Perimenopauza nakon četrdesete - razgovor s dr. Dedeić

dedeić
dedeić

Doktorice, kroz vašu ordinaciju prođu žene svih dobi. Postoji li nešto što vas je iznenadilo koliko često žene nakon 40. ne znaju što im se zapravo događa s tijelom?

- Često nam u ginekološku polikliniku Med Art dođe žena i zabrinuto nabroji sve tegobe koje osjeća u zadnje vrijeme, ali ne očekuje da ću reći da se radi o početnim simptomima perimenopauze. Iskreno se iznenadi jer ju je dočekalo nespremnu. Kao da je prerano, jer ona još ima hrpu životnih planova.

Žene perimenopauzu poistovjećuju s početkom starenja. Kao da postoji oštra granica između dviju životnih dobi: „Mlada sam sve do perimenopauze. Kad uđem u perimenopauzu, to je početak starosti.“ Nema oštre granice niti možemo točno reći kad je počela perimenopauza. No, moramo biti svjesni da već nakon 35. godine života hormoni počinju padati, a u ranim četrdesetim žena pomalo počinje osjećati promjene. Zbog osjećaja oštre granice i straha od starosti, žene same sebi ne mogu priznati da su promjene krenule.

Sjećate li se pacijentice koja je došla preplašena, uvjerena da je nešto ozbiljno, a zapravo je bila riječ o sasvim normalnoj fazi?

- Jedan od prvih simptoma perimenopauze je osjećaj napuhnutosti u trbuhu. Žene budu iznenađene tim osjećajem i misle da su se razboljele. Dođu na pregled u strahu da im ne raste nešto u trbuhu. Nakon ultrazvučnog pregleda i razgovora shvate o čemu se radi.

Perimenopauza nosi mnoge promjene koje mogu ličiti na neku bolest. Bilo bi dobro informirati se koji su sve simptomi perimenopauze jer ćemo onda lakše i bez straha proći kroz to razdoblje.

Vladimir Blagaić i Dubravka Dedeić, ginekolozi Poliklinike Med Art

Krenimo od početka - što je zapravo perimenopauza i zašto mnoge žene ni ne znaju da su u njoj?

- Treba razlikovati nekoliko pojmova: perimenopauza, menopauza i postmenopauza. Perimenopauza je period od prvih simptoma pa do zadnje menstruacije. Može se protegnuti na dulji niz godina: od kasnih tridesetih do kasnih pedesetih. Zadnja menstruacija se zove menopauza. Kada znamo kad je bila menopauza? Kada godinu dana nemamo menstruaciju, onda zadnju menstruaciju možemo proglasiti menopauzom. Period nakon zadnje menstruacije se zove postmenopauza. Kolokvijalno sve te periode zajedno nazivamo „menopauza“ jer smo tako navikli, a i nije to toliko neispravno jer svi znamo o kojem razdoblju života se radi kada kažemo „menopauza“.

Mnoge žene nisu svjesne da ulaze u perimenopauzu jer su simptomi ispočetka blagi i jedva zamjetni. U vihoru svakodnevnih obaveza, niti ne stignu uočiti da počinje veća životna promjena. I većini žena to bude „prerano“ pa niti ne povežu tegobe s perimenopauzom.

Vrlo jednostavno žena može znati je li u perimenopauzi: prvi put kad si postavi pitanje je li u perimenopauzi, ona definitivno je u perimenopauzi.

Što žene proživljavaju

Po kojim znakovima žena može posumnjati da je riječ o perimenopauzi?

- Prvi znakovi perimenopauze su izostanak menstruacije, nepravilni ciklusi, napuhnutost u trbuhu i bol u dojkama. U toj fazi počinje centralno nakupljanje masnog tkiva u području trbuha. Dobije se trbuščić kakvog žena nikad nije imala pa se čudi otkud sad to. Gubi se struk. To je znak pada estrogena i posljedično drugačije distribucije masti po tijelu: mast se više ne skuplja u bokovima i dojkama nego u trbuhu, kao kod muškaraca. Desetak kilograma se brzo skupi ako se ne pazi. Potrebno je više kretanja i manje jela. Mediteranska prehrana je tip prehrane koja se preporučuje u perimenopauzi.

