Obitelj Lidije Pavlović u fokusu izložbe u Varaždinu

Sjećanja nisu blijeda kao fotografija. Na fotografiji su moji roditelji Damir i Duki Ikica. Te 1971. godine bila sam stara pet godina, a živjeli smo u Boru, rudarskom gradiću na istoku Srbije, jer je moj pokojni tata tada bio glavni urednik tek osnovanog Radio Bora.

Dućan Varteksa s ove stare fotografije nalazio se preko puta našeg stana i dobro se sjećam da se cijela obitelj odijevala ondje, u Varteksu. Roditelji su se za dućan odlučili zbog kvalitete. Sjećam se tatinih finih odijela i kaputa, maminih suknji, košulja i kostima. U ono vrijeme izbor je možda i bio malo uži nego danas, ali je kvaliteta bila mnogo bolja. Varteks me je uvijek asocirao na kvalitetu i bezvremensku klasičnu modu.

Posjet dućanu bio je obiteljski sezonski događaj kojem smo se svi veselili. Sjećam se i da su prodavači uvijek bili iznimno susretljivi i ljubazni. Sjećam se i da su se malo skuplji komadi odjeće kupovali na kredit. Sjećam se svojeg zimskog kaputića, sestrine jakne s kapuljačom. Tata je kupovao košulje po nekoliko komada u sezoni. Bio je visok tako da je često dao urediti odijela i kapute. Čini mi se da su mu u Varteksovu dućanu uzimali mjere i naručivali kapute i odijela za njega direktno iz tvornice u Varaždinu, a sjećam se i da su u dućanu imali svojeg krojača koji bi brzo i spretno odradio sve potrebne korekcije i intervencije. Moj otac kasnije je postao diplomat pa smo se često selili.

Živjeli smo i u Ugandi u Africi te u Norveškoj, no što se mode i odijevanja tiče, kao obitelj uvijek smo ostajali vjerni istom brandu. Kada smo se preselili u Ugandu, fina ljetna odijela i haljine kupljeni su opet u Varteksovim dućanima, u Beogradu i Splitu. Kad smo boravili u Norveškoj, tata i mama su uvijek nosili Varteksove kapute, odijela i komplete i uvijek bismo to s ponosom isticali. Sjećam se njihovih priča da su se i strani diplomati s kojima su se družili divili kvaliteti materijala i krojeva. Varteksova odjeća nije se razlikovala od svjetskih marki. Žao mi je jedino što u svim tim pustim selidbama nismo uspjeli sačuvati svu garderobu.

Odjeću smo iz čisto praktičnih razloga poklanjali, ali siguran sam da neke komade odjeće i dalje netko negdje ponosno nosi.

Kako su sjećanja običnih ljudi postala izložbeni artikli

U povodu 100. godišnjice postojanja varaždinske tekstilne kompanije Varteks u Palači Herzer u Varaždinu je otvorena izložba "Stoljeće tekstila" koju je Varteks pripremio u suradnji s Gradskim muzejem Varaždin. U sklopu te zanimljive izložbe posjetitelji će moći popratiti faze razvoja Varteksa i tekstilne industrije u Hrvatskoj kroz vrijedne povijesne izloške kao što su stari odjevni predmeti i modne kreacije, ali i stari znakovi, katalozi, šivaći strojevi te mnoštvo drugog arhivskog materijala, predmeta i fotografija. Ova izložba ima neizmjernu emocionalnu vrijednost za Varaždince s obzirom na to da su u procesu kreiranja izložbe sudjelovali upravo brojni Varaždinci koji su donirali i posudili svoje stare odjevne predmete i modne kreacije te fotografije i drugu arhivsku građu koja će biti prikazana u sklopu izložbe, a koji su na taj način postali i glavni junaci izložbe. A da povijest Varteksa nije vezana samo uz Varaždince dokaz je i nagradni natječaj "Vintage Varteks" koji je ta tvrtka provela na društvenim mrežama, a u sklopu kojeg su se u priču o Varteksovoj odjeći uključili i ljudi iz drugih dijelova Hrvatske. Na natječaj su stigle brojne stare fotografije i priče o uspomenama povezanim s odjećom Varteksa, a među njima je i fotografija Lidije Pavlović snimljena 1971. godine, na kojoj su prikazani njezini roditelji Damir i Duki Ikica.