do sveprisutnog sjedilačkog načina života. Veliku ulogu imaju i stil roditeljstva te pristup hrani u široj okolini djeteta. Kod djece i adolescenata s pretilošću često se spominju različiti psihološki rizični faktori - od simptoma depresije i anksioznosti, nižeg samopoštovanja i nezadovoljstva izgledom do osjećaja gubitka kontrole nad hranjenjem, loših obrazaca spavanja, iskustava traume, nasilja ili društvenih nepogodnosti. Međutim, važno je naglasiti da je odnos između pretilosti i opisanih poteškoća dvosmjeran - ponekad upravo psihološki problemi doprinose razvoju pretilosti, a ponekad se javljaju kao njezina posljedica.

S obzirom na to da je odrastanje u svim fazama osjetljivo, koliko pretilost u društvenom smislu može utjecati na formiranje djetinje osobnosti u vrtićkoj dobi?

- Djeca razvijaju osnovnu tjelesnu samosvijest već oko druge godine života, no to se u početku odnosi ponajprije na prepoznavanje vlastitog tijela, a ne na psihološku sliku o njemu. Početna slika o tijelu formira se već u vrtićkoj dobi (2-4 godine), a nezadovoljstvo izgledom može se javiti i prije šeste godine. Komentari ili podsmijeh iz bliske okoline mogu snažno utjecati na ovaj proces - dijete tada može početi doživljavati sebe kroz negativne poruke, što kasnije dovodi do stvaranja nepovoljne slike o sebi, a potencijalno i o drugima i svijetu.

A u osnovnoj školi?

- U osnovnoškolskoj dobi vršnjaci postaju posebno važni, a djeca sve više grade sliku o sebi uspoređujući se s drugima. Pritom vršnjačko zadirkivanje ili odbacivanje okoline zbog fizičkog izgleda može predstavljati rizični čimbenik za razvoj djetetove slike o sebi. Za razliku od vrtićke dobi, školska djeca imaju veću potrebu za prihvaćanjem i često žele biti što sličniji vršnjacima, a ako su po nekim obilježjima (time i po fizičkom izgledu) različiti od svojih vršnjaka, mogu se početi osjećati ‘drugačije‘ ili biti nezadovoljni. Također, u osnovnoj školi već počinje i razdoblje pretpuberteta i puberteta kada fizički izgled igra važnu ulogu u samopoimanju adolescenata, a sve veći, često i nepovoljni, utjecaj imaju i pritisci s društvenih mreža.

Kako razlikovati emocionalno jedenje od stvarne gladi kod djece?

- Emocionalno jedenje predstavlja oblik konzumiranja hrane pri kojem osoba poseže za hranom kako bi umirila intenzivnu, najčešće neugodnu emociju. Najčešće se javlja u obliku nagle i snažne potrebe za ‘utješnom‘ hranom (slatkišima, grickalicama, brzom hranom…), pri čemu je teško kontrolirati količinu unesene hrane. Takav obrazac često je praćen osjećajem krivnje, a nakon jela osoba se može i dalje osjećati ‘prazno‘, jer problem koji stoji u pozadini neugodne emocije nije riješen. S druge strane, fizička glad razvija se postupno, a nakon obroka osoba se osjeća sito i zadovoljno.

Kako razgovarati s djetetom o njegovoj težini, a da mu se ne izazove sram ili negativna slika o tijelu?

- Razgovor o tjelesnom izgledu može biti vrlo osjetljiv, pa je važno procijeniti kada je zaista potreban i kako ga voditi. Roditelji i druge odrasle osobe trebaju izbjegavati negativne komentare o izgledu i težini te slati poruku da je svako tijelo jedinstveno, lijepo i vrijedno ljubavi i poštovanja upravo takvo kakvo jest. Ako težina predstavlja zdravstveni rizik, naglasak razgovora treba staviti na zdravlje, snagu i energiju, a ne na broj kilograma. Ipak, djela često govore glasnije od riječi - zato je najvažnije da roditelji vlastitim primjerom pokažu zdrave obrasce ponašanja, bez isticanja težine ili fizičkog izgleda.

Kako djetetu pristupiti ako se požali da ga vršnjaci ismijavaju zbog viška kilograma?

- Najvažnije je osigurati djetetu dovoljno prostora za razgovor i mogućnosti da izrazi svoje osjećaje i misli te mu na taj način poručiti da iza njega stoje bar neke odrasle osobe koje su njegovo sigurno mjesto. Djeci je potrebno naglasiti da ono što proživljavaju nije beznačajno i da ismijavanje nikada nije njihova krivnja te da se ne smije tolerirati. S djetetom je uvijek potrebno naći način da se ismijavanje zaustavi, što ponekad uključuje i suradnju s vrtićima, školama ili drugim odgojno-obrazovnim ustanovama.