Kako vrijeme odmiče, nadovezuju se simptomi poput povremene nesanice, naglih promjena raspoloženja, gubitka koncentracije i pamćenja, valunga. U kasnijoj fazi može doći do suhoće rodnice, osteoporoze, no nije pravilo za sve žene.

Mnoge žene kažu da im je najteže to što se osjećaju kao da gube samu sebe - razdražljive su, umorne, ne prepoznaju se. Što im na to kažete?

- Da. Žene se najednom ne prepoznaju, kao da to nisu one. No, moraju shvatiti - to jesu one, ali se mijenjaju. Mijenjaju se životne postavke, mijenja se tijelo. Žena se više okreće sebi, smanjuje krug ljudi oko sebe, izbacuje ljude koje smatra toksičnim iz svog života. Do sada to nije imala snage, sad s veseljem čisti svoj okoliš. Tu joj taman pomažu sve negativne emocije koje izlaze iz nje. Zbog umora, razdražljivosti, osjećaja gubitka sebe i svih ostalih teških stanja koja sada izviru, žena se ima snage okrenuti sebi i početi sebe njegovati. Do četrdesetih godina je žensko tijelo davalo ženama, od sada žene moraju davati svom tijelu.

Vi ste napisali da je perimenopauza zapravo razdoblje u kojem se žena prvi put nakon godina brige o drugima okreće sebi. Možete li to objasniti?

- Estrogen je hormon majčinstva. Žene u cijelom periodu reproduktivne dobi brinu o svima i budu majke svojoj djeci, svom partneru, prijateljicama, kolegama s posla, roditeljima, poznanicima… Od jutra do večeri služe svima i taman naprave sve što se skupilo za taj dan. Pa drugi dan opet ispočetka. I tako samo služe svima oko sebe, ali na sebe ne misle jer nemaju vremena. Padom estrogena se drastično smanjuje poriv majčinstva u ženi pa ona konačno otpušta ljude iz svoje okoline i nalazi više vremena za sebe. Smanjuje se osjećaj krivnje ako odbiju nekome pomoći ili pridati veću pažnju.

Žene u ovoj fazi često osjete bijes ili tugu bez očita razloga, pa se zbog toga osjećaju krivima. Je li to normalno? Je li to svojevrsni 'emotivni detoks'?

- U reproduktivnoj dobi žena negativne emocije ne stigne proživjeti i preboljeti jer je sama sebi na zadnjem mjestu. Te emocije baca negdje u sebe jer nema vremena za procese. Padom estrogena sve te emocije izlaze na površinu i ponovno se proživljavaju: žena je malo tužna, pa bijesna, pa jako ljuta… Sve ono što si nije imala vremena priuštiti u reproduktivnoj dobi, sad sve izlazi i čisti se. Znate i sami kakve su žene u perimenopauzi: prvi put u životu ih vidimo bijesne, do mjere da se svi nekada i pribojavaju žene u perimenopauzi. Ona ima posebno strahopoštovanje od okoline, nitko joj ne želi stati na put. Koja razlika u odnosu na reproduktivnu dob u kojoj je žena meka, topla, smirena…

Savjetujem ženama da puste da se sve emocije isprazne iz njih. Neka samo stanu sa strane i gledaju svoje tijelo kako iz dana u dan mijenja raspoloženja. I neka im bude zanimljivo promatrati koliko su toga i što su sve stavile u sebe kroz svoj život. Neka se ne boje tih emocija, proći će kad se sve isprazne… a ostat će mudra i smirena žena koja više „neće raditi ono što ne mora, ona se već dosta namorala.“

Žene često šute o tome, čak i pred najbližima. Zašto mislite da je perimenopauza i danas pomalo tabu tema?

