Na prvom mjestu moje liste najudobnijih kostima je onaj koji nosim u predstavi "Črna mati zemla". Riječ je o pidžami u kojoj igram cijeli komad i teško da će ju koji drugi kostim ikada nadmašiti - kaže Milica Manojlović (32), glumica Zagrebačkog kazališta mladih koju ovih dana gledamo i u drami "Dobro je dok umiremo po redu".
Uz to, priprema i novu predstavu - "Projekt", čija se premijera očekuje sredinom ožujka. Milica rijetko kad planira što će odjenuti jer je kao horoskopska Vaga, kaže, prilično neodlučna, ali zato ima provjerene kombinacije u kojima se uvijek osjeća dobro.
Vječni traper i obuća iz Borova
Najčešće sam u trapericama, imam ih petnaestak. Ako je hladno, uparit ću ih s košuljom i džemperom, premda jako volim i haljine raznih duljina uz koje nosim crvene, žute, plave ili zelene hulahupke. Obožavam obuću domaće tvrtke Borovo - zimi ne izlazim iz crnih gležnjača s malom petom, koje u proljeće zamijenim "startasicama". Imam ih nekoliko, a najdraže su mi bijeloplave s motivima licitarskih srca.
Neodoljivi second hand
Odjeću uglavnom kupujem "u prolazu", a shopping centre izbjegavam zbog gužvi, mirisa i svjetala od kojih me boli glava. Ne kupujem nepromišljeno i trudim se da odjeća bude iskorištena - recikliram, stvari koje više ne nosim odnesem u dom ili ih podijelim preko društvenih mreža. Nastojim biti obzirna prema svemu, pa tako i prema odjeći, a najbolje komade kupila sam na putovanjima u second hand dućanima. Najdraže su mi crvena košulja s izvezenim motivima na leđima, koju sam lani nabavila u Manchesteru, te bunda od umjetnog krzna s Božićnog sajma u Mesničkoj.
Smisao za detalje
Obožavam sunčane naočale, sviđaju mi se veliki modeli, okrugli, ali i klasični avijatičarski. Imam ih raznih, kupljenih na Filipinima za dva dolara do onih brenda Ray Ban. Od nakita preferiram ogrlice, a najdraža mi je jedna s privjeskom u obliku kasete Loline kućne manufakture. Zimske odjevne kombinacije nezamislive su mi pak bez tamnoplavih kožnatih rukavica koje sam lani kupila u Londonu.
Manekenka na jednu noć
Jednom sam nosila reviju. Bilo je to za Ivanu Popović prije desetak godina: nas nekoliko kolegica s Akademije dramske umjetnosti na pistu smo izišle raščupane, padale po njoj i jedna preko druge, i sve to uz živu izvedbu benda Let 3. Nastupale smo pod sloganom "nose reviju, a nisu gladne".