Kakva bi bila razlika u pristupu s obzirom na to da nisu sva djeca karakterno ista? Zapravo, kako doprijeti do djeteta koje je zatvoreno i teško izražava emocije?

- Zatvoreniju djecu nikako ne treba prisiljavati na razgovor jer takav pristup može izazvati suprotan učinak. Iako je roditeljima teško gledati da dijete nešto muči, a ne znaju što se događa, važno je ostati smiren, graditi svakodnevni odnos i spontano pokazivati interes za djetetov unutarnji svijet. Najviše pomaže stvaranje mirnih, nenametljivih trenutaka - tijekom šetnje, vožnje autom ili prije spavanja - kada se razgovor može otvoriti prirodno. Također, zatvorenija djeca često se lakše izražavaju kroz igru, crtež ili priču, pa i ti oblici mogu biti siguran put da pokažu što osjećaju.

Kako prepoznati ako dijete razvija nisko samopouzdanje ili depresivne misli zbog težine?

- Na nisko samopouzdanje ili depresivne misli možemo posumnjati ako se dijete povlači iz igre i druženja, pokazuje manje interesa za aktivnosti koje je prije voljelo, često kritizira sebe ili se uspoređuje s drugima. Promjene u apetitu i spavanju, tuga bez jasnog razloga, pojačana razdražljivost ili izjave poput ‘ja to ne mogu‘, ‘nisam dovoljno dobar‘ također su znakovi upozorenja. Odnosno, na pojavu problema uvijek možemo posumnjati kada vidimo jasne promjene u djetetovom svakodnevnom funkcioniranju.

I koje su preporučene tehnike za jačanje djetetova samopouzdanja?

- Iako bismo svi ponekad željeli ‘brze tehnike‘ koje će izgraditi djetetovo samopouzdanje, ono se zapravo oblikuje u gotovo svim svakodnevnim situacijama. U svim aktivnostima naglasak je važno staviti na trud koji dijete ulaže, a ne samo na konačan rezultat - pohvaliti upornost, hrabrost ili trenutke kada nije odustalo nakon pogreške. Odrasli imaju odgovornost postavljati pred dijete ciljeve koji su dostižni i u kojima će moći doživjeti osjećaj uspjeha, posebno u aktivnostima koje ga vesele i ispunjavaju njegove potrebe. Većinu životnih situacija poželjno je prikazivati kao prilike za učenje iz kojih dijete može izvući nešto vrijedno za sebe. Konačno, jedan od najvažnijih čimbenika je roditeljski model - kada dijete vidi da roditelj s optimizmom i samopouzdanjem pristupa izazovima, lakše razvija isti stav i prema sebi.

Kako motivirati dijete da se bavi fizičkom aktivnošću, a da to ne doživljava kao kaznu?

- Djeca će najlakše razviti naviku kretanja ako aktivnosti odgovaraju njihovoj dobi i sposobnostima - u suprotnom se mogu osjećati frustrirano ili im brzo postane dosadno. Roditelji imaju važnu ulogu u tome da im omoguće prilike za kretanje, bilo kroz sport, organizirane aktivnosti ili jednostavno odlazak na igralište i osiguravanje osnovne opreme. Ipak, najvažnije je da se dijete pritom zabavlja jer samo ono što doživljava kao igru i užitak rado će ponavljati i pretvoriti u naviku. Opet imamo priliku vidjeti da je i u tome najvažnije da roditelji budu pozitivan primjer svojoj djeci te da uključe fizičke aktivnosti u zajedničke obiteljske rutine.

Kako pronaći pravu aktivnost koja odgovara interesima i karakteru djeteta?

- Dobro poznavanje vlastitog djeteta jedan je od ključeva uspješnog odgoja, a isto vrijedi i za odabir aktivnosti u kojima će sudjelovati. Najčešće se preporučuje ponuditi djetetu raznolike mogućnosti i pritom pažljivo promatrati što mu najviše odgovara, a ovisno o dobi, dopustiti mu i da samo donese izbor. Upravo taj osjećaj kontrole, slobode i ugode nakon aktivnosti snažno potiče motivaciju i povećava vjerojatnost da će dijete u njima redovito i s veseljem sudjelovati.

Koja je uloga roditelja u formiranju zdravih navika i kako dati dobar primjer?

