Kad muškarci kažu ‘ne znam kako’ – mi kažemo: nauči!

Razgovaramo s Petrom Kontić iz udruge B.a.B.e. o virtualnom kućanstvu, reakcijama muškaraca i tome zašto ravnopravnost počinje – pranjem suđa.

Kampanja “Ravnopravnost bez izgovora”, iza koje stoji udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., ponovno je otvorila temu neravnomjerne podjele kućanskih obaveza. Ovih dana posebnu pažnju privlači njihov novi alat tzv. Virtualno kućanstvo, platforma koja jednostavnim koracima uči obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova, ali i, kako kažu, “dokidanju izgovora".

Kampanja “Ravnopravnost bez izgovora” izazvala je veliko zanimanje. Za početak recite nam kako je sve počelo?

Kampanja je nastala kao produžetak četverogodišnje Tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u području usklađivanja privatnog i poslovnog života što nam je omogućilo da se ozbiljno pozabavimo javnom komunikacijom o rodnoj ravnopravnosti. Ključni poticaj bilo je istraživanje koje smo 2022. godine provele u suradnji s Odjelom za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Podaci su bili vrlo jasni: žene u hrvatskim kućanstvima i dalje obavljaju gotovo sve kućanske poslove, dok su se mnogi muškarci izjasnili da ne sudjeluju jer “ne znaju kako”. To je postao naš početni impuls, pa otud i slogan: „Ako ne znaš, nauči. Podijelimo poslove u kući!"

Koliko vas je iznenadilo to da je najčešći izgovor muškaraca zapravo neznanje?

Iskreno, činjenica da je izgovor tako raširen govori o tome da je riječ o društvenom obrascu, a ne o pojedinačnom nedostatku znanja. Taj “ne znam kako” zapravo znači “od mene se to nikada nije očekivalo”. Zato smo željele napraviti alat koji dokida upravo taj izgovor i pokazuje da se sve može naučiti i to jednostavnije nego što izgleda.

Vaš odgovor na taj izgovor je Virtualno kućanstvo. Kako funkcionira taj digitalni dom?

Virtualno kućanstvo je interaktivna platforma na https://babe.hr/nauci/, zamišljena kao spoj priručnika za početnike i društvenog ogledala. S jedne strane nudi vrlo konkretne, jasne korake: kako oprati suđe, kako očistiti kupaonicu, kako skuhati obrok ili voditi kućnu logistiku. Uz svaki zadatak prikazani su i podaci o tome tko ga u stvarnosti najčešće obavlja u hrvatskim kućanstvima. S druge strane, platforma je i metafora odnosno mjesto gdje se korisnici suočavaju s vlastitim navikama i izgovorima. Mnogi i ne primijete koliko posla žene svakodnevno obave.

Kako je kampanja odjeknula na društvenim mrežama? Nekoliko objava postalo je viralno.

Možemo reći da je odjek bila mješavina oduševljenja i otpora. Puno žena nam se javlja s porukama podrške, zahvalnosti, pa čak i humorom (“napokon imam dokaz!”). S druge strane, dio muškaraca reagirao je vrlo negativno. U komentarima se ponavljaju isti obrasci: idealiziranje tradicionalnih uloga,usporedba kućanskih poslova s “muškim” fizički zahtjevnim poslovima ili povlačenje paralela s profesijama poput rudara ili građevinaca. Problem je što se tu uspoređuju profesionalna zanimanja sa svakodnevnim kućanskim obavezama. Kućanski rad nije profesija, nego preduvjet normalnog života. A većina poslova koji se smatraju “muškima” u kućanstvu radi se jednom godišnje ili jednom u cijelom životu. Za razliku od kuhanja, čišćenja, pranja, brige o djeci i planiranja koje se ponavlja iz dana u dan.

Je li vas takav otpor obeshrabrio ili vam je potvrdio da ste pogodile u srž problema?

Apsolutno ovo drugo. Negativne reakcije pokazuju koliko su stereotipi duboko ukorijenjeni i koliko je važno da o ovome govorimo. Feministička analiza jasno kaže: kućanski rad je neplaćen, nevidljiv i ključan za funkcioniranje društva. A neravnomjerna podjela tog rada izravno utječe na kvalitetu života i mentalno zdravlje žena. U tom smislu, svaki komentar koji “relativizira” problem zapravo samo potvrđuje potrebu za kampanjom.

Imate li već podatke o tome koliko se platforma koristi?

Još čekamo prvu cjelovitu analizu, ali dosadašnji podaci pokazuju vrlo stabilan rast posjećenosti i iznadprosječnu interakciju korisnika. Posebno nas raduje što se veliki broj njih uključuje i ispunjava upitnik ugrađen u Virtualno kućanstvo. To znači da se ne radi samo o “kliknuli su i otišli”, nego o stvarnoj refleksiji i želji da se uključe u promjenu.

Za kraj – što biste poručili čitateljicama i čitateljima Glorije?

Da ravnopravnost nije slogan ni trend, nego najintimnija promjena; ona koja počinje u domu. Da dijeljenje poslova nije prijetnja, nego temelj partnerstva. I da ako ne znate kako nešto napraviti, danas je dovoljan jedan klik da to naučite. Izgovori više ne prolaze. A kad svatko preuzme svoj dio, život postaje puno lakši.