Domagoj Jakopović Ribafish, domaćin RTL-ova showa "Tri, dva, jedan - ho, ho, ho" jedva je dočekao povratak omiljene kulinarske emisije, čiji žiri čine Željka Klemenčić, Ivan Pažanin i Tomislav Špiček. U ovom izdanju showa blagdanske delicije pripremaju kandidati koji su se već natjecali u emisiji, a Ribafisha, uz dobro znana lica, veseli, naravno, i dobra hrana.
Uostalom, on je čovjek koji je od prve sezone maštao kako zasjeda u žiri, Špičeku slijeva, i kreće s kušanjem desetaka novih kreativnih jela... Kako mu se ta želja ipak nije ispunila, najviše se sada raduje obilasku radnih jedinica i žicanju hrane koju su natjecatelji netom spremili.
Kako bi za vas trebao izgledati blagdanski stol iz snova? Koji Pažaninovi, Špičekovi i Željkini specijaliteti bi na tom stolu bili obavezni?
- Pažaninovi ravioli, Špičekova purica i Željkini muffini. A može i obratno, ti ljudi su toliko puni znanja i ljubavi prema kuhinji da je sve što skuhaju - sjajno.
Koji bi se vaš kulinarski specijalitet morao naći na istom tom stolu da sve bude kao u najljepšem snu?
- U mojem najljepšem snu ja jedem, a kuhaju mi drugi.
Na televiziji vas gledamo kao voditelja showa u kojem se pripremaju krasni specijaliteti. Jeste li ih imali prilike kušati, i što vam je od onoga što ste probali, dosad bilo najbolje?
- Kad se jednom skuha, odnosno kada svojom pojavom preplašim natjecatelje kada odbrojavam posljednje sekunde, hrana je rezervirana za članove žirija koji je moraju probati i ocijeniti. Tu i tamo, ogrebem se za koji ficlek, a ima i dobrih duša, koje mi sačuvaju neki komadić svojih specijaliteta; oni imaju posebno mjesto u mom srcu!
Poznato je da ste ljubitelj dobre hrane. Priznajte, koliko kilograma viška dobijete nakon jedne sezone ovog kulinarskog showa?
- Ja sam vam veliki tremaroš, i htio bih da svaka epizoda bude odrađena upravo savršeno, pa se nerviram jer uvijek nešto fulam i zaboravim, i na kraju ne dobijem ništa, nego naprotiv, skinem kilu-dvije.
Lockdown me uništio jer nije bilo ni teretana ni bazena, tako da se ispričavam što nisam elegantan kao u prošloj sezoni.
Radim na tome, polako, ali zaista polako.
Od koga ste učili kuhati?
- Od bake s Korčule i tate koji je živuća kuharica prigorsko-zagorskih specijaliteta. Baka je zaslužna za sve iz mora, a bogami i zelenila u njegovoj blizini, dok još pokušavam dobiti boju i konzistenciju tatinog graha. Jednog dana...
Koje je bilo prvo jelo koje ste skuhali?
- Već kao mladić neuspješno sam okretao palačinke, mutio žumanjak sa šećerom i profesionalno lizao posude od file. Prvi pravi pokušaj bila su jaja na oko i stažiranje pored ćevapa na otvorenoj vatri, dok je prvo kompletno jelo bio rižoto od plodova mora a la baba.
Slatko ili slano?
- Tim redom! Mogu i bez slatkog, ali ne odbijam, što se i vidi iz priloženog.
Kako je izgledala najveća kuharska katastrofa vašeg života?
- Pozvao sam u goste prijateljicu Prisku Thuring, inače najbolju hrvatsku kuharicu švicarsko-kanadskih korijena, i onda je ona rekla da je gladna. Preplašio sam se kao nikad, kao da te Maradona zamoli da igraš nogomet s njim. U svom strahu, nervozi i želji da ispadnem frajer koji radi najbolju juhu čovječanstva, iz dubina frižidera sam, uz tonu ostalog povrća, izvadio i crveni kupus. Da skratim, juha je bila štrumpfovski plava. Plava prema ljubičastoj, pa ako dan-danas želite nasmijati Prisku do suza, spomenite joj Ribafishevu Blue Soup... Ali nije bila loša.
Što ove godine želite od Djeda Mraza?
- Zdravlja za sve, a sebi da kupim novi auto, jer će mi Clio na ljeto postati punoljetan.
Diplomirani ste profesor geografije, influencer, TV voditelj i novinar. Što je od tih uloga najzahtjevnije?
- Prije svega sam profesor geografije u mirovanju, pa onda novinar sa stažom od dvadesetak godina. Zahvalan sam do neba ekipi s RTL-a što su mi dali priliku jesti sa stolova dok natjecatelji kuhaju, pokušavam im pomoći i ohrabriti ih kad ne ide, i nadam se da ću vremenom biti još puno bolji, jer želim svaki posao raditi najbolje što mogu.
Influencerstvo je nešto u čemu se najmanje snalazim, ali ako mogu pomoći nekom proizvodu te pritom zaraditi, nemam ništa protiv takve razmjene dobara.
Ima li novosti vezanih za vaš projekt RokOtok?
- RokOtok je obećanje jednog roditelja svome klincu koje se mora ispuniti. Pritom plivam od otoka do otoka, i tamo s djecom razgovaram o važnosti ekologije, zdravlja, sporta i kvalitetno provedenog zajedničkog vremena s njihovim roditeljima. Trenutačno je odgođeno, kao i sve u ovo doba covida, ali 3. srpnja 2021. godine trebali bismo krenuti iz Brodarice za Krapanj. Pratite, plivajte, budite tamo.
Samog sebe jednom ste opisali kao olinjalog hedonista. Zašto?
- Zaista iskreno volim sve što vole gladni, ali kako sam napunio pedesetu, više ne stignem na sto strana kao nekad, a možda je i bolje ne pretjerivati, nego samo uživati u svim delicijama koje se spremaju na svim stranama svijeta.