- Roditelji imaju ključnu ulogu u formiranju zdravih navika jer upravo u obiteljskom okruženju dijete stječe prve obrasce ponašanja. Djeca najviše uče promatranjem - ako roditelji sami uživaju u raznovrsnoj i zdravoj hrani, redovito su tjelesno aktivni i pokazuju pozitivan odnos prema svom tijelu, veća je vjerojatnost da će i dijete usvojiti takve navike. Važna je dostupnost zdrave hrane kod kuće te redovito nuditi voće, povrće i raznovrsna jela, jer tako djeca razvijaju sklonost prema njima. Struktura obroka također je bitna - istraživanja pokazuju da obitelji koje jedu zajedno češće biraju zdravije namirnice i grade kvalitetniji odnos prema hrani, a također je poželjno da djeca imaju predvidljivo vrijeme obroka (po mogućnosti u skladu s vremenom obroka u odgojno-obrazovnim ustanovama). Dobar primjer ne znači stroge zabrane, jer one često samo povećavaju želju za "zabranjenim", nego podrazumijeva pristup u kojem roditelji nude zdrav izbor, objašnjavaju zašto je on važan i dopuštaju djetetu da samostalno bira. Nijedna hrana sama po sebi nije "toliko loša" da bi bila zabranjena, samo trebamo slati poruku o umjerenoj konzumaciji određenih namirnica. Na taj način dijete dobiva osjećaj slobode, a istovremeno i jasne smjernice koje mu pomažu da razvije dugoročno zdrave i uravnotežene navike. Također, važno je napomenuti kako nam istraživanja kažu da trebamo izbjegavati koristiti hranu kao nagradu jer dijete tada uči povezivati jelo s emocijama, a ne s fizičkom glađu, što može dovesti do nezdravih prehrambenih navika. Danas je jako važno istaknuti štetne učinke hranjenja djece uz ekrane, na taj način djeca slabije reguliraju apetit (djeca često ne uče slušati signale gladi i sitosti jer im pažnju okupira ekran) te se povećava rizik od razvoja loših prehrambenih navika (djeca češće jedu brže, automatski i bez svjesnog uživanja u hrani).

Kako uključiti cijelu obitelj u proces promjena, a ne usmjeravati pritisak samo na dijete?

- Ako je naša namjera usmjeriti pritisak samo na dijete i očekivati da samo promijeni svoje navike, bolje je takvu želju odmah napustiti - jer to je gotovo nemoguće. Djeca najviše uče promatranjem i kroz zabavne aktivnosti, pa će male promjene u obiteljskim rutinama - poput zajedničkih šetnji nakon večere, kuhanja zdravih jela, odlaska u kupovinu ili planinarenja - donijeti puno bolje rezultate od prisiljavanja djeteta na aktivnost koja mu nije zanimljiva. U današnje vrijeme izbor aktivnosti je ogroman i svaka obitelj može pronaći nešto što će odgovarati svim članovima, a istovremeno podržavati zdrav stil života. Ipak, najvažniji čimbenik uvijek ostaje odluka roditelja da cijela obitelj živi zdravo.

S obzirom na to da su djeca svakodnevno izložena reklamama za slatkiše, slatke sokove i druge kalorične namirnice, kako ih obraniti od toga?

- Danas živimo u svijetu u kojem su reklame prisutne na svakom koraku i u različitim oblicima, pa od njih ne možemo u potpunosti zaštititi ni djecu. Ono što možemo učiniti jest, u skladu s dobi i kognitivnim razvojem, učiti ih da reklame promatraju kritički i razumiju da sve što se prikazuje nije nužno zdravo. Pritom, učenje o hrani i funkcioniranju tijela često može biti najbolja obrana od utjecaja marketinških poruka.

Koje strategije mogu pomoći da zdrava hrana postane privlačnija?

- Zdrava hrana postaje privlačnija kada djeca imaju izbor i uključenost. Ako im dopustimo da sami slažu tanjur, biraju voće ili povrće u trgovini ili pomognu u kuhinji, puno su skloniji kušati ono što su sami odabrali ili pripremili. Pomaže i da se hrana ponudi na maštovit način - u različitim oblicima, bojama ili kroz zabavne "duge na tanjuru". Pozitivan pristup je ključan: umjesto prisile i pritiska, roditelji mogu pričati male, zabavne priče o hrani ili je povezati s likovima i junacima koji su djeci bliski. Kada se zdrava hrana veže uz igru, kreativnost i zajedničke obiteljske trenutke, djeca je doživljavaju kao nešto privlačno, a ne kao obavezu.

Kada je potrebno potražiti stručnu pomoć, npr. nutricionista, pedijatra?

- Smjernice ističu da je pretilosti uvijek najbolje pristupiti multidisciplinarno, jer njezini uzroci mogu proizlaziti iz različitih izvora - od genetskih i bioloških predispozicija, preko psiholoških čimbenika, do životnog stila, obiteljskih navika i šireg okruženja. Zato je prvi i najvažniji korak u suočavanju s problemom prepoznati koji su čimbenici kod pojedinog djeteta najizraženiji i upravo na njima započeti rad.