- Ne pita se ženu za godine. To vrijedi i za perimenopauzu. S obzirom da je to razdoblje svojevrsni ulazak u starost, žene ne vole priznati da ih je zahvatilo. Možemo satima pričati o perimenopauzi, no ne na vlastitom primjeru. Treba vremena da se prihvati i kaže: „Da, i ja sam u perimenopauzi.“ Smatram da je potrebno pričati i pisati da se razbije šutnja i prihvate promjene. Sve žene prolaze kroz slične tegobe, svi smo zajedno i dobro je prenositi iskustva jer to djeluje ljekovito na onog tko je prestrašen.

Što biste poručili ženi koja se boji da ovo znači da 'stari' ili da je gotovo s nekim dijelom njezina života?

- Starenje je proces koji ne možemo zaustaviti. Čak se i za dijete pita: „Koliko je staro?“, a ne „Koliko je mlado?“. Počinjemo starjeti od kad se rodimo, najmlađi smo u trenutku rođenja. Kroz godine postajemo mudriji, snažniji, odvažniji. Uživajte u svojim godinama, svaki dan nosi nova iskustva, nova veselja, nove spoznaje. I novi način doživljaja svijeta. To su darovi koje je mudro prihvaćati, bez obzira koliko godina imamo.

Zablude i činjenice

Koje zablude o perimenopauzi najčešće čujete, a voljeli biste ih jednom zauvijek razbiti?

- „Svaka žena bi trebala uzimati hormonsku nadomjesnu terapiju ili će se razboljeti i ranije umrijeti.“ Odluku o hormonima žena treba donijeti na individualnoj razini u dogovoru s liječnikom. Ne podnose sve žene hormone kao terapiju - niti u obliku antibebi pilula u mlađoj životnoj dobi, niti u obliku hormonske nadomjesne terapije u perimenopauzi.

Hormoni su, nakon dugog niza godina, ponovno počeli biti zanimljivi u obliku bioidentične terapije pa se o njima opet puno piše. Sve to stvara pritisak na one žene koje ih ne žele uzimati. Ne moraju. Odluka je individualna.

„Trebala bih odrediti hormone iz krvi da vidim jesam li u perimenopauzi.“ Određivanje spolnih hormona iz krvi (estrogen, progesteron, testosteron) u perimenopauzi ne mora nužno dati relevantnu informaciju jer u tom razdoblju jajnici periodički luče različite količine hormona, fluktuacije su velike. Jajnici malo rade, malo ne rade. Zbog tog nepravilnog rada jajnika i dolazi do nepravilnih menstrualnih ciklusa. Što uopće možemo zaključiti iz jednog vađenja hormona kad za par dana može biti skroz drugačija situacija? Ono po čemu se ravnamo je kako se žena osjeća, koje tegobe ima. Po tome donosimo odluku treba li joj kakvo liječenje i hoće li se uvoditi hormonska nadomjesna terapija. Određivanje spolnih hormona iz krvi u perimenopauzi nije potrebno, bitno je kako se žena osjeća.

Postoji li nešto što žene rade na svoju ruku - dodaci, dijete, savjeti s interneta - a vi biste ih posavjetovali da budu oprezne?

- Žene se često ustraše zbog promjene figure i centralnog nakupljanja masti u području trbuha. Teško je prihvatiti činjenicu da se tijelo mijenja. Ne treba posezati za raznoraznim dijetama i preparatima s interneta. Nakon dijeta se težina najčešće vraća. Organizam, opterećen glađu za vrijeme dijeta, dijete shvaća kao periode gladi i pitanje opstanka, pa nakon dijeta nakuplja u sebe sve kalorije koje mu dođu. Razni preparati s interneta za mršavljenje najčešće nemaju studije o sigurnosti, pa je pitanje što unosimo u sebe i kako to djeluje na cijeli organizam.

Formula za dobru liniju je: mediteranska prehrana, unos manje količine hrane u odnosu na prije, puno fizičke aktivnosti, dovoljno sna i dovoljno odmora. U snu se organizam regenerira, a odmor nam je potreban da se smanje hormoni stresa koji utječu na način da povećavaju količinu masnog tkiva u organizmu. Fizička aktivnost čuva mišićnu masu koja prirodno s godinama opada.

