Iza stihova "A kad mi dođeš ti i osmijeh vratiš mi, sva patnja i bol života mog će proć" stoji ribar i pjesnik Vinko Barčot. Velolučanin koji je desetljećima prijateljevao s Oliverom Dragojevićem njegovu je treću godišnjicu smrti ponovno proživljavao sjetno, ali i ponosno što je imao njega za prijatelja. Dane su najčešće provodili na morskoj pučini, s ribarskim štapom u rukama, a tišinu je mogao poremetiti tek trzaj ribe kada bi zahvatila udicu.
"Dani Olivera u Veloj Luci" su završili, a Barčot skuplja dojmove svega što je proživio kroz program "Trag u beskraju" u kojem sudjeluje od prvoga dana i koji je zajedno sa svojim Lučanima pokrenuo inicijativu da se uspomena na velikog pjevača sačuva na jedinstven način.
- Na početku bih zahvalio svima koji su sudjelovali u ovom divnom projektu, no najviše Oliveru. Upravo on nas je sve okupio. Jer, još je jednom Vela Luka bila centar svijeta, a svi mi jedna velika glazbena obitelj. Pjevalo se, uživalo, smijalo... Baš kako bi on želio. I da sam ga o tome pitao za života, znam da mu sigurno to ne bi bilo pravo, ali isto tako sada bi bio sigurno zadovoljan i ponosan što se takvo što dogodilo na njegovu otoku - kaže Vinko, ponavljajući da su tijekom godina u Velu Luku dolazili brojni glazbenici, pjevači, ali ovakav orkestar i toliko eminentnih glazbenika nikad nisu imali, niti su to mogli doživjeti.
Brojne anegdote
- Nas smo dvojica puno više vremena provodili na moru puneći baterije za neke nove izazove nego što smo pričali o glazbi. Obojici nam je to bilo potrebno, naročito njemu. Bez obzira na to koliko smo bili dobri, ja sam uvijek prema njemu imao strahopoštovanje, svjestan kakav je pjevač i glazbenik.
Dodaje da im je prijateljstvo "od mora" značilo odmak od svega. Nisu oni išli na ribanje radi ulova, nego su znali da će im biti lipo. - Sa štapom u ruci mi bismo ušli u neki drug svijet. Znali smo imati i trenutaka kada po uru vremena jedan drugome nismo rekli ni riječ. Oliveru je svakako to bilo resetiranje od karijere. Smijali bismo se, šutjeli, zaplakali. Ma, i sada kad o tome govorim, čujem da zamuckujem. Jer, ponovno ste me sjetili tih dana - kaže senzibilno ovaj Velolučanin.
Njihovim anegdotama nije bilo kraja. Jedna se dogodila neposredno prije kiše.
- Vidjeli smo da je vrijeme tmurno, no želja je bila jača od pameti. Izašli smo mojim starim drvenim brodom i nismo obadali. Pokisli smo u sekundi jer se nismo imali di sakrit, a Oliver mi govori: "Evo, da nas sad netko vidi, rekao bi da patimo, da smo se smrzli... A meni je tako lipo da ti ne mogu opisat" - živo se prisjeća Vinko.
Prva tuna
I danas kad odlazi svojim brodom, sjeti se svakog zajedničkog trenutka, pamti svaki detalj s njim.
- Znam svaku poštu na kojoj bismo proveli vrijeme, točnu poziciju gdje bismo uhvatili škarpinu, mjesto na kojem ni nakon pet sati nije bilo ničega ili gdje mu je utekao zubatac. Nije on bio neki gurman, volio je pojesti juhu i lešo meso, i zato mu je bilo svejedno koju bi ribu uhvatio. Radovao se svakoj, ali što bi bila veća, to bi mu bio veći ponos. Poput dječarca. Sjećam se njegove prve tune koju je lovio. Nakon što je zagrizla, uslijedilo je sat vremena borbe, ali se na kraju otkačila i utekla, a on je na sebi svojstven način komentirao: "Ma, nema veze. Bila bi se usmrdila koliko bismo se dugo fotografirali s njom".
Vinko je i prije napomenuo da Oliver nikada nije volio gubiti na kartama: - Uvijek bi tražio revanš. Bila su to lijepa i iskrena druženja. Jako, jako mi fale trenuci s njim. Ma želio bi ja sada biti još rječitiji, no kada se svega sjetim, riječi dalje ne idu. I zato mi je jedan od najtežih trenutaka u životu bio onaj kada me nazvala Jadranka, supruga pokojnog prijatelja i velikog aranžera Remija Kazinotija, koja mi je javila Oliverovu dijagnozu.
Vinko Barčot napisao je i neke predivne pjesme. Oliver je službeno snimio njih četiri, no njegov vokal krasio je gotovo sve Barčotove demo-snimke. Prvu koju je napisao jest "Zemlja did mog" koju Oliver nije snimio zato što je na Runjićev festival otišao s "Cesaricom".
Glazba kao hobi
- Ponosan sam što je otpjevao "Kad mi dođeš ti", "Samo ti", "Ti si meni sve" te "Samo s tobom sam upoznao ljubav" koju je otpjevao u duetu s Markom Škugorom. A sada vezano uz Olivera s velikim veseljem iščekujem izlazak CD-a na kojem će se naći četiri moje pjesme novijeg datuma koje nikada nisu izašle, ali ih krasi upravo njegov glas. On bi snimio pjesmu u dvije minute, ništa mu nije trebalo osim mog notnog papira. I drago mi je što izlaze s jednim odmakom. Ne znam kada će ugledati svjetlo dana, to je odluka njegove obitelji, supruge Vesne i njihova tri sina.
Barčot glazbu doživljava kao hobi. Pjesme piše s velikom emocijom, a u posljednje se vrijeme okrenuo skladanju za Tomislava Bralića i klapu Intrade.
- Prvenstveno smo se našli kao ljudi i prijatelji, a potom kao poslovni suradnici. Naravno da mi je drago što smo na Splitskom festivalu osvojili treću nagradu publike za pjesmu "Kada jednom odem". Mislim da je životna i da se s njom svatko može poistovjetiti. Reakcije publike su izuzetno lijepe, a pripremam i jednu novu, "Laku noć", koja će u eter u studenome.
Oliver je javnosti skrenuo pažnju na Barčota kao autora jer su pjesme koje je za njega napisao posebne. Uz Intrade, pisao je i za Marka Škugora, Ivu Županovića, Petra Dragojevića, no ta glazbena vibracija s Bralićem jako se osjeti i u onoj "Ne diraj moju ljubav" koja je također zahvatila široke narodne mase.
- Polako radim. Ništa kod mene ne ide brzo, ali uvijek nešto smišljam. Ima pjesama na kojima sam radio i godinu dana. A Oliveru sam svoju prvu pjesmu pokazao nakon mnogo godina druženja. I to jedva jer nisam htio gnjaviti čovjeka. No, unatoč njegovoj veličini, ostao je velik i kao čovjek. A ta njegova odlika bila je neprocjenjiva.