RIJEČ NUTRICIONISTA

Nenad Bratković, magistar nutricionizma, NutriKlinika, nutricionistički centar za dijetoterapiju i sportsku prehranu

Koji su razlozi sve većem debljanju djece?

- Djeca se:kronično malo igraju - ne aktiviraju mišiće, ne troše supstrat energije (šećere i masti), provode vrijeme pred ekranima kada nisu u školi, ne provode slobodno vrijeme u igri i tjelesnoj aktivnosti, jedu grickalice, piju slatka i gazirana pića; jedu hranu siromašnu vlaknima i proteinima. Kao realan problem detektirao bih nepripremanje obroka kod kuće. Golema je potrošnja prerađenih prehrambenih proizvoda. Samim time dolazi do narušavanja prehrambenih navika, ali i hormonalno metaboličkih puteva, pa nije rijetkost da su djeca i odrasli kod nas u predijabetičkom stanju. Prekomjeran energetski unos, tanjuri bogati jednoličnim i ponavljajućim namirnicama, nedostatak raznovrsnosti prehrambeni su uzrok ove pandemije debljine. U ranima istraživanja u Hrvatskoj još prije 8-9 godina imali smo podatak da više od 82,8 posto ne jede svakodnevno povrće i više od 60 posto ne jede voće. Prvo, kultura prehrane kreće od kuće. Potom i u školama i u vrtićima. Sinergijskim i paralelnim preodgojem i u obitelji te u školama i vrtićima moguć je i konkretan napredak.

U neposrednoj blizini svake škole nalazi se kiosk s brzom hranom i slatkišima, aparati sa slatkim napicima i pekarnice.

Primjeri užine za prosječnog osnovnoškolca - nutritivno uravnoteženi obroci

Tortilja od puretine ili tunjevine ili pureće šunke, namazana humusom, punjena kukuruzom i cherry rajčicom ili naribanom mrkvom + jogurt.

Komentar: Daje proteine, obilje vlakana, mineralne tvari i vitamine, nije temeljen na jednostavnim ugljikohidratima kao uobičajene preporuke koje smo donedavno slušali (hrskave pahuljice, kruh i slatki namaz i čokoladno mlijeko).

Frape od grčkog ili islandskog (skyr) jogurta, zobenih pahuljica, chije i borovnica.

Komentar: Kombinacija proteina, kalcija, prebiotika, probiotika i antioksidansa, što je važno za imunitet i probavni sustav.

Domaći muffini od mljevenih zobenih pahuljica, jaja, badema i malina.

Komentar: Obrok bez dodanog šećera, zdrava slatka opcija koja zadovoljava želju za ukusnim obrokom, ali bogatije hranjivosti.

DORUČAK:

Fritaja od jaja sa špinatom i mozzarellom + kiseli krastavci

Na 1 žlici maslinovog ulja, dodati 1 šaku špinata, malo soli, okrenuti na drugu stranu i potom dodati mozzarellu da se rastopi, poslužiti uz kisele krastavce. Po želji se mogu dodati komadići pureće šunke.

Grčki jogurt s domaćom granolom

Sastojci: zobene pahuljice, kokosovo ulje, med, bučine i suncokretove sjemenke, chia i sezam

Priprema: Šalicu zobenih pahuljica, 1 žlicu kokosovog ulja, 1 žlicu meda, 2 žlice nasjeckanih bučinih i suncokretovih sjemenki, 1 žlicu chia sjemenki i sezama pomiješati i tostirati na suhoj tavi ili u pećnici uz miješanje, potom pomiješati s grčkim jogurtom i bobičastim voćem.

Krekeri s namazom od sardina i hummusa

Krekere (kupovne) Tastino ili Wasa - ražene, namazati s 5 žličica domaćeg namaza izmiksanog od sardina (100 g - 1 konzerva), pola šalice bijelog graha, češnjaka u prahu i maslinovog ulja. Ostatak namaza iskoristiti za sljedeći dan ili sljedeću užinu.

RUČAK/ VEČERA

Piletina na trakice pohana u dry cookeru, pomfrit od batata + salata od cikle ili domaća coleslaw salata Piletinu uvaljati u kukuruzno brašno i jaja, pripremiti u dry cookeru ili na papiru za pečenje u ventilacijskoj pećnici.

Orzotto (Ječmeni rižoto) s puretinom

Na maslinovom ulju propirjati luk, mrkvu, celer, dodati komadiće puretine, pirjati, podliti vodom i rajčicom. Kad je kuhano, dodati kuhani ječam koji se dan prije namakao u vodi, pomiješati s kuhanom mrkvom i graškom i servirati. Prikladno za ponijeti kao hladni "rižoto" u školu.

Punjene tikvice s mljevenom junetinom i feta sirom

Izdubiti tikvice i puniti ih pirjanom junetinom s povrćem. Dodati feta sir na vrh, zapeći u pećnici.