Nuklearni inženjer i ulični umjetnik stoji iza malih remek djela u svijetu parfema kojima se divimo i to ne samo osjetilom njuha

Što je bilo prvo - parfem ili jaje? Andrea Casotti, osnivač parfemske kuće The House of Oud, tu nema dileme: njemu su na prvom mjestu njegovi parfemi, koje je smjestio u originalnu ambalažu u obliku jaja. Ručno oslikana jaja, osmišljena da ih sačuvate nakon što iscijedite iz njih posljednju kap mirisa. “Kuća ouda” - što je prijevod imena brenda - otkriva Casottijevu fasciniranost oudom, skupocjenim parfemskim sastojkom koji se dobiva iz smole drveta agar, vrlo rijetkom i stoga skupocjenom esencijom. Cijena mu je visoka i zbog zahtjevnih metoda kojima se iz smole dobiva parfemsko ulje. Svojim mirisnim kreacijama, a danas ih ima 65 - Casotti pokazuje svu raskoš ouda u kombinaciji s najrazličitijim sastojcima. U nekima je oud samo tiha pratnja, a u nekima glavna zvijezda - no činjenica je da svakom parfemu daje karakter i dubinu. The House of Oud jedan je od najluksuznijih niche brendova jer je svaka bočica, izvana i iznutra, pravo malo umjetničko djelo.

The House of Oud mladi je brend (osnovan 2017.), vrlo inovativan, ponajviše zahvaljujući svom osnivaču i njegovoj svestranosti. Andrea Casotti, 45-godišnji Milanez, po struci je nuklearni inženjer, koji se u mladosti bavio uličnom umjetnošću, a 2006. je ušao u industriju parfema - u tvrtki Creative Flavors & Fragrances dogurao je do pozicije izvršnog direktora, a usporedno je kreirao mirise za nišne parfemske kuće kao što su Moresque, Jovoy i Anima Mundi.

‘‘U meni su uvijek koegzistirale dvije strane moje ličnosti, jedna strastvena, druga metodična, jedna umjetnička, a druga posvećena znanosti. Studij inženjerstva me usmjerio prema egzaktnom, a istodobno sam razvijao ljubav prema umjetnosti. Sve je to nekako došlo na mjesto u mojem parfemskom laboratoriju, jer sve mirisne formule zapravo podjednako počivaju na kreativnosti i matematici‘‘, govori Andrea Casotti, koji je brend osnovao s Mohammedom Abu Nashijem, poslovnim čovjekom iz Jakarte koji se predstavlja kao “lovac na oud, ljubitelj umjetnosti i parfemski znalac”. Treba li posebno isticati da je Indonezija domovina drveta agar i najplodnije uzgajalište ouda - te da se Abu Nashi bavi proizvodnjom tog dragocjenog esencijalnog ulja.

Nesvakidašnja priča iza niche parfema

Casotti je neobična pojava u svijetu artističkih parfema. Ranoranilac je i jutro mu je omiljeno doba dana za stvaranje. Obožava rock’n’roll i mačke, u slobodno vrijeme čita filozofske knjige i uvježbava mađioničarske trikove, a za sebe kaže da je “običan obiteljski čovjek” - s tim da i članove svog tima u The House of Oud smatra članovima obitelji.

Najvažnija članica njegove poslovne obitelji je Cristina Mercaldo, kreativna direktorica u tvrtki zadužena za razvijanje koncepata i vizualni identitet svake kolekcije. Nekad je radila kao stilistica interijera i u tom poslu je, kaže, razvila smisao za detalje - koje danas promišlja matematički precizno, a istodobno vrlo poetično.

‘‘U svijet umjetničkih parfema, ili kako danas kažu - niche parfema, ušla sam prije tri godine. Andrea je u meni prepoznao osobu koja bi mogla unaprijediti njegov brend, koji je i tada imao snažan vizualni identitet, no ja sam mu predložila da krenemo s grafičkim elementima koji će ga još više obogatiti‘‘, govori Cristina, koja je autorica otkačene kolekcije Crazy. Upravo s tih pet parfema, koji su bogati i iznutra i izvana, dokazala je koliko je vizualno povezano s olfaktivnim, kako već na temelju slika možete “osjetiti” mirisnu kreaciju.

I dok Casotti živi s mirisima gotovo dva desetljeća, Cristina Mercaldo je u tom svijetu relativna početnica. On ima nevjerojatan njuh i kaže da ga od trenutka kad se probudi pa do odlaska na spavanje zapljusne dvjestotinjak mirisa, toliko je senzibilan u olfaktivnom smislu.

‘‘Mirisi me doslovce vode kroz život. Nosom odlučujem hoću li boraviti u nekom interijeru, hoću li ostati ili izaći iz taksija, miris cipela me može potaknuti da ih kupim, ili da ih ostavim u dućanu - kaže Andrea Casotti. Njegova kolegica tu je mnogo jednostavnija. Cristina je, smatra, uvijek imala “dobar nos”, ali prije nego što je počela raditi u sektoru niche parfema, koristila je komercijalne marke. I smatrala je da je jedna bočica - sasvim dovoljna.

‘‘Sad sam postala nekako razmažena‘‘, kaže, ‘‘i rijetko me kad oduševi neki novi komercijalni parfem. Trenutačno imam sedam otvorenih bočica, svaku za jedan dan u tjednu‘‘.

I Cristina je, otkriva, posvećena obitelji, ima dvoje djece - tinejdžera - te muža koji s puno razumijevanja podnosi njene kreativne uzlete i slijetanja. A takvih je, kao u svakoj umjetnosti, jako puno.