U idealnom svijetu, trenutačni pristup korektivnim informacijama bio bi lijek koji bi prevaren um izliječio od zabluda.
Nažalost, u stvarnom svijetu, stvari ne funkcioniraju tako jednostavno.
S više lako dostupnih informacija, došlo je i više načina za širenje dezinformacija. Istovremeno, društvene mreže dopustile su određenim pojedincima koji zagovaraju teorije zavjere, da se ujedine u široke zajednice istomišljenika na internetu. Dovoljno je otići na bilo koju od popularnih društvenih mreža i u roku od nekoliko minuta naići na neku od raširenih teorija zavjere o primjerice zdravstvu ili znanosti.
Europski istraživači u sklopu projekta Debunker odlučili su istražiti kako i zašto dolazi do uspjeha širenja pogrešnih percepcija. Radi se o projektu koji je financiran od strane EU-a, uz potporu Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Projekt okuplja tim politologa, psihologa, komunikacijskih stručnjaka i ekonomista, koji istražuju različita pitanja poput imigracije, cjepiva, klimatskih promjena i koncepta lažnih vijesti.
"Važna polazna točka za ovaj projekt bio je rad o tzv. 'povratnom učinku'. Tim radom identificirali smo slučajeve u kojima se činilo da, kad se ljudima pruže korektivne informacije, to uzrokuje da se još snažnije drže svojih pogrešnih percepcija. Srećom, ovim projektom Debunker smo pokazali da je to zapravo rijetko na razini zajednice i da ispravci nikad nisu beskorisni na individualnoj razini", objašnjava Jason Reifler, profesor političkih znanosti koji predaje na Sveučilištu Exeter.
Rezultati britanskih istraživača pokazuju da ljudi u velikoj mjeri pogrešno percipiraju svoju sposobnost razlikovanja istinitih i lažnih vijesti.
"Naše istraživanje pokazuje da je pretjerano samopouzdanje povezano sa zadržavanjem aktualnih pogrešnih percepcija i da ljudi koji su previše samouvjereni posjećuju više nepouzdanih web stranica", dodaje Reifler.
“Nismo pronašli dokaze da je korištenje lažnih vijesti utjecalo na ishod predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine. Isto tako ne možemo potpuno isključiti tu mogućnost", kaže Reifler.
Međutim, istraživanje je pokazalo da političari koji imaju istaknutu prisutnost na društvenim mrežama, poput Donalda Trumpa, mogu znatno šire i dublje širiti činjenično netočne informacije nego što to rade lažne web stranice. Slično tome, važno otkriće projekta je da impliciranje zavjere može potaknuti ideje zavjere u jednakoj mjeri kao i eksplicitne tvrdnje o zavjeri.
Britanski znanstvenici na kraju daju savjete kako se nositi s pogrešnim percepcijama.
Istraživanje je po prvi puta pokazalo da pružanje korektivnih informacija pouzdano pomaže. Također su otkrili da intervencije digitalne/medijske pismenosti imaju pozitivan učinak i ne stvaraju više nepovjerenja kao što se prije mislilo.
"Konačno, možemo navesti ljude da prepoznaju vlastite nedostatke u obradi informacija i uočavanju točnosti. U našem najnovijem članku objavljenom u Zborniku Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država dolazimo do otkrića da gotovo 90% javnosti precjenjuje svoju sposobnost razlikovanja stvarnih i lažnih vijesti. U biti, moramo stvoriti veću poniznost", dodaje istraživač.
Što se tiče društvenih medija, Reifler smatra da problem eho komora i filter mjehurića nije toliko značajn koliko se do sada smatralo jer se odnosi samo na vrlo mali segment populacije. Kao mnogo veći problem vidi činjenicu što većina ljudi ima svakodnevne probleme i stvari koje moraju rješavati, odnosno ne mogu biti u istoj mjeri informirani o svim temama već moraju žrtvovati informiranost o određenim temama.
Iako je dobra vijest da ljudi pozitivno reagiraju na korektivne tretmane, ipak se ne trebamo prebrzo poveseliti.
"Efekti nikada ne brišu u potpunosti pogrešne percepcije, a nestaju prilično brzo. Veliki je izazov pronaći koji alati i strategije mogu imati dugotrajnije učinke", zaključuje profesor.
Dodajmo još kako je Europski parlament dao svoj obol borbi protiv dezinformacija i lažnih vijesti tako što je osnovao poseban odbor za vanjsko uplitanje u sve demokratske procese u EU-u, uključujući dezinformacije, na čijim sjednicama europarlamentarci između ostalog naglašavaju da bi se štetnim sadržajem, govorom mržnje i dezinformacijama trebalo baviti putem povećanih obveza transparentnosti i pomažući građanima da steknu medijsku i digitalnu pismenost u vezi sa širenjem takvog sadržaja.