Kada i kako pomoći

Kada je pravi trenutak da se žena javi ginekologu, a ne da čeka da 'prođe samo'?

- Nepravilni ciklusi i produljena ili obilna krvarenja su razlozi za odlazak na ginekološki pregled. Dugotrajna krvarenja se javljaju skoro kod svake žene u perimenopauzi, a dovode do anemije i slabosti organizma.

U slučaju da žena ima toliko jake tegobe da ne može funkcionirati u svakodnevnom životu, obavezno se mora javiti ginekologu da se procijeni što bi bilo dobro poduzeti da se vrati ravnoteža.

Kako izgleda pregled kod vas - što žena može očekivati kad prvi put dođe s ovim pitanjima?

- Prvo je potrebno napraviti pregled i ultrazvuk u svrhu procjene općeg zdravlja intimnog područja. Nakon toga slijedi razgovor s pacijenticom i savjetovanje. Razgovor je na individualnoj razini, nema općenite formule koja bi vrijedila jednako za sve žene. Ono što je bitno je da žena iznese sve svoje tegobe i strahove pa ćemo lakše zajedno doći do rješenja.

Spominje se i suhoća te nelagoda u intimnom životu - tema o kojoj se teško govori. Može li se tu pomoći?

- Vaginalna suhoća je simptom koji je najčešće rješiv. Postoje nehormonski i hormonski lokalni preparati koji, s velikom uspješnošću, otklanjaju suhoću i vraćaju vlažnost rodnice. Preparati se mogu i kombinirati. Ginekolog će najbolje procijeniti koji preparat bi bio optimalan, samo treba napomenuti na pregledu da postoji problem sa suhoćom. Suhoća je vrlo neugodna jer onemogućuje intimne odnose, ženi postaje nelagodno i počinje ih izbjegavati. Zbog toga kompletan odnos s partnerom može doći u pitanje. Ne treba se sramiti potražiti pomoć kod suhoće i iskreno reći da postoji problem. Hormonske kreme su izuzetno blage i djeluju samo lokalno, ne treba postojati strah da će naškoditi na neki način čitavom tijelu.

Kad biste mogli prošaptati jednu rečenicu svakoj ženi koja ulazi u ovu fazu, što bi to bilo?

- Charles Darwin je objasnio da ne opstaju nužno najjači niti najpametniji nego oni koji se najbolje prilagođavaju promjenama. Budite mudre, iskoristite ono najbolje što nosi perimenopauza i na tom valu plovite dalje kroz život, bez straha i s puno uživanja.

Za kraj - što biste poručili čitateljici koja je u ovom razgovoru prepoznala sebe?

- Ako ne znate kako se nositi s promjenama koje su počele, dođite na savjetovanje. Zajedno ćemo posložiti kako dalje. Uvijek postoji više načina kojima se može ići naprijed.

Marijana Blagaić Josipović, magistra fizioterapije, Poliklinika Med Art

SAVJET FIZIOTERAPEUTKINJE

Kako fizioterapija može pomoći ženama u ovoj dobi?

Jedna od tema o kojoj se još uvijek premalo priča je zdjelično dno. Bježanje mokraće kod kihanja, kašljanja, trčanja ili vježbanja može biti jedan od problema o kojem nije uvijek lako otvoreno govoriti. Upravo zato žene često dugo ne potraže pomoć.

Fizioterapija u ovom razdoblju može pomoći u očuvanju snage, pokretljivosti i funkcije tijela, ali i kod tegoba povezanih sa zdjeličnim dnom. Prvi korak je procijeniti njegovu funkciju jer nije svakoj ženi potrebno isto. Važno je može li se zdjelično dno pravilno aktivirati i opustiti te kako reagira na opterećenje. Prema tome se prilagođavaju i vježbe.

Ako prije svakog kihanja morate prekrižiti noge ili tijekom vježbanja razmišljate hoće li vam pobjeći mokraća, vrijedi o tome razgovarati. To su tegobe na kojima se može raditi i koje vas ne bi trebale ograničavati u svakodnevnom životu.

Marijana Blagaić Josipović, mag. physioth.

Powered by Labrador